Belgija od danas preuzima šestomjesečno predsjedavanje Evropskom unijom, a kako je kazao ambasdor Bosne i Hercegovine u Belgiji Erol Avdović, zvanično je objavljeno šest prioriteta tokom belgijskog predsjedavanja sa EU u prvih šest mjeseci 2024.
To su promocija vladavine prava i demokratije, jačanje ekonomske konkurentnosti, praćenje zelene tranzicije, jačanje socijalne agende, zaštita granica i ljudi, i promoviranje globalne Evrope.
“Dakako, Belgija ima svoju i zajedničku evropsku agendu, pri čemu se ne smije zaboraviti da praktično predsjedavanje EU obavlja trio zemalja, jer je period od pola godine relativno kratak za velike pomake, kojima uvijek ambiciozni evropski političari streme. Ta dužnost se na neki način dijeli između odlazeće, a to je do 31. decembra bila Španija i buduće predsjedavajuće, a to će nakon Belgije, već od 1. jula 2024. biti Mađarska”, navodi Avdović.
Prema njegovim riječima, objavljeni prioriteti ponajviše govore o sferama interesa, pa tako, promocija globalne Evrope znači da će se belgijsko predsjedavanje fokusirati i na pomoć zemljama u razvoju van Evrope, prije svega u Africi i Aziji, za koje neko može reći da ova područja interesuju Belgiju – recimo više od zapadnog Balkana bez obzira na udaljenost. Potom, pitanje zaštite granica – znači konstantnu belgijsku zabrinutost za probleme ilegalne imigracije. Zelena tranzicija je ne manje važna za ovu zemlju, jer Belgija je u vrhu evropskih država koje se zalažu za održivi ekonomski rast i ekonomiju koja nije bazirana na fosilnim gorivima i prekomjernoj potrošnji prirodnih resursa. A to sigurno ima ili će imati posljedice i za BiH i cijeli region u kome se ugalj još eksploatira.
“Na našem bilateralnom sastanku u Briselu, njemački ambasador u Belgiji, Martin Kothaus, a on nije jedini – pitao me je kako ide sa energetskom tranzicijom u Bosni i Hercegovini i, je li Sarajevo, koga smatra prekrasnom evropskom prijestolnicom kulture – još uvijek najzagađeniji grad. Dakle, kako se diše u BiH. To su pitanja koja preokupiraju Evropu. A to nije ono što mi često spominjemo kao apsolutni prioritet, smatrajući da je to proširenje EU na zapadni Balkan”, kaže Avdović.
Ta preokupacija, dodaje, naravno ne znači da se o “balkanskim pitanjima” neće govoriti za vrijeme belgijskog predsjedavanja, jer službeni Brisel će ovog proljeća biti zadužen za izradu dokumentacije za definiranje strateških ciljeva EU u narednom periodu uključujući pitanje proširenja EU na istok.
Ističe da među prioritetima koji su javno obznanjeni nema, dakle, eksplicitnog govora o podršci ili prioritiziranju politici proširenja, iako, kako je rekao, načelno i konzistentno – Belgija podržava proširenje EU na Zapadni Balkan.
“Kad je BiH u pitanju oni ponavljaju kako podržavaju evropsku perspektivu za našu zemlju. Iako retorički ne idu puno dalje od toga, spremni su i na konkretnu podršku. Nedavno su, recimo u Briselu, za naše diplomate iz BiH, održali seminar sa EU tematikom koja uključuje i pitanje proširenja”, navodi ambasador Avdović.
Dalje navodi da se o proširenju EU na zapadni Balkan ponajmanje se govori – potvrdno ili odrično – u nekoj “pro-et-contra” javnoj debati.
“Veoma je teško bilo ‘natjerati’ ili donekle ‘isprovocirati’ belgijske diplomate, s kojim sam u proteklih nekoliko mjeseci razgovarao da se o tome izjasne konkretno, dok se analiziralo hoće li s Bosnom i Hercegovinom biti otvoreni pristupni pregovori u isto vrijeme kao sa Ukrajinom i Moldavijom. Belgijanci su ostali radije diplomatski nedorečeni. Sve što ste od njih mogli dobiti je rečenica: ‘Proširenje je predmet interne debate u EU'”, kaže Avdović.
Smatra da je jasno da i iz njihove perspektive proširenje na neki način podrazumijeva dužu vremensku etapu i zbog političkih previranja u EU. Tu su dvije evropske škole mišljenja: Prvo, proširenje treba bazirati na ispunjenju uvjeta u zemljama poput Bosne i Hercegovine, i pri tome službeni Brisel prati vodeće glasove Njemačke, Francuske, a tradicionalno i Holandije. Druga škola mišljenja počiva na uvjerenju da treba sačekati dovršetak internih reformi u EU, poput pitanja da li će prilikom glasanja u EU Parlamentu biti ključna kvalifikovana većina i u kojim oblastima će konsenzus biti i dalje glavna poluga odlučivanja. To, ističe Avdović, samo naizgled izgleda kao blaga nijansiranost, ali radi se o ključnim reformama i vizijama za budućnost EU.
“Tu dakako valja spomenuti projekte ‘Političke zajednice’, koju je lansirao francuski predsjednik Makron, a predsjednik Vijeća EU Šarl Mišel, belgijski političar kao svojevrstan politički alter-ego francuskog predsjednika – tu predloženu zajednicu nazvao još i geostrateškom političkom unijom, te na samitu u Granadi, prošlog oktobra najavio novi termin za ulazak nekih zemalja sa zapadnog Balkana u EU, a to je sada 2030. godina“, navodi ambasador.
Upitan šta Bosna i Hercegovina treba konkretno učiniti da joj budu otvoreni pristupni pregovori u očekivanom periodu, ambasador Avdović kaže kako sigurno nije slučajno što su ga kao bilateralnog ambasadora u Belgiji sve diplomate s kojima je imao sastanak prvo pitale o odnosu Bosne i Hercegovine prema članstvu u EU i toku reformskih procesa. Čak ga je, kaže, i belgijski kralj Filipe u polusatnom razgovoru nakon predaje akreditiva 25. oktobra odmah pitao o napretku Bosne i Hercegovine na putu ka EU.
“Sljedeća dva mjeseca treba dobro – sto posto – iskoristiti kako bi se obavio traženi minimum za ovaj važan iskorak prema EU – otvaranje pristupnih pregovora. Sljedeći najvažniji korak za Bosnu i Hercegovinu je usvajanje nekoliko reformskih zakona koji će onda vjerovatno otvoriti vrata tim pregovorima. Bez obzira koliko će trajati, a nadati se – ako budemo vrijedno radili – da će se ostvariti Mišelova prognoza iz Granade, i da će, do 2030. neke zemlje kandidati postati dio EU – mi ne smijemo odustati. Ne smijemo se, ovog časa, ni opterećivati time, da je neko sa manje zasluga od BiH, u decembru dobio taj pregovarački status. Trebamo biti svi skupa agilniji da se i nama otvore ti pregovori ovog proljeća. U tom bi statusu za Bosnu i Hercegovinu onda bio otvoren pristup mnogim fondovima i EU bi uz nas stala mentorski do kraja procesa”, da ostvarimo ono reforme bez kojih se ne može u političku Evropu”, kaže Avdović.
