Tek što je zakoračila u četrdesete godine, krajem 2021, Annalena Baerbock postaje ministrica vanjskih poslova Njemačke, a već će u narednoj godini njen ured potrošiti 136.500 eura na šminkanje ili, ljepše rečeno, na usluge vizažista. Šminkanje mlađahne ministrice i ostale povezane radnje s ciljem uljepšavanja lica, uredno i pedantno prikazano u financijskom izvještaju njezinog ureda, njemačke porezne obveznike koštalo je nešto manje od 375 eura dnevno. Srpska umjetnica Konstrakta isticala je u eurovizijskoj uspješnici kako “umetnica mora biti zdrava”, a njemačka ministrica će, braneći opravdanost velikih troškova za estetske svrhe, istaknuti kako javna ličnost poput nje mora biti reprezentativna i ne smije biti “ružna kao grob”. U našim jezicima ta, dijelom simpatična sintagma, ružan kao grob, označava tabu: naime, zabranjeno je biti ružan kao grob, posebno ako se radi o javnoj ličnosti.
Nastavila je ministrica svoju apologiju, njemački pedantno, riječima kako zbog službe koju obnaša putuje puno, a kako bi uvijek ispala najbolja verzija sebe – jedan od omiljenih današnjih frazema – vizažistica ili makeup umjetnica mora biti uvijek tu, uz njen bok.
Čitajte kolumne Pavla Mijovića:
Danju, noću, na inozemnim i domaćim putovanjima, Annalenu je – sama je to istakla – pratila vizažistica i pomagala joj da bude reprezentativna, televizična, svježeg izgleda. Kada je Baerbock prije nekoliko mjeseci posjetila ukrajinski grad Mikolajev, ruski dron se pojavio negdje u blizini delegacije te je bila prinuđena vratiti se u blindirana vozila i skratiti planiranu posjetu koja je Ukrajini trebala donijeti oko 100 milijuna eura humanitarne pomoći. Gledajući slike te posjete u kojima je njemačka ministrica obučena u crnu kombinaciju s kratkim kaputićem čije tamnije tonove razbija nekoliko bijelih detalja, pitamo se gdje je u tom trenutku bila vizažistica? Nije nam baš potpuno jasno kako to sve funkcionira: ministrica ide u posjetu svom ukrajinskom pandanu Kulebi s ciljem alokacije humanitarne pomoći, a istovremeno glavna joj je preokupacija koji look izabrati. Da li je tada Annaleni prolazilo kroz glavu mali milijun dilema i koji look izabrati: možda se troumila između smokey eyesa, nude-looka ili frozen lipsa – to su jedni od trenutno najpopularnijih lookova – dok se energično zalagala za kombinaciju jakog vojnog i humanitarnog odgovora u ratom napaćenoj Ukrajini.
Baerbock pripada mlađoj generaciji njemačkih političara: pripadnost Zelenima po definiciji je svrstava u progresivniji politički spektar, dobro obrazovanje među kojima je i Londonska škola za ekonomiju njezina je dodatna vrijednost, ali, ovaj pomalo trivijalan primjer šminkanja pokazuje kako i mlađe generacije imaju gotovo iste boljke kao i starija politička garnitura. Svojedobno je najpoznatiji njemački filozof Habermas okarakterizirao njezinu generaciju političara kao previše pojednostavljenu: pogled na svijet im je gotovo posve binaran, dijele stvarnost samo na pozitivnu i negativnu, bijelu i crnu, a sivu zonu – u kojoj se najviše ljudskih pa i političkih relacija i interakcija odvija – ne uspijevaju shvatiti. U Annaleninom slučaju kolorit joj je, više nego inovativna diplomatska rješenja, donijela vizažistica bezbrižno joj tonirajući lice, sređujući obrve i uređujući trepavice.
Nije njemačka ministrica jedina kojoj ne smeta trošiti javni novac na slične rabote: Elizejska palača je 2018. godine potrošila oko 26.000 eura na šminkanje predsjednika Macrona, a ako se tome dodaju i troškovi frizera, onda je na estetiku otišlo preko 60.000 eura samo u jednoj godini, istražili su francuski novinari. I David Cameron, aktualni ministar vanjskih poslova Britanije, za vrijeme svoje premijerske ere volio je luksuznog frizera, a sada se zadovoljava luksuznim avionima. Za vrijeme petodnevne ture po bivšim sovjetskim republikama sa sufiksom – stan, poput Tadžikistana, Uzbekistana ali i Mongolije, Cameron je iznajmio ultraskupi avion koji je među osobljem imao i sommeliera, spremnog da udovolji i najistančanijem ukusu vip putnika. Cameron je, usput rečeno, putovao s ciljem promoviranja britanskih trgovačkih interesa istovremeno pomažući s oko 50 milijuna suverenitet i državnost spomenutih zemalja. Iz ove perspektive plejada političara s prostora jugoistočne Europe, koji su često na stupu srama zbog socijalne i druge neosjetljivosti, čini nam se potpuno benigna: oni se većinom, poput tinejdžera, zadovoljavaju njemačkim limuzinama s masažnim sjedalima i infotainmentom. Ili malo boljim jeansom, poput Aleksandra Vučića, koji se na slici, mladenački bezbrižno, pojavio u Stefano Ricci modelu, na koji je, ako je original, otišla jedna njegova mjesečna plaća. Ivo Sanader je volio švicarske satove i umjetnine – imao je i poprilično rafiniran ukus – a njegov sunovrat je i započeo kada se otkrilo da njegova primanja ne mogu pratiti tu nezajažljivu kolekcionarsku želju.
Statusni simboli nisu sami po sebi problem, ali uvijek ostaje zagonetno kako iza mnogih humanitarnih i političkih aktivnosti – u slučaju ministrice Baerbock – koje posjeduju i određeni smisao i korisnost, često stoji potpuna neosjetljivost na širu društvenu realnost. Dok ljudi doživljavaju dramu rata, ona se šminkala, a dok je njezin ured dnevno trošio 375 eura na usluge vizažista, njezini birači, većinom mlađa populacija između 18 i 29 godina su – ako je vjerovati statistikama – mjesečno, od vlastitog rada uspijevali uštedjeti gotovo identičan iznos. Jedan iznos je spržen na estetiku, a drugi iznos, kao svaka štednja, stabilizira živote mlađih populacija. Tako se, zelena i progresivna agenda koju ministrica zastupa, pokazala potpuno neautentičnom i to zbog – ni manje ni više – nego šminke.
