Nedavna odluka Ustavnog suda Republike Srpske (Vijeća tog suda za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa) donijeta u predmetu povodom izbora Dragane Čavke za bošnjačkog člana Upravnog odbora RTRS-a, izbacila je na površinu mnoštvo negativnih stvari. Jedna od njih svakako je sklonost, odnosno spremnost ovdašnjih ljudi da učine sve, da se posluže bilo čim, ako je to korisno za njih lično.
Adekvatna zastupljenost
U konkretnom slučaju Dragana Čavka se godinama izjašnjavala kao Srpkinja te je po tom osnovu, a i kao član Socijalističke partije Republike Srpske, dobila najprije poziciju pomoćnika ministra trgovine i turizma, a onda i pomoćnika ministra finansija Republike Srpske. I sve je tako bilo do trenutka kada je u maju ove godine Narodna skupština Republike Srpske trebala da donese odluku o izboru bošnjačkog člana Upravnog odbora RTRS-a. Prijavljujući se na to mjesto, Dragana se promijenila tako što se počela izjašnjavati kao Bošnjakinja. Da stvar bude poraznija, upravo je Draganu Narodna skupština izabrala kao bošnjačkog člana Upravnog odbora RTRS-a.
Čitajte kolumne Milana Blagojevića:
Ne dovodim u pitanje pravo čovjeka da se u vjerskom i nacionalnom pogledu izjašnjava kako želi, ali je u najmanju ruku upitna etička ispravnost tog čina ako do njega dolazi ne zbog istinske duhovne transformacije pojedinca, već da bi se lični identitet prilagodio potrebama datog trenutka i benefitima koje ta transformacija donosi. U tom pogledu slučaj Dragane Čavke nije usamljen, jer je i prije toga ovdje bilo ovakvih primjera, i to ne samo kada je fiktivno transformisanje ličnosti donosilo pojedincima funkcije u zakonodavnoj, izvršnoj i administrativnoj vlasti, već i kada je to značilo sticanje pozicija u pravosuđu. Koliko sam se samo nagledao likova koji su, promijenivši preko noći nacionalni dres, dobili visoke i najviše funkcije sudija i tužilaca u našem pravosuđu, počevši od okružnih i kantonalnih sudova i tužilaštava, pa do vrhovnih sudova, a neki od njih su takvim neetičnim ponašanjem uspjeli da se domognu i funkcije člana VSTV-a BiH, pa čak i mjesta sudije Ustavnog suda BiH.
Sve to neumoljivo dokazuje kako je etika zbrisana iz institucija ovdašnje vlasti, jer sve one od nje zaziru. Najporaznije je to zaziranje u pravosuđu, a najsvježiji primjer svega toga je odluka s početka ovog teksta, koju je Vijeće za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa Ustavnog suda Republike Srpske donijelo 10. jula 2024. godine, po zahtjevu Kluba delegata bošnjačkog naroda u Vijeću naroda Republike Srpske. Tim zahtjevom ovaj klub je zatražio utvrđivanje povrede vitalnog nacionalnog interesa bošnjačkog naroda u Odluci broj 02/1-021-609/24, o izboru Dragane Čavke za bošnjačkog člana Upravnog odbora RTRS-a, koju je Narodna skupština Republike Srpske izglasala na Devetoj redovnoj sjednici, održanoj 28. maja 2024. godine.
Klub delegata bošnjačkog naroda je u predmetnom zahtjevu apostrofirao jednu odredbu Ustava Republike Srpske, na kojoj je, kazano jednostavnim jezikom, i temeljio svoju tvrdnju da je izborom Dragane Čavke za bošnjačkog člana Upravnog odbora RTRS-a došlo do povrede vitalnog nacionalnog interesa bošnjačkog naroda. Radi se o odredbi Amandmana LXXVII Ustava Republike Srpske, prema kojoj vitalni nacionalni interes konstitutivnih naroda sadrži pravo da budu adekvatno zastupljeni u odgovarajućim javnim institucijama. Dakle, ne radi se ovdje samo o pukoj zastupljenosti naroda, već ta zastupljenost mora biti adekvatna. Međutim, Ustav ne objašnjava šta znači pravni standard “adekvatna zastupljenost”, jer je iz ogromnog mnoštva različitih slučajeva koji sadrže ovo pitanje nemoguće izvući ono što bi bilo zajedničko svima njima. Pravni standard je pojam koji ima sadržinu, ali se konkretnost te sadržine mijenja u zavisnosti od sadržaja svakog konkretnog slučaja. A pošto je broj tih slučajeva praktično neograničen, nemoguće je da se sadržina pravnog standarda ustavom odredi unaprijed, za svaki konkretni slučaj. Zato i Ustav Republike Srpske koristi pravni standard “adekvatna zastupljenost”, ostavljajući sudu da sadržinu tog standarda odredi u svakom konkretnom slučaju. Pri tome, u mnoštvu tih slučajeva postoje brojni od njih za koje se pravilan i potpuni sadržaj pravnog standarda ne može utvrditi bez korišćenja etičkih spoznaja o određenom pravnom pitanju, i to kako etičkih spoznaja o dobrom, tako i etičkih spoznaja o ispravnom.
E upravo to se kao pitanje svih pitanja postavljalo i u predmetnom slučaju po zahtjevu Kluba delegata bošnjačkog naroda u Vijeću naroda Republike Srpske. Jer, u tom zahtjevu je ispravno postavljeno pitanje, koje kao takvo daje i pravilan odgovor, da li su Bošnjaci adekvatno zastupljeni ako će ih u Upravnom odboru RTRS-a zastupati osoba koja je, koliko juče, bila Srpkinja, a onda se, malo prije podnošenja prijave za tu funkciju, odjednom počela izjašnjavati kao Bošnjakinja. Takvo ponašanje u najmanju ruku porađa sumnju da je preduzeto iz lukrativnog cilja, što otvara pitanje etičke ispravnosti takvog ponašanja pojedinca. A bez rješavanja pitanja etičke ispravnosti nemoguće je da se odredi pravilan i potpun sadržaj pojma “adekvatna zastupljenost” i da se taj ustavnopravni pojam pravilno primijeni prilikom odlučivanja od suda.
Nažalost, Vijeće za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa Ustavnog suda Republike Srpske je sve to izbjeglo, (ne)vješto napisavši kako je utvrdilo da: “ovakav zahtjev nije prihvatljiv. Vijeće je, naime, ocijenilo da se navodi iz obrazloženja o povredi vitalnog nacionalnog interesa bošnjačkog naroda ne mogu dovesti u vezu sa vitalnim nacionalnim interesima koji su definisani Amandmanom LXXVII, kojim je dopunjen član 70. Ustava Republike Srpske. Takođe, Vijeće je istaklo da se iz navoda obrazloženja zahtjeva ne uočava u čemu se sastoji povreda vitalnog nacionalnog interesa bošnjačkog naroda da bude adekvatno zastupljen u zakonodavnim, izvršnim i pravosudnim organima vlasti, s obzirom na činjenicu da se osporenom odlukom vrši izbor člana Upravnog odbora Radio-televizije Republike Srpske, koja ima status javnog preduzeća”.
Zaštita prava drugih
Sve upravo citirano ne odgovara istini. Naime, nije istina da se predmetni zahtjev Kluba delegata bošnjačkog naroda ne može dovesti u vezu sa vitalnim nacionalnim interesima onako kako su definisani Amandmanom LXXVII Ustava Republike Srpske. Upravo suprotno, taj zahtjev se odnosi na adekvatnu zastupljenost jednog naroda u javnim institucijama, iz kojih ne treba biti isključen niti je isključen RTRS, jer zašto bi se onda Dragana, doskorašnja Srpkinja, baš kod izbora u jedan od organa RTRS-a izjašnjavala kao Bošnjakinja i zašto bi nju kao Bošnjakinju Narodna skupština izabrala na tu funkciju. Zato je predmetni zahtjev itekako u vezi sa tim ustavnim amandmanom, na šta treba dodati da i Evropska konvencija o ljudskim pravima u članu 9. propisuje da se sloboda ispoljavanja vjere ili ubjeđenja može podvrći ograničenjima (zakonom, a i ustavom – tj. ovdje onom “adekvatnom zastupljenošću”) neophodnim u demokratskom društvu radi zaštite prava drugih (što u ovom slučaju znači prava bošnjačkog naroda). Takođe je neistina da se iz obrazloženja zahtjeva navodno ne uočava u čemu se sastoji povreda vitalnog nacionalnog interesa bošnjačkog naroda da bude adekvatno zastupljen. I u tom dijelu podnosilac zahtjeva je obrazložio da se ne može smatrati adekvatnom zastupljenošću naroda ako ga zastupa osoba koja se nacionalno izjašnjava “kako određena profesija ili funkcija zahtijeva”.
Dakle, podnosilac zahtjeva je podnio ustavno utemeljen i obrazložen zahtjev. Međutim, Ustavni sud Republike Srpske (njegovo pomenuto vijeće) je suprotno Ustavu Republike Srpske odbacilo taj zahtjev kao navodno neprihvatljiv i time se izvuklo od odlučivanja o meritumu, a time i o očiglednoj neetičnosti nacionalnog izjašnjavanja pojedinaca “kako određena profesija ili funkcija zahtijeva”, što dovodi do povrede ustavnog prava na adekvatnu zastupljenost jednog naroda u javnim institucijama.
Dakle, u ovom slučaju je došlo do povrede tog prava na štetu bošnjačkog naroda, ali to ne kažem da bih se dodvorio Bošnjacima, već što je to istina, baš kao što bi to bila istina i da se neki Bošnjak radi funkcije izjasni kao Srbin ili Hrvat, ili Ostali, zavisno od toga koje izjašnjavanje se traži za određenu funkciju. Nažalost, sve to je svojim neustavnim ponašanjem propustio da utvrdi Ustavni sud Republike Srpske.
