FELJTON: Slučaj „Haračić“ (8): Glavna svjedokinja mijenjala iskaze, iznijela tri različite verzije događaja!?

Glavna svjedokinja u predmetu bila je Nermina Džuzdanović, kćerka starijeg bračnog para koji su napadnuti na spavanju u svom domu.

Ona je bila zadnja osoba koja je vidjela žive roditelje, a kako je navela kuću M. Dž. i H. Dž. je te noći napustila oko 22.00 sata kada su njeni roditelji krenuli da legnu.

Svjedočenje Nermine Dž.

U obrazloženju presude navedena su tri iskaza svjedokinje:

1. Navodi se da je svjedokinja izašla iz kuće, a vrata su kao i obično ostala otključana, s tim da je ključ bio sa unutrašnje strane. Nermina je prešla u svoju susjednu porodičnu kuću koja je od kuće njenih roditelja udaljena par metara, gdje je prilegla, ali nije zaspala, te je ubrzo, kroz nekih 40 minuta, čula da nešto u kući njenih roditelja „kao puca“, ali je pomislila da komšije bacaju petarde te je pogledala kroz prozor kuće i vidjela da u podrumu kuće njenih roditelja gori svjetlo, a podrum je bio otvoren, a zna da su prethodno na podrumu bila zatvorena vrata i ugašeno svjetlo. Sve to joj je bilo sumnjivo pa je krenula izaći vani ispred kuće te u momentu dok se kretala hodnikom iz svoje kuće prema izlaznim vratima začula je u nekoliko navrata lomljenje stakla, a kada je otvorila izlazna vrata svoje kuće pogledala je lijevo u pravcu kuće svojih roditelja i krenula je prema ulaznim vratima njihove kuće i tada je na podu vidjela dosta stakla, odnosno da je razbijeno staklo ulaznih vrata na kući njenih roditelja. U tom momentu se okrenula na desnu stranu i na udaljenosti od sebe na oko šest metara vidjela je jedno lice kod drva, odnosno ispod drva, a to lice je pokušavalo pobjeći i u momentu kada je nju vidio se zbunio, a Nermina mu je prišla još bliže govoreći mu „šta se ovdje dešava, šta radiš“, na šta je on nešto rekao i mahnuo rukom, te je otrčao prema ogradi i prešao u komšijino dvorište, a Nermina je tada trčala susjednim putem da ga sustigne i prepozna, međutim, on je bio brži od nje i udaljio se. To lice koje je svjedokinja vidjela u dvorištu, i to izbliza, je visine oko 180 cm, krupnije građe, na sebi je imao žutu jaknu sa kapom, vidjela je da je jakna bila otkopčana, te da je postava kape i jakne crna, na njemu su bile teksas plave pantalone, a nije vidjela šta je imao od obuće na nogama. Svjedokinja navodi da je prije nekoliko godina bila razredna nastavnica Haračić Harisu, te da ga dobro poznaje, tako da je upravo njega prepoznala po konsituciji i hodu…

2. Kada je došla kući malo je prikunjala, da bi je probudio zvuk kao petarde i to tri puta, a onda je nedugo zatim čula lom stakla, zbog čega je izašla ispred kuće i pogledala u pravcu kuće njenih roditelja, gdje je vidjela da je staklo na ulaznim vratima razbijeno, a nakon što je pogledala u pravcu drva koja su se nalazila u dvorištu, vidjela je mušku osobu, koju je prepoznala kao optuženog, te ponovno navodi da je imao žutu jaknu na sebi sa kapuljačom, a kada ga je pitala šta je to uradio, isti joj je odmahnuo rukom i potom pobjegao u pravcu dvorišta Džuzdanović Mevle, na način da je preskočio ogradu, a primjetila je da je bio izgubljen, nije znao u kom pravcu će pobjeći. Nermina navodi da je sto posto sigurna da je vidjela Harisa Haračića. Svugdje je vidjela tragove krvi. Svjedokinja je nakon što je trčala za Harisom i kada joj je isti pobjegao, vratila se do kuće roditelja i počela je da zapomaže, pitajući majku jesu li živi, na šta joj je majka rekla da zove policiju, da ih je neko napao. Takođe je čula oca kako jauče. Svjedokinja navodi da je bila sva izgubljena i uplašena, da nije znala od šoka broj policije ni hitne, da je našla u imeniku broj doma zdravlja i da je njih pozvala.

3. …Dalje je navela da u momentu kada je čula razbijanje stakla, pogledala je kroz prozor u pravcu kuće roditelja, gdje je vidjela da gori svjetlo na podrumskim prostorijama njihove kuće, te je odmah izašla ispred kuće, pogledala je lijevo prema kući roditelja, gdje je vidjela da je staklo sa ulaznih vrata porodične kuće roditelja razbijeno, te je onda pogledala desno i kao što je prethodno opisala vidjela je mušku osobu da stoji u blizini drva koja stoje složena u dvorištu. Pored tih drva ima jedan grm i sada kada se naknadno razbistrila u mislima sjetila se da je Haračić Haris stajao upravo pored tog grma, bio je miran i on je prednjim dijelom u jednom momentu bio okrenut prema njoj, dakle ona je to veče vidjela njegovo lice. Svjedokinja navodi da je optuženi sto posto bio osoba koju je vidjela tu večer, lijepo mu je vidjela lice i to je bio Haračić Haris, a sjetila se da kada ga je pitala „šta si to uradio“, Haris joj je na to odmahnuo svojom lijevom rukom i sjetila se da joj je tada rekao „marš“, a u tom momentu je njen amidžić Asmir već bio na prozoru svoje porodične kuće. Kada je odmahnuo lijevom rukom i maršnuo ju, počeo je da trči jer mu je ona prilazila.

Osim tri verzije izjave o tome šta je vidjela te noći, Nermina Džuzdanović je spomenula i još nekoliko stvari. Prva se ticala klučeva:

„…Navela je da su joj sredinom prošle godine nestali ključevi iz brave, među kojima su bili i ključevi od ulaznih vrata kuće u kojoj žive njeni roditelji…“.

Pored izjave o ključevima, Nermina je pokušala objasniti šta je Haris Haračić učinio te noći:

„…pretpostavlja da je nakon što je zadao povrede njenim roditeljima, u momentu kada je izlazio Haris razbio staklo i zaključao vrata ključem koji se nalazio u bravi, jer ni ona, a ni policija nikad nisu našli taj ključ, a odgovorno tvrdi da je ključ uvijek bio s unutrašnje strane u bravi i da se vrata nisu nikada zaključavala. Također je dopunila svoju izjavu u dijelu kada su u pitanju ulazna vrata porodične kuće njenih roditelja, te je navela da s unutrašnje strane prva stepenica odozdo ima lajsnu i često se zapne na tu lajsnu i na tu stepenicu, jer je ta stepenica jako uska, bez da se prethodno otvore vrata, te je po njoj vrlo moguće da je Haris kada je izlazio iz kuće nakon što je uradio ovo sve njenim roditeljima, zakačio za tu stepenicu i stepenicu iznad nje i na taj način rukama pao na staklo, na koji način je razbijeno staklo“.

Uz sve navedeno, Nermina Džuzdanović je spomenula i neku čakiju?!

„…Također je napomenula da joj je snaha Džuzdanović Seada rekla da je čula u Teočaku od nekoga, odnosno da svi znaju u Teočaku da je Haris Haračić na svadbi taj dan, na kojoj je bio, imao konstantno čakiju sa sobom, kojom je otvarao piće, jer na svadbi nije bilo konobara za usluživanje…“.

Nakon svega gore navedenog, nameću se logična pitanja:

• Da li je svjedokinja spavala ili je bila budna u periodu kada se u kući pored njene dešavala premetačina i napad na njene roditelje?
• Kako je moguće da svjedokinja boravi u kući koja je bukvalno 1 metar udaljena od kuće njenih roditelja, a da nije čula premetačinu podruma, krike i jauke roditelja koji su izbodeni ukupno 54 puta i premetačinu dijela kuće?
• Da li je svjedokinja prepoznala Harisa Haračića po hodu i konsituciji ili mu je prepoznala lice?
• Zbog čega je u svojoj izjavi Nermina Dž. spomenula nestale ključeve i čakiju koju je navodno na svadbi nosio Haris Haračić, te objašnjenje na koji je način okrivljeni razbio staklo?

Dodajmo da je Haris Haračić u svojoj izjavi kazao da nakon razbijanja stakla ulaznih vrata koja su bila zaključana i izlaska u dvorište nije nikoga sreo!? Postavljamo pitanje:

• Ako je okrivljeni objasnio šta je radio, šta mu se desilo i gdje se nalazio te kobne noći, a to su potvrdili materijalni dokazi, zbog čega bi uopšte lagao da nije vidio svjedokinju u dvorištu žrtava? Kakvu korist bi imao od toga?

Drugi svjedok

U obrazloženju presude spomenut je još jedan svjedok. Riječ je o A. Dž. koji je te noći bio u svojoj sobi, ne zna tačno koliko je bilo sati, ali je čuo lomljavu stakla. Otvorio je prozor i vidio Nerminu Džuzdanović, koja je kćerka od njegovog amidže Džuzdanović Muje, kako pali svjetlo i izlazi na dvorište, a tada je sa strane vidio i jedno lice koje je imalo kapuljaču na glavi žute boje, to lice je bilo krenulo prema kapiji da izađe na asfaltni put u dvorištu njegovog amidže Muje te je u tom momentu Nermina bila u dvorištu i povikala „šta je ovo“, te je to ponovila par puta, da bi se tada to lice vratilo do drva koja su složena ispred kuće i tada je Nerminu maršnuo, svjedok je primjetio da je to lice imalo na sebi kapuljaču žute boje, da je bio krupnije građe i po svjedokovoj procjeni visine oko 185 cm. To lice je otišlo između kuće svjedokovog amidže i poljskog WC- a, a Asmir je odmah izašao iz kuće da bi vidio šta je sa Nerkom i rekao joj „zovi policiju“, a ona je kroz plač vikala „idi vidi mi roditelji da li su mi živi“. Svjedok je tada došao do vrata kuće njegovog amidže, a odozdo je vidio da ide rotacija, misli hitne službe i policije, te su isti došli do kuće njegovog amidže…

Na kraju dodajmo da je u obrazloženju presude navedeno kako je policijska stanica Teočak od Doma zdravlja Teočak zaprimila telefonski poziv u 23:19 sati, u kojem su informisani da se nešto desilo u kući starijeg bračnog para, te da su isti povrijeđeni.

Policija je odmah po pozivu poslala patrolu na lice mjesta.

Ako se zna da je Haris Haračić u 23 sata stigao u svoju kuću, a nešto ranije ga je svjedokinja vidjela u dvorištu svojih roditelja, postavlja se pitanje:

• Zbog čega se čekalo gotovo 20 minuta da se nazove Dom zdravlja Teočak?

Na kraju spomenimo i to da je narednog jutra (24. decembar 2020.) glavna svjedokinja na svom FB profilu objavila fotografiju Harisa Haračića. U svojoj objavi ga je proglasila ubicom.

(Nastaviće se…)

Istraživački tim Bosnia Press