Bosna i Hercegovina prvi put ulazi u izbornu trku po novim pravilima, onim stavljenim na snagu od strane visokog predstavnika Christiana Schmidta. Predstojeći lokalni izbori, koji će biti održani u oktobru, ovaj put nude ogroman izbor političkih subjekata, iako se većina slaže da se radi o recikliranim politikama i „političkim dinosaurusima“.
Mršava ponuda sigurno je jedan od razloga zbog čega se za ove lokalne izbore prijavilo duplo manje glasača iz inostranstva u odnosu na prethodne izbore 2020. godine, piše Deutsche Welle.
Kada je riječ o državljanima BiH u inostranstvu, prema podacima CIK-a, zahtjev je podnijelo nešto više od 53 hiljade birača, čiji su podaci u obradi. Konačan broj biće poznat nakon njihove obrade i utvrđivanja eventualnih nedostataka.
„Svi oni koji ne ispunjavaju uslove imaće mogućnost žalbe Apelacionom odjeljenju Suda BiH“, saopštili su iz CIK-a BiH.
Mamac-kandidati
Četiri godine ranije, na izvodu centralnog biračkog spiska za glasanje izvan BiH, bila je 101 hiljada birača, nakon što je gotovo 30 hiljada skinuto sa spiska zbog nepotpunih podataka. Razlog za toliko manji broj birača leži u nekoliko činjenica, smatra analitičar Vehid Šehić, bivši član Centralne izborne komisije BiH. Prvi je smanjena mogućnost manipulacije, jer je registracija digitalizovana, pa je teško vršiti fiktivne prijave na desetine glasača sa jedne adrese kao što je to rađeno ranije. Još jedan od razloga su isti ljudi na listama.
„Nažalost, morala i etike u politici nema. Mi smo i do sada imali nemoralna ponašanja političara jer oni ne biraju sredstva da dođu do svojih birača“, kaže Šehić, u kontekstu ekspanzije isprobanog metoda manipulacije fiktivnom kandidaturom političara, koja je zakonski ispravna, ali graniči sa bilo kakvim stepenom političke i svake druge odgovornosti prema građanima.
Mnogo je primjera za potvrdu ove tvrdnje, smatraju politički posmatrači: od političkih preletača koji mijenjaju stranačke dresove u zavisnosti ko više ponudi novca, pa do otvorene manipulacije biračima, koji na to sve pristaju. Najupečatljivija se odnosi na kandidatske liste, na kojima se nerijetko nalaze stranački funkcioneri na entitetskom ili državnom nivou ili čak predsjednici partija, koji nikada neće sjesti u odborničke klupe lokalnih skupština.
Mjera stvari
„Smatram da su u Banjaluci iskopani politički rovovi, da mi živimo između tih rovova i da nije prijatno živjeti u Banjaluci sa toliko sukoba. Smatram da u banjalučkoj skupštini brže i efikasnije moraju da se donose zakoni kao što mi to radimo u Narodnoj skupštini. I zato mislim da sam ja mjera te politike”, kaže predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić, pokušavajući opravdati zašto je baš on, kao predsjednik partije Ujedinjena Srpska, nosilac liste ove stranke za gradsku skupštinu.
Cilj je privući glasače, osvojiti glasove i onda to mjesto prepustiti sljedećem na listi, koji onda „povuče“ sljedećeg kandidata i tako u krug dok u odborničku klupu ne sjedne neko sa nerijetko osvojenih stotinjak glasova.
Sa stanovišta Izbornog zakona BiH sve je „čisto”, ali se postavlja pitanja namjerne obmane birača koji glasaju za političkog subjekta koji naredne četiri godine neće zastupati njihove interese u gradskoj skupštini. Tako će listu SNSD-a u Banjaluci predvoditi direktor Univerzitetsko-kliničkog centra Republike Srpske Vlado Đajić, a društvo će mu praviti i ministar zdravlja Alen Šeranić. Na listi je i državni ministar finansija BiH Srđan Amidžić, što će napraviti prostor za veći broj kandidata koji inače ne bi prošli „građanski sud“ na prazniku demokratije.
Smeta li to biračima i da li svjesno pristaju na ovakav vid manipulacije?
„A, svejedno, svi su oni isti. Kakve veze ima ko je na listi kad vidiš šta rade od nas”, „Treba promijeniti Izborni zakon i zabraniti ljudima koji već obavljaju neku od javnih funkcija da se kandiduju. Ili da podnesu ostavke na ta ranija mjesta, pa izvoli brate, kandiduj se onda do mile volje“, kažu neki od građana koje smo anketirali.
Opoziciono „poštenje”
Gadljivost na ovakav vid političkog djelovanja ne pokazuju ni u redovima opozicije, samo u manjem omjeru s obzirom da ne raspolažu sa tolikim kapacitetima za ostvarivanje boljeg efekta. Odborničku listu PDP-a u Banjaluci, na leđima nosi prvi čovjek stranke Branislav Borenović, koji trenutno sjedi u stolici državnog parlamenta.
„Banjaluka je danas bolja i ljepša nego prije četiri godine, a znamo da može biti još uspješnija, što nam je cilj u narednom mandatu. Skupštinska većina je opstruisala niz odličnih projekata. Zato sada, odlučniji nego ikada, idemo da ostvarimo još jednu pobjedu za gradonačelnika Draška Stanivukovića, kao i za Skupštinu grada”, rekao je Borenović.
Osim Borenovića, na listi će naći i nekoliko poslanika opozicije u Narodnoj skupštini RS, od kojih su neki sjeli u skupštinsku klupu upravo na osnovu političke manipulacije, jer im je mandat prepustio „jači“ kandidat koji se našao na listi.
Na listi onih koji osuđuju ovakve poteze nalazi se mali broj partija, ali je upitno da li je osuda stvarna ili činjenica da se radi o malim partijama koje nemaju kapacitet za izvođenje političkih marifetluka.
„Meni se čini da će ti ljudi biti njima hipoteka na listama, jer se u mnogim slučajevima radi o političkim dinosaurusima koji su građanima preko glave. Ljudi su željni i novih lica i ljudi koji nisu istrošeni u politici. Oni računaju na to da ti ljudi mogu „povući“ te liste“, kaže predsjednica Narodnog fronta Jelena Trivić.
Slično misli i Milan Savanović iz Liste za pravdu i red.
„To su potrošeni ljudi. Javnost očekuje nova lica koja će zaista moći da donesu veće promjene“, kaže Savanović.
Izmjena Izbornog zakona jedino rješenje
Ono što je nemoralno ne znači da je u suprotnosti sa zakonom, kaže Vehid Šehić, napominjući ipak da se radi o svjesnoj obmani birača. Kažnjavanje na izborima je jedini način da se ovoj praksi stane u kraj.
„Ja bih volio da građani prepoznaju takve osobe i ne daju preferenciju tim kandidatima, da spriječimo tu masovnu pojavu. To je obmana i služi kao mamac za naklonost političkoj stranci“, kaže Šehić, ističući da u BiH nema političkog morala što za posljedicu ima politiku ličnog, a ne opšteg interesa.
„Sve je do birača. Od njih zavisi da li će ih sankcionisati ili podržati“, zaključuje Šehić.
Jedino rješenje je Izmjena izbornog zakona i zabrana mogućnosti kandidovanja za lica koja već obavljaju neku političku funkciju, dok sa nje ne odstupe ili iz nekog drugog razloga ne okončaju prethodni mandat. Međutim, te eventualne izmjene trebalo bi da usvajaju upravo ljudi koji se pojavljuju na listama, što je, kako kažu poznavaoci političke situacije, malo vjerovatno da će dogoditi bez nekog većeg pritiska sa strane ili nametanja zakona.
