Hafiz Spahić je bio poseban alim koji je cijeli život predano i ustrajno hizmetio Islamskoj zajednici i svom narodu.
Njegov život je obilježila teška porodična tragedija. Naime, u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu 23. augusta 1992. godine od agresorske granate ispaljene sa položaja oko Sarajeva, u ulici Halači na Baščaršiji poginulo je osam civila a teško ranjeno njih troje.
A među poginulima su bile tri kćerke Almasa, Mahira i Meliha i unuka sedmogodišnja Esma hafiza Spahića. Pored članova porodice hafiza ef. Spahića, stradali su još: Dženan Aljević, Mahir Ferhatović, Tarik Harba i Ismet Suljić.
On je svoje kćeri i unuku lično spustio u mezare a na ostao je upamćen njegovo govor na dženazi.
Efendija Spahić je tada kazao da njega Allah kuša jer govorio da bude istrajan.
“Pa evo hafize vidi kako je dati krv šehida i elhamdulillah, hvala Allahu da sam ovo dočekao, da nisam dočekao crn obraz”, rekao je tom prilikom hafiz Spahić.
On je kasnije jedne prilike kazao i da Allah svoje robove iskušava na razne načine, i to one koji su mu dragi.
“Moje iskušenje bilo je znak da sam drag Allahu. Ja sam, fizički gledano, to iskušenje lahko prebrodio. A duhom smislu ja sam uvijek bio vezan za moju djecu. Ja se i danas sjećam njih, vezan sam za njih. Uvijek smo u duhovnom kontaktu. Kada čovjek ima vjeru u svome srcu, onda je svjestan da ovaj dunjalučki rastanak mora da dođe, danas ili sutra. I da ćemo se ako Bog da, ako budemo iskreni vjernici, ponovo susresti u Dženetu”, poručio je tada.
Hafiz Ismet-ef. Spahić je rođen 1940. godine u Puhovcu kod Zenice, a Gazi Husrev-begovu medresu je završio 1959. godine u Sarajevu. Završio prvi stepen Ekonomije u Zagrebu 1968. godine, a studij je nastavio u Beogradu.
Imamsku dužnost počeo u Visokom 1962. godine. Od 1965. do 1978. godine je glavni imam na području Odbora Islamske zajednice Visoko.
Bio je profesor kiraeta u Gazi Husrev-begovoj medresi od 1978. godine, a časnu titulu hafiza je stekao 1980. godine. Prvim imamom i hatibom Gazi Husrev-begove džamije imenovan je 1985. godine.
Za zamjenika reisul-uleme izabran je 1993. godine i na toj funkciji ostao do penzionisanja 2012. godine. Na mjesto vršioca dužnosti direktora Gazi Husrev-begove medrese postavljen je 1998. godine. Do smrti je bio predsjednik Komisije za hifz Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
Objavljivao je tekstove vjerskog sadržaja u IIN Preporod i drugim glasilima Islamske zajednice u BiH.
Dobitnik je “Plakete Grada Sarajeva” i brojnih drugih priznanja, među kojima je priznanje za njegov doprinos u radu i afirmaciji učenja hifza u našoj zemlji.
(Vijesti.ba)
