Porodice logoraša i bivši zatočenici odali su danas, 24. jula počast žrtvama stradalim u bivšem logoru “Keraterm” na ulazu u Prijedor i obilježili 32. godišnjicu zločina počinjenog u noći s 24. na 25. juli 1992, kada je ubijeno oko 200 zatočenih.
Jusuf Arifagić bio je zatočenik u “Keratermu” kada su se desila ubistva ljudi čija je tijela ujutro morao tovariti na kamion. Kaže da je “soba 3” ispražnjena 24. jula, a da su zatočenici koji su u njoj boravili prebačeni u druge prostorije logora.
“Počeli su stizati kamioni i dovoditi ljude. Ono što smo mi uspjeli saznati u međuvremenu, to su bili ljudi s Bataruških brda i iz nekih pet-šest sela“, kaže Arifagić, koji je danas predsjednik Udruženja logoraša “Kozarac”.
Kad je suton pao, oko devet sati navečer, čulo se komešanje van i dolazak kamiona, priča Arifagić i dodaje da su ostale logoraše zaključali u spavaonama. Naređeno im je da sjede mirno i da pognu glavu, a pucnjavu su začuli oko deset sati navečer, a zatim jauke i krike. Prema njegovoj procjeni, sve je trajalo dva do tri sata.
“Ujutro je došao stražar na vrata ‘spavaone 2’, tražio je ljude koji se ne boje mrtvih, mada smo mi svi do tada koji smo boravili u logoru već odavno prestali bojati se mrtvih. Ja sam bio jedan od onih koji je izašao, ne shvatajući šta me čeka”, priča u razgovoru za Detektor.
Prisjeća se da je ispred “sobe 3”, ispod jednog drveta, bio postavljen sto, a na njemu mitraljez 84, dok su sa strane bili teški halogeni reflektori. Vrata “sobe 3” i cijela soba, prema njegovim riječima, bili su izrešetani.
“Prostor ispred sobe je bio prekriven ljudskim tijelima ili dijelovima ljudskih tijela. Stigao je prvi šleper, mi smo natovarili mrtve ljude, dijelove tijela. Trava je bila crvena, obojena krvlju. Šleper je otišao, a na asfaltu je ostao trag krvi. Stigla su vatrogasna vozila i pokušali su oprati tu krv, ali bilo je teško, sve je mirisalo na krv”, govori.
Kaže da su se i iduće noći desila ubistva – čuli su pucnjavu i jauke.
“Čuli smo i glas koji govori da ne ponove grešku iz prethodne noći. Brojao sam i čuo 43 hica, poslije se taj broj pokazao tačnim. Pucali su u glavu svakog tog čovjeka, da bi bili sigurni da je ubijen”, priča Arifagić.
Prisjeća se da su ponovo tijela utovarena na kamion, a u nepoznatom pravcu odvedeno je i nekoliko ljudi koji su utovarivali tijela, kao i 24 zatočenika koji su bili premlaćeni. Kad su ušli u “spavaonu 3”, kako kaže, zatekli su svega nekoliko živih ljudi, koji su bili izbezumljeni.
“Objasnili su nam da su tu noć osjetili da im je ubačen gas, da su se počeli gušiti. Kad su pokušali izaći na vrata, neko je rekao da zatvorenici pokušavaju pobjeći, i navodno je to bio razlog da se ljudi pobiju”, govori Arifagić.
Mirsadi Džolić je u “Keratermu” ubijen muž Husein, koji je u tom trenutku imao 32 godine.
“Izgubila sam 28 članova svoje familije, još tragam za očevim kostima. Našla sam muža 2006. ovdje, ubijen je”, kaže Džolić, koja je i sama bila zatočena u logoru “Trnopolje”.
Danas je prvi put pred zgradu skladišta nekadašnje fabrike keramike u Prijedoru, gdje je bio smješten ovaj logor, dovela i kćerke, da vide mjesto očevog stradanja.
“To mi je najteže. Plaču i gledaju ova vrata. A i one su prepatile iste muke sa mnom u logoru”, dodaje Džolić.
Fikret Alić, koji se svojevremeno našao na naslovnoj stranici magazine Time kao logoraš iz “Trnopolja”, poznat kao “čovjek sa žice”, boravio je u jednom periodu u “Keratermu” i pojašnjava da bez tableta za smirenje ne može da dođe pred prijedorske logore.
“U ‘Keratermu’ sam bio samo 52 dana, ostalo ‘Trnopolje’, pa na Vlašić. Pamtim našu spavaonu, broj tri. Ona je imala 218 logoraša, pošto je moj rođak radio popis. U ostalim spavaonama ih je bilo i do 400. Bile su ovdje četiri spavaone”, dodaje Alić.
Prema njegovim riječima, u “Keratermu” je ubijano civilno stanovništvo samo zbog toga što su imali drugačije ime i prezime.
“Apelujem na vlast da se obilježe ova mjesta, da može doći svako kad hoće”, poručuje Alić.
U više haških presuda je utvrđeno da su srpske snage 24. i 25. jula 1992. u “Keratermu” ubile najmanje 190 muškaraca u “prostoriji 3”, što je i navedeno u Bazi sudski utvrđenih činjenica, koju je ranije objavio Detektor. Kroz logor “Keraterm” je, kako su utvrdila sudska vijeća u Haagu, prošlo više hiljada zatočenika, uglavnom Bošnjaka i Hrvata, koji su bili podvrgnuti užasnom zlostavljanju, a neki od zatočenika su nasmrt premlaćeni. U “Keratermu” su, pored ubistava, premlaćivanja i psihičkog nasilja, konstatovana i silovanja.
Tokom ovog perioda, u logoru je, prema podacima Saveza logoraša Bosne i Hercegovine, ubijena 371 osoba.
Za zločine počinjene u Prijedoru, Haški tribunal je osudio 17 osoba na 276 godina zatvora, dok su u Sudu BiH osuđene 23 osobe na više od 380 godina zatvora.
Predsjednik Saveza logoraša u BiH Seid Omerović kaže da su logoraši nezadovoljni radom Tužilaštva i Suda BiH.
“S druge strane, svjesni smo – koja god da je osuđujuća presuda, to je napredak iako kazna nije ni blizu pravde”, kaže Omerović.
Apelovao je na entitetske vlasti da preživjele logoraše oslobode troškova Pravobranilaštva RS koji su se pojavili kroz sudske postupke dokazivanja događaja u logorima u BiH.
