Susret generalnog tajnika UN-a Antónia Guterresa i ruskog predsjednika Putina na marginama summita BRIKS-a u Kazanju nije bio tipični diplomatski. Guterres, smatraju mnogi, degradirao je vlastitu funkciju susrevši se s predsjednikom Putinom te je kompromitirao ulogu UN-a sudjelovanjem na summitu BRIKS-a koji za cilj ima redefinirati odnose moći u svijetu stvarajući alternativnu međunarodnu paradigmu. Kasnije će taj dugovječni portugalski diplomat, čija je javna karijera započela prije gotovo pola stoljeća, 1974. godine, kada pristupa Socijalističkoj partiji, dobiti i pokoju od vulgarnih etiketa – izdajnik, sramota i slične kovanice – budući da se susreo s malignim diktatorom Vladimirom Vladimirovičem, kako jedan dio svjetske javnosti nježno tepa ruskom predsjedniku Putinu.
Čitajte kolumne Pavla Mijovića:
Guterres je kao mlad, uostalom, i kao većina Portugalaca, iskusio Salazarovu diktaturu, te je, prema njegovim riječima, iskusio demokraciju tek kada je diktatorski režim svrgnut. Izgledno je da ga je navedeno iskustvo života u limitiranoj demokraciji formiralo, osobno i profesionalno, pa je 2021. godine u Poruci o demokraciji napisao kako “ljudi ne trebaju vođe koji prizivaju najmračnije porive čovječanstva potičući strah, nesigurnost i otvorene laži, (već) trebaju vođe koji prizivaju najbolje u nama — poštujući ljudsko dostojanstvo i oslanjajući se na talente, ideje i energiju svake osobe”. Iako se u Poruci nije referirao samo na Putina, već se upućena kritika u različitoj mjeri može primijeniti na gotovo svakog svjetskog lidera, ipak je agresija na Ukrajinu pod egidom specijalne operacije ruskog predsjednika, gotovo po automatizmu, svrstala u negativnije lidere, koga, usput rečeno, traži i Međunarodni krivični sud zbog navodnih ratnih zločina.
Vođen operativnom nužnosti susreta – kako će to UN-ove službe kasnije iskomunicirati – Guterres se susreo s Putinom, ali mu je odmah u startu, diplomatskim i odmjerenim, ali direktnim rječnikom, eksplicirao kako je Rusija prekršila temeljne međunarodne norme poput Povelje UN-a. Detaljniji je Guterres bio prilikom samog obraćanja na summitu BRIKS-a, šesnaestom, kada je istakao da je današnjem svijetu održivi mir potreban – počevši od Gaze, Libanona, Ukrajine, Sudana – i da je vrijeme da se prijeđe s riječi na djela. Svjestan manjkavosti načina odlučivanja unutar UN-a koji izazivaju generalnu skepsu i javni skandal, Guterres je spomenuo i nužnost reforme unutar Vijeća sigurnosti kako bi i to visoko tijelo reprezentiralo svijet u kojemu živimo.
Jedna od glavnih ideja vodilja BRIKS-a, osnovanog 2009. godine, jeste da su međunarodne institucije napravljene po potrebi zapadnih zemalja, a u svijetu koji se od kraja Drugog svjetskog rata promijenio, potrebno je dati više prostora zemljama u usponu (eng. emerging countries). Stoga zemlje osnivači BRIKS-a – Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južnoafrička Republika – uz nove članice, koordinirano razvijaju ekonomske i političke agende s ciljem reformiranja Svjetske banke, skupine G7, Vijeća sigurnosti te trgovačkih i međunarodnih financijskih odnosa. BRIKS-u brojke idu u prilog: sada deset članica te zajednice broji gotovo pola svjetske populacije, a, ekonomski gledano, generiraju oko četvrtinu svjetskog BDP-a, svjetske ekonomije. Također, zemlje u razvoju sanjaju stabilnosti i smanjivanjem ekonomske i druge nejednakosti, čeznu također za alternativnijim ekonomskim modelima koji bi ih usmjerili na put integralnijeg rasta, a BRIKS adresira i potrebe tih zemalja, koje u odnosu na razvijene zemlje ostaju u vječno podređenom položaju. Guterres, čini se, razumije problematiku nejednakosti i potrebu za razvojem alternativnih modela – bilo onih odlučivanja unutar UN-a, bilo onih financijskih ili širih razvojnih – te je prethodno znao oštro kritizirati globalni financijski sistem koji je nazvao moralno bankrotiranim: sistem je to “stvoren od bogatih zemalja kako bi koristio bogatim zemljama”, iz kojega su isključene afričke zemlje – kada je nastajao, još su bili aktualni kolonijalni odnosi, a i danas taj sistem stvara “siromaštvo i nejednakost”. BRIKS, kažu njegovi lideri, sanja pošteniji svjetski poredak, a reprezentiraju impozantni broj svjetske populacije, te je bilo pitanje vremena kada će šareno društvance zemalja vlastiti utjecaj pokušati prevesti u geopolitičke odnose stvarajući protutežu institucijama za koje se smatra da su zapadno dominirane. Novinar Financial Timesa Keith Johnson smatra kako je slučajni akronim BRIKS – termin je svojedobno skovao bankar Jim O’Neill – prerastao u globalnu grupu pobunjenika koja bi mijenjala globalni poredak za koji smatra da je skrojen samo po mjeri najmoćnijih država, svjetskih silnika.
Iako sam Guterres ne njeguje neku posebnu preferencijalnu opciju prema Putinu, rat u Ukrajini je okarakterizirao i kao brutalni udar na temeljnu ljudskost, susret s ruskim predsjednikom bio je nužan i odgovoran diplomatski čin, neovisno o mogućim etičkim prosudbama, unutar formata jedne neformalne grupe kakav je BRIKS koja stvarnost i međunarodne odnose razumijeva drugačije nego što je to slučaj u ustaljenim zapadnim obrascima, pokušavajući razviti nove modele globalnog upravljanja i multilateralizma. UN, koji je i sam u fazi reforme, mora biti u stanju čuti glas oko pola svjetske populacije, a istovremeno i samog Putina, koji će, logika nalaže, nužno biti dio mirovnog rješenja u Ukrajini. Nije za očekivati da će ovakve diplomatske aktivnosti dovesti do instant i pravednog mira, ali pokazuju da je moguće raditi na budućem održivom miru, miru koji veći dio javnosti smatra nepopularnim i nepravednim. Institucionalni i strukturalni rad potpuno je nezahvalan, no nužan s ciljem zaustavljanja sukoba u Gazi, Libanonu, Ukrajini, Sudanu. Alternativa tome je bjesomučno ubijanje. Unedogled.
