Sudeći prema samim počecima nove godine, nas u godini pred nama ne čeka ništa dobro, drugim riječima sve ono što se tokom minule godine nakupilo i čime je opterećena naša svakodnevica, u ovoj godini će doživjeti svoju kulminaciju i krajnje svoje manifestacije. Crna slika stvarnosti koju smo ostavili za sobom ni na koji način ne prestaje niti se prekida sada kada kalendarski krećemo od početka. Naša nemogućnost da pojmimo i raspetljamo bilo šta od ovog našeg zamršenog čvora supostojanja gura nas sve više prema ivici i nameće nam pitanja od kojih se ono što dolazi čini zamračenije od svega što smo do sada u postdejtonskoj stvarnosti osjetili. Sva količina nakupljenih uzavrelih strasti etnonacionalnog kontinuiteta kojem svjedočimo počela je da kipi, da se preljeva i da plavi svaki segment našeg života ovdje gdje jesmo. Te naplavine idu tolikom silinom prema svim preostalim spojnicama ovog društva da se doima da nema nikakve nade da ćemo u onom što je pred nama isplivati. Tegoba i mučnost onoga što se kreira u stranačkim kuhinjama doprinosi da na svakodnevnom nivou ovdje ponestaje sve više prostora za bilo kakvu temeljnu obnovu, za sve pokušaje da se ovo društvo gotovo trideset godina od kraja rata funkcionalizira i učini koliko-toliko dostojnim života čovjeka.
Čitajte kolumne Đorđa Krajišnika:
Otuda, ovaj utisak poraza, koji smo tokom cijele protekle godine nosili, svoje postojanja nastavlja da isijava i doima se da će isijavati još intenzivnije. U tim okolnostima jedino što ima svoj kontinuitet i na čemu se istrajava jeste dubinsko stvaranje osjećaja nemoći i nemira, poništavanje svakog oblika mirnog i sabranog razlučivanja kako vremena u kojem živimo, tako i globalnih dešavanja koja svojim plimnim valovima prijete da ponovo razvale i uvedu u potpuni nemir i onaj minimum stabilnosti kakav nam se čini podnošljivim, dovelo nas je u jedinstvenu situaciju odumiranja svih preostalih vitalnih funkcija društva. Premreženost cjelokupne naše situacije različitim uticajima, različitim pothranjivanjima sila destrukcije i rasturanja, stvorilo je neuralgične tačke čije se niti počinju kidati i prijete da sve odvedu u stanje potpune izglobljenosti i nesastavljivosti. U tim naletima ono što najviše brine jeste činjenica da u ovoj zemlji gotovo da ne postoje one snage koje su u stanju promijeniti ovakvu situaciju. Građani su stiješnjeni u bjesomučnoj borbi da se preživi, nametnuta i permanentna kriza producirala je opštu nezainteresovanost stanovništva za ono što nam se događa i što nam se, moguće je, sprema. U opštoj letargiji zarobljeni mi kao da smo oguglali na svaku prijetnju, kao da smo raskrstili sa svim što nas se tiče, prepuštajući tako svoje postojanje i opstajanje u ruke onih koji su spremni zarad zaštite isključivo i samo vlastitih interesa odvesti cijelo društvo na stranputicu novog haosa. Naš kolektivni pristanak na to da se iza naših imena kriju oni koji su ojadili ovu zemlju na svim nivoima smisla, da isturajući nas u prostore mogućih sukoba brane sebe i svoje privatne, nelegalne stečevine, tragedija je naših naroda, prevara na koju smo pristali. I sada, kada ta prevara dolazi do svoje kulminacije, mi smo do te mjere nemoćni, sapeti i nesposobni da se odupremo. Jednostavno, prepustili smo se stihiji, odbijamo da svoj život uzmemo u svoje ruke, izručujući se tako onima koji o našem životu niti misle, niti im je do našeg postojanja stalo.
Nisu se još ni slegle novogodišnje fanfare i petarde, a već nam dolaze one mnogo bučnije bombe koje se bacaju u političku arenu. Iako je sama egzistencija ovdje sve otežanija, cijene rastu, plate stagniraju, običan čovjek se bori sa začaranim krugovima preživljavanja, dominantni narativi još su prije svega nacionalističke prijetnje i ucjene, a nikako nastojanja da se nađu rješenja koja će nam omogućiti da prodišemo, da se oslobodimo vještačkih razlika i njihovih posljedica, koje, znamo to, mogu biti pogubne i stravične. Veliko je, na koncu, pitanje da li je zapravo bilo kome ovdje stalo da ova zemlja bude u nekoj projiciranoj budućnosti mjesto na kome će ljudi živjeti normalno i slobodno ili je sve što nas očekuje unaprijed potpisani poraz i kapitulacija pred neumitnim mračnjačkim nasrtajima onih koji se lažno predstavljaju kao zaštitnici naroda.
