SKUPINA znanstvenika objavila je u časopisu Science Advances rad koji daje nadu da bi se shizofrenija mogla bolje dijagnosticirati i liječiti.
Mapiranje epicentra shizofrenije
U njemu su znanstvenici predstavili metodu nazvanu mapiranje epicentra koju su koristili u analizi skenova mozga 1124 osobe sa shizofrenijom i 1046 zdravih, kontrolnih.
Metoda im je omogućila da identificiraju dvije regije mozga – Brocino područje i frontoinsularni korteks u kojima najvjerojatnije započinju strukturne abnormalnosti kod osoba sa shizofrenijom. Ta područja upravljaju jezičnom i emocionalnom obradom.
Prof. Srećko Gajović s Medicinskog fakulteta u Zagrebu kaže da bi začetak poremećaja neuronske povezanosti tipične za shizofreniju mogao biti u tzv. epicentrima te da bi se potom ove promjene mogle širiti u druge regije mozga.
“Mjerenje povezanosti, odnosno nepovezanosti mozga snimanjem magnetskom rezonancijom iznimno je teško i u ovoj studiji se koristio poseban algoritam analize strukturnih i funkcionalnih parametra mozga. Poseban izazov bio je pronaći promjene na snimkama mozga koje su specifične za shizofreniju, u odnosu na one koje su prisutne i u drugim psihičkim i neurodegenerativnim bolestima”, pojasnio je profesor Gajović.
Odgovor na pitanje je li shizofrenija jedna bolest ili više
Istraživači su također otkrili da se bolest, unatoč identificiranju dva ključna zajednička područja, može razvijati i u drugim regijama mozga.
Jedna od glavnih autorica studije, dr. Lena Palaniyappan, profesorica psihijatrije na Sveučilištu McGill, kaže da to pokazuje da svaka osoba koja pati od shizofrenije ima jedinstvenu početnu točku, što može objasniti razlike u simptomima.
“No, postoji zajednički proces koji rezultira difuznim, iako suptilnim, promjenama u strukturi mozga. Ovaj uvid pruža važan trag prema odgovoru na vječno pitanje je li shizofrenija jedna bolest ili mnogo bolesti”, dodala je.
Što je shizofrenija od koje boluju milijuni?
Shizofrenija se javlja kao kombinacija genetskih i epigenetskih čimbenika.
Gajović kaže da se, s obzirom na to da je češća u nekim obiteljima, već dugo spekulira o genima ili urođenim manama mozga u njezinoj podlozi.
“No, nikako se ne smiju zanemariti ni utjecaji životnog okoliša na razvoj bolesti. Ovi uzroci dovode do poremećaja neuronskog povezivanja mozga, koji je osnova shizofrenije”, kaže Gajović.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Anton Glasnović, neuroznanstvenik i psihoterapeut s Medicinskog fakulteta u Zagrebu, kaže da se ona najčešće javlja u adolescenciji, kada osoba prolazi kroz burne promjene koje ju pripremaju za odraslu dob.
“To se objašnjava zakazivanjem zrelih procesa prilagodbe na traumatičan period života. Psihodinamska teorija govori u prilog tome jer prilikom razgovora s pacijentima otkrivamo da je obiteljska dinamika značajno zakazala u opremanju mladih osoba za svakodnevni život i suočavanje sa stresnim situacijama. No neće svaka osoba s neadekvatnom obiteljskom dinamikom dobiti shizofreniju, pa se tu vraćamo na genetske čimbenike koji jednako tako moraju biti prisutni da bismo dobili potpuno razvijenu sliku shizofrenije”, tumači Glasnović.
Rascjep ličnosti i drugi simptomi
Shizofrenija je heterogena bolest koja obuhvaća nekoliko različitih tipova, od kojih su paranoidna, dezorganizirana i katatona najčešći oblici. Ona je poremećaj koji u klasičnoj literaturi spada u širu skupinu psihotičnih poremećaja.
Glasnović kaže da je osnovni problem u shizofreniji rascjep ličnosti u kojemu dijelovi ličnosti nisu povezani jedan s drugim te zbog toga nastaje čitav niz psihotičnih simptoma.
“Oni uključuju umišljanja i ideje progona, veličine ili ljubomore, halucinacije, rascijepljeno ili sumanuto mišljenje i slično. Shizofreni pacijenti često imaju i nedostatak simbolizacije, pa će svaku riječ sugovornika doživljavati doslovno. S druge strane, mogu biti izrazito inteligentni i pronicljivi, što ponovno potvrđuje teoriju o rascjepu ličnosti, pri čemu naizgled inteligentan dio ličnosti ne dopire do onoga koji je disfunkcionalan”, kaže Glasnović.
Utjecaj na kvalitetu života
Zbog svega navedenog shizofrenija može značajno utjecati na kvalitetu života i ometati sposobnost oboljelog da funkcionira i komunicira.
Glasnović ističe da ona može dovesti do poteškoća poput nezaposlenosti, beskućništva i socijalne isključenosti.
“Ponekad osoba u svom mišljenju i želji da uništi objekt ili osobu čak poseže za konkretnim uništenjem, pa tako dolazi do samoozljeđivanja, samoubojstva ili ubojstva u neposrednoj okolini koja u osobi uzrokuje negativne i neizdržive osjećaje”, tumači Glasnović.
Odabir pravog tretmana
Procjenjuje se da u prosjeku jedna od 300 osoba ima shizofreniju te da ona u svijetu pogađa 20-ak milijuna ljudi.
Rana dijagnoza i liječenje ključni su za poboljšanje ishoda, a tretmani obično uključuju kombinaciju lijekova, psihoterapije te obiteljsku i socijalnu podršku.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Shizofrenija se može različito manifestirati kod različitih pacijenata, pa je često nejasno koje su opcije liječenja najbolje. Na primjer, iako postoji nekoliko tretmana dostupnih za sprječavanje pogoršanja poteškoća povezanih sa psihozom, može biti teško znati koji će pacijenti imati koristi od određenog tretmana.
Voditelj konzorcija koji stoji iza novog rada Jianfeng Feng, profesor s Instituta za znanost i tehnologiju inspiriranu mozgom (ISTBI) Sveučilišta Fudan, kaže da se korištenjem tehnika kao što je mapiranje epicentra može identificirati koja su područja mozga najviše pogođena, čak i prije nego što se pojave vidljivi simptomi.
“Ove informacije mogu nam pomoći u identifikaciji pacijenata koji će vjerojatno imati bolji ishod sa specifičnim tretmanima”, dodao je Feng.
Skeniranje mozga treba postati rutina
Iako bi precizno određivanje moždanih abnormalnosti moglo promijeniti tijek liječenja, jedan veliki problem je to što nije svima koji boluju od shizofrenije omogućeno skeniranje mozga.
“Prikupljanje kvalitetnih MRI podataka kao nusprodukta rutinske zdravstvene skrbi za mentalne bolesti kao što je shizofrenija moglo bi nam pomoći da prevladamo selekcijsku pristranost u studijama koje se temelje na snimanju mozga. Provedba toga pružit će jasne smjernice za kliničku praksu”, rekao je jedan od voditelja studije Yuchao Jiang, postdoktorand sa Sveučilišta Fudan.
Bolje usklađivanje terapija za potrebe pacijenata
Glasnović ističe da bi se u budućnosti boljim poznavanjem strukture mozga, kompleksnih međuodnosa njegovih dijelova i molekularnog sastava neurotransmitora koji sudjeluju u prijenosu informacija iz jednog u drugi dio mozga mogli s još većom preciznošću lijekovima gađati dijelovi od interesa te olakšati simptomi i smanjiti nuspojave.
“Ovo istraživanje svakako pridonosi tom cilju jer se bavi važnim područjem shizofrenije koje je do sada bilo slabo istraženo na biološkoj osnovi. Dijagnostika se danas još uvijek temelji na kliničkoj slici. Također, ovakva istraživanja mogu pomoći u skriningu zdravih pojedinaca kako bi se, na temelju slikovnih metoda moglo s određenom značajnošću prognozirati kolika je mogućnost da obole od bolesti poput shizofrenije”, zaključuje Glasnović.
