Nedavno je otkrivena još jedna ogromna struktura u svemiru, što dovodi u pitanje naše razumijevanje kozmologije. Ta struktura, nazvana Veliki prsten, nalazi se 9,2 milijarde svjetlosnih godina od Zemlje i ima promjer od 1,3 milijarde svjetlosnih godina.
Ovo otkriće, koje je napravila doktorantica Alexia Lopez, pridružuje se ranijem otkriću Velikog luka, obje strukture nalaze se u istom kozmičkom susjedstvu. Alexia ističe da ove strukture izazivaju trenutna razumijevanja svemira, sugerirajući potrebu za novim teorijama poput Konformne cikličke kozmologije Sir Rogera Penrosea ili hipoteze o kozmičkim strunama Jima Peeblesa.
Veliki prsten i izazov kozmološkom principu
Otkriće Velikog prstena, zajedno s ranijim otkrićem Velikog luka, postavlja nove izazove za Kozmološki princip, koji pretpostavlja ravnomjerno raspoređenu materiju u svemiru. Veliki prsten, s oblikom poput vadičepa, i Veliki luk, koji izgleda kao ogromni polumjesec galaksija, premašuju teoretsku granicu veličine struktura od 1,2 milijarde svjetlosnih godina. Ova dva objekta su ne samo mnogo veća od te granice, već su i kozmološki susjedi, što dodatno potiče zanimanje.
Alexia Lopez, koja je otkrila ove strukture, naglašava da su one iznimno fascinantne, jer iz trenutnih teorija nije bilo za očekivati postojanje tako velikih struktura. Veliki prsten i Veliki luk nalaze se u blizini sazviježđa Boötes Herdsman, na istoj udaljenosti od Zemlje i u istom kozmičkom vremenu, što ukazuje na mogućnost da zajedno tvore još veći kozmološki sustav.
Ova otkrića otvaraju put za razmatranje novih teorija i pristupa u kozmologiji, kako bi se objasnili ovi neobični fenomeni.
Otkrića Velikog prstena i Divovskog luka, koje su učinili Alexia Lopez, dr. Roger Clowes s UCLanovog instituta Jeremiah Horrocks, i Gerard Williger sa Sveučilišta u Louisvilleu, predstavljaju kozmološku zagonetku. Ove strukture su toliko udaljene da je njihova svjetlost putovala pola života svemira da bi došla do nas, iz vremena kada je svemir bio znatno manji.
Ovi objekti su otkriveni pomoću metode koja koristi apsorpcijske linije u spektrima kvazara iz Sloan Digital Sky Survey (SDSS). Kao i u slučaju Divovskog luka, istraživači su promatrali Magnezij-II apsorpcijske sustave osvijetljene kvazarima, koji su daljni i izrazito svijetli objekti. Kvazari služe kao snažne svjetiljke, osvjetljavajući slabije galaksije koje se nalaze između njih i Zemlje, koje inače ne bi bile vidljive.
Ova otkrića, predstavljena na 243. sastanku Američkog astronomskog društva, donose nova pitanja o strukturi i evoluciji svemira. Njihov izazov prema Kozmološkom principu i razumijevanju svemira može potaknuti razvoj novih teorija i pristupa u kozmologiji.