Za dnevnu dozu političkog otrova u Srbiji su zaduženi Pink i Prva, čiji su jutarnji programi poligoni vlasti za obračun sa svima koji požele da misle. Srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića kolege iz Beograda odavno zovu urednikom obje televizije, i to slikovito ilustriraju rečenicom: Kad jutro ne počinje s Vučićem, mijenja ga Ana Brnabić ili onaj koga on odredi. E pa jučer se ukazao Milorad Dodik, da nam iz Beograda pošalje poruku kako živi za dan kada će propasti Bosna i Hercegovina. Odveć naklonjena voditeljica nije htjela ili nije smjela da ga priupita šta sve radi na tom svom akcionom planu, možda i zato što je malo jedno jutro da lider SNSD-a i predsjednik entiteta iz susjedne države Beograđanima pobroji sve ono što čini ili tek namjerava, no za svaki slučaj Mile je – onako mangupski – poručio NATO-u: Neka proba! Šta to NATO treba probati, Prva i njena voditeljica su nam ekskluzivno saopćile još u najavi emisije redajući pitanje po pitanje: Ko mu i zašto preti hapšenjem i pucanjem na njega ako obezbeđenje pruži otpor? Da li je tačno da se u BiH nalazi jedna NATO-jedinica koja bi mogla to da uradi? Ko ruši Dayton, a želi da ukine Republiku Srpsku? Zašto on smatra da je samostalnost srpskog entiteta sve izvesnija?
Čitajte kolumne Vildane Selimbegović:
Dodik se ovlaš pohvalio kako je vijest o hapšenju i pucanju lično dobio iz Sarajeva, izvor je dobronamjeran – veli on – no nikako da saznamo ko je, tek dobijamo gradaciju na kašičicu: prvo se odavno zna kako Bosnom i Hercegovinom šparta neka jedinica iz Velike Britanije za specijalne namjene, a kako emisija odmiče, jedinica raste u NATO-sektor da bi onda dobila dimenzije cijelog Zapada koji se drsko urotio protiv mirovnog sporazuma do te mjere da NN lica iz američke ambasade u Sarajevu sazivaju banke prijeteći im ako nastave raditi s Vladom RS-a?! Zato na scenu stupa ono famozno mi koje treba odlučiti kako dalje jer, tumači Dodik, Amerikanci perfidno igraju, prvo ti zatvore sva finansijska tržišta, jer se nekom žuri, a kome se i kud žuri, nikako da doznamo. Izuzev ako tom žurbom Dodik ne smatra vlastitu tvrdnju da je još u Daytonu “muslimanima obećano da će BiH biti funkcionalna i stabilna”. Ima Mile i rješenje najnovije krize u našoj zemlji i ovako ga je predočio svekolikom srpskom gledateljstvu: Schmidt je lažan, njega ne prati obezbjeđenje UN-a, već Nijemci i ako dođe u RS, mi ćemo ga uhapsiti i deportovati, te “neke tehničke izmjene” Izbornog zakona uopće nisu sporne, sporne su ovlasti CIK-a koji bi trebao imenovati predsjednike biračkih odbora u cijeloj Bosni i Hercegovini. To je, kaže Mile, nedopustivo i zato su mi usvojili Nacrt izbornog zakona RS-a, mi će ga i dalje gurati iako će tako izazvati dodatne probleme, a mi znaju i da oni neće prihvatiti zahtjeve da se u roku od sedam dana ponište sve odluke visokog predstavnika u BiH. Krunski dokaz protiv Schmidta je Evropska komisija koja je “prvo rekla šta je on uradio, a onda sve svalila na Republiku Srpsku”. Zamislite dokle to ide, kaže Dodik, da oni kažu kako mi ugrožavamo demokraciju! A mi koji smo izabrani, poentira on, taman da i grešno radimo, imamo pravo!
Kao dokaz tih prava, makar i grešnih, Dodik je onda slasno ispričao naredni korak – čim izađe iz studija, s Vučićem će pravac na Batajnicu, da pregledaju avijaciju i oružje, što je i odgovor onima koji pitaju šta vi to radite, jer u sklopu prava je i odbrana vitalnih interesa srpskog naroda. Na tom fonu je i najavljeni vaskršnji sabor koji su Vučić i Dodik dogovorili s patrijarhom Porfirijem i na kome žele da definiraju položaj srpskog naroda – između ostalog – i u Sloveniji. Sabor će manifestno odaslati poruku o svesrpskom jedinstvu, najavio je Dodik, kroz deklaraciju koja će biti uputa za djelovanje u budućnosti. Mi mislimo da taj sabor treba reći da je Dejtonski sporazum prekršen i da to nisu uradili Srbi, već neki drugi, mi smatramo da sabor takođe treba reći da je Schmidt lažan, kaže Dodik, a onda još objašnjava kako ima ljudi koji misle da je došlo vrijeme da se proglasi ujedinjenje Srbije i Republike Srpske, a on nije protiv! On je čak za to da sabor kaže kako su Srbi spremni da sarađuju s Bošnjacima, kojima on ne može da vjeruje jer surađuju sa strancima. I samo na tom mjestu Dodik je konačno muslimane zamijenio imenom naroda, no čim je posegao za svojim argumentima nevjerovanja, vratila se muslimanska strana, kao potpisnica izigranog dogovora, što je on – kaže – i dokazao, ali je problem u tome što oni žele rat, a on i Vučić nimalo. Njih su dvojica, istumačio je, odustali od nekih ciljeva ranije samo zato što žele izbjeći rat, jer ne ruše oni Bosnu i Hercegovinu, to svaki dan radi američka ambasada! Voditeljica pak zna, jer je predsjednik Srbije o tom govorio, kako bi 27. aprila negdje, u Generalnoj skupštini – vi sigurno bolje znate gdje, reče ona Dodiku – opet mogla biti na dnevnom redu Rezolucija o Srebrenici, što je Dodik odmah prihvatio kao šlagvort da kaže: “Prvo ću reći da u Srebrenici nije bio genocid.” Nastavak njegove tirade o ovoj temi uistinu je svako pristojno biće sramota i citirati, no zato voditeljicu nije bilo nimalo sramota ustvrditi kako se uvek političari u Sarajevu bave Beogradom, a ona – da ju je jučer ko upitao ko je ministar spoljnih poslova BiH – ne bi znala. Treba joj povjerovati, jedva je uspjela i ime pročitati. Zato joj je Dodik protumačio bitnost Republike Srpske, Srbije i Crne Gore na Balkanu, Srba kao najvećeg naroda kome nikad nije bilo dozvoljeno ujedinjenje, ali o tome treba razmišljati. Zapad – cijeli Zapad – smišlja kako da slomi kičmu Vučiću i Dodiku, jer je Dodik siguran da nikada ne bi imao takvu političku podršku da je neko drugi na čelu Srbije. Vučić najbolje zna makrosituaciju, a najveću zahvalnost mu Dodik duguje zato što je rekao da će Srbija braniti Srbe gdje god budu, tako da više nikada neće biti Oluje.
Nije se voditeljica sjetila da je upravo Dodik Vučića zvao političkim pobačajem, ali jeste pogledala na sat i rekla svome gostu kako mu za koji minut počinje događaj na aerodromu Batajnica. Pa da požuri. Drugi put će biti prilike da preciznije odgovori na pitanje koliko često se viđa s predsjednikom Srbije, za ovo uskršnje jutro Dodiku je bilo dovoljno da kaže kako se čuju svaki dan. Da i time valjda podeblja savez koji je začinio kraj prošle sedmice, onaj koji je počeo sa dvije posebne sjednice Narodne skupštine RS-a i završio dramatičnim Vučićevim najavama o bjelosvjetskoj zapadnoj zavjeri protiv Srba i sveukupnom pritisku zbog vojne neutralnosti, odnosa prema ratu u Ukrajini i pozicije “u kojoj Srbija osuđuje napad na suverenu zemlju, ali se ne želi pridružiti sankcijama protiv Rusije”. Zapadne zemlje, kazao je Vučić, osjećaju veliki pritisak zbog napredovanja ruskih snaga. Dodik Rusiju nije pominjao, ali ako se po jutru dan poznaje, onda je jučerašnje bilo jasna potvrda da cijeli cirkus s dvije posebne sjednice NSRS-a najmanje veze ima sa Schmidtom iako se Dodiku i jeste najteže rastati s krađom izbora. No, još je teže 25. put otići u Moskvu, a ne minirati mir na Balkanu.
