AI-DA, prvi ultra realistični robot umjetnik na svijetu, kako su ga nazvali tvorci, ovih će dana ispisati povijest kao prvi AI umjetnik čija je slika ‘AI God’ ponuđena na aukciji prestižne kuće Sotheby’s u Londonu.
U rangu s najskupljim hrvatskim umjetnicima
Slika je dio Sothebyjeve Digital Art Sale aukcije koja traje od 16. do 29. listopada 2024., a očekuje se da će postići cijenu između 100.000 i 150.000 funti, čime će postati prva umjetnina humanoidnog robota prodana na aukciji.
Za usporedbu, najskuplji hrvatski umjetnici postižu cijene u sličnom rangu. Jedan od vodećih je Zvonimir Mihanović, čija su djela na američkom tržištu dostizala cijene od 250.000 dolara. Kipar Ivan Meštrović drži rekord sa skulpturom Napuštena koja je prodana za 268.000 eura.
Od piramida do Britanskog parlamenta
Ova prodaja slijedi nakon velikih izložbi koje je robot imao u institucijama kao što su V&A muzej, London Design Museum, Tate Modern, Chelsea Factory, Venecijanski bijenale i Piramide u Gizi, a Ai-Da je također održala govor pred zastupnicima u gornjem domu britanskog parlamenta i u Downing Streetu 10.
Portret Alana Turinga
Portret AI God predstavlja Alana Turinga, poznatog po pionirskom doprinosu razvoju računalstva i umjetne inteligencije tijekom II. svjetskog rata.
Ta slika, dimenzija 188 cm x 253 cm, naslikana 2024., odabirom teme simbolički je prikladna za prvu aukciju robotske umjetnosti jer je Turing, osim po dešifriranju njemačkih tajnih kodova, planetarno poznat i po tome što je prvi predložio test koji bi mogao procjenjivati sposobnost stroja da oponaša ljudsku inteligenciju.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Prema tom testu, stroj bi se mogao smatrati inteligentnim ako bi mogao komunicirati tako da ga ljudski ispitivač ne može razlikovati od čovjeka. A ispitivanja pokazuju da na sličan način mnogi danas ne razlikuju umjetnost AI-ja od ljudske.
Gleda kamerom, razmišlja algoritmima, a slika rukama
AI-Da je opremljena kamerom kojom vizualno percipira svijet oko sebe. Za kreiranje svojih djela, koja uključuju performanse i razgovore s publikom, također koristi i sofisticiranu robotsku ruku, umjetnu inteligenciju i napredni jezični model.
Njezin stvaratelj Aidan Meller, stručnjak za suvremenu umjetnost, vidi je kao svojevrstan odgovor na brzo napredovanje tehnologije i njezin utjecaj na društvo.
Meller kaže da ju je osmislio kako bi kroz umjetnost propitivala ulogu umjetne inteligencije u današnjem svijetu, pri čemu naglašava transhumanizam – ideju da tehnologija mijenja i nadilazi ljudsku biologiju.
No, Ai-Da nije samo tehnološki fascinantna kreacija; ona je također postala središnjom figurom rasprava o budućnosti umjetnosti.
Njezino stvaralaštvo izaziva pitanja o tome može li stroj biti umjetnik, s obzirom na to da za sada još uvijek nema svijest, osjećaje ni unutarnji život, barem ne svoj, robotski. Ova kontroverza dijeli javnost: dok neki prepoznaju Ai-Du kao revolucionaran korak u evoluciji umjetničkog stvaranja, drugi smatraju da umjetnost zahtijeva emocionalnu dubinu i kreativni impuls koji roboti još ne posjeduju.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
U tom smislu Ai-Da otvara pitanja o tome što znači biti čovjekom, kako umjetna inteligencija može oblikovati našu budućnost i koliko je tanka granica između čovjeka i stroja.
Više alat nego umjetnica?
Neki kritičari smatraju da je Ai-Da zapravo više alat nego umjetnica jer nema vlastitu svijest, emocije ni iskustva, kao ni vlastite teme za djela. Takve kritike naglašavaju da je njezin rad, iako je u nekoj mjeri autonomna, ipak prije svega rezultat ljudskog programiranja i tehničkog inženjeringa.
S druge strane, neki zagovornici ističu da umjetnost nije samo rezultat emocija već i tehnike i inovacije. U povijesti su mnogi umjetnici koristili nove alate i tehnologije kako bi stvorili nova djela, poput fotoaparata u 19. stoljeću, što je također bilo kontroverzno u svoje vrijeme.
Umjetnost u vrlo ograničenom obliku
Filozofkinja dr. sc. Iris Vidmar Jovanović sa Sveučilišta u Rijeci kaže da smo već dugo okruženi umjetničkim djelima stvorenima nekim oblikom AI tehnologije te da su ona sustavno prepoznata kao artefakti koji mogu potaknuti estetska iskustva nalik onima koja doživljavamo u interakciji s djelima koja su stvorili ljudi, a možda i identična.
“Stvaralaštvo Ai-De i njezino uključivanje u umjetničke prakse samo je očekivani idući korak u razvoju tzv. AI umjetnosti, što uvelike tumači i predviđenu financijsku vrijednost Turingova portreta”, kaže Vidmar Jovanović.
“No, unatoč naizgled vrlo simboličkoj poveznici Ai-Dine slike s Turingom, nije jasno da je Ai-Da sposobna za onu vrstu djelovanja koje vezujemo uz umjetnost, a koje nadilazi vještinu za čisto mehaničku proizvodnju. Naime, AI djela mogu izgledati kao ‘prava umjetnost’ i estetsko iskustvo, ali ipak u jednom izuzetno ograničenom obliku.
Takvim artefaktima nedostaje kauzalno-intencionalni aspekt stvaralaštva koji nije vidljiv u samom izgledu djela, a odnosi se na umjetnikovu jedinstvenu sposobnost da stvori nešto originalno i kreativno, izrazi svoja iskustva, stavove i vrijednosti. Zbog toga su vrlo jake intuicije da AI djela nisu umjetnički vrijedna.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Umjetničko stvaralaštvo, čak i kod onih izuzetno talentiranih, iziskuje višegodišnju praksu, učenje, vježbanje i usavršavanje i to je ono što posebno cijenimo u umjetnosti; a upravo to nedostaje AI proizvodima. Bez takve poveznice oni se mogu smatrati umjetnošću samo pod pretpostavkom čisto hedonističke vrijednosti koja proizlazi iz toga sviđa li nam se određeni predmet.
Hoće li takva umjetnost i dalje biti o čovjeku i za čovjeka, neraskidivo povezana s čovjekovom etičnošću, političkim aspektima, društvenošću i općenitim humanizmom, ostaje nam vidjeti, no ona će svakako doprinijeti radikalnom redefiniranju ne samo umjetnosti nego i našeg poimanja čovjeka i ljudskosti”, tumači Vidmar Jovanović.
To je pomalo kič
Prof. dr. sc. Feđa Vukić, teoretičar umjetnosti, kaže da su ljudi umjetnici tisućljećima slikali svoje bogove, a sada humanoidni sklop slika svojeg boga – Alana Turinga.
“To se čini kao odveć ljudski iskorak umjetne inteligencije u sferu umjetnosti, čak pomalo u kič”, smatra Vukić.
“Tko god je za tehnološki projekt smislio ovakvu koncepciju publiciteta, ili možda filozofske provokacije, tko zna, očito je načitan u sferi književnosti spekulativnog tipa, u rasponu od P. K. Dicka do W. Gibsona. Međutim, pitanje svih pitanja – što ako artificijelno biće stekne osjećaje, ugradnjom ili razvojem, svejedno, u projektu Ai-De površno je shvaćeno i prevedeno u područje koje je po sebi ionako kompleksno, a to je umjetnost.
Svođenje stroja na imitaciju ljudskog ponašanja je jeftina priča, posebno zna li se koliko je istraživačkih i umjetničkih projekata od šezdesetih naovamo stvarano u području relacije informacijsko-komunikacijske tehnologije i umjetničke proizvodnje, od Novih tendencija nadalje. Za aukcijsku kuću, dakako, to je odličan PR. No, bez puno mozga. Čini se da je koncepcija ‘liberty machine in prototype’, kako je računalne sustave tumačio kibernetički guru Stafford Beer, još i danas daleko od realizacije”, tumači Vukić.
