Znatiželja o tatuli, otrovnoj korovskoj biljci koju prepoznaje još iz detinjstva, Šimona Đarmatija, 72-godišnjeg toksikologa, prije nekoliko godina odvela je u neočekivanom pravcu, do banatskog sela Vladimirovac.
Listajući stručnu literaturu o otrovima naišao je na baba Anujku, ženu rumunskog porijekla i pravog imena Ana Dee, koja je tokom 19. i 20. vijeka živjela u tom selu, a za koju danas u razgovoru za BBC kaže da je „prvi serijski ubica u istoriji Srbije“.
Ozloglašena starica prodavala je otrov mušterijama širom Banata, a vjeruje se da je doprinjela ubijanju najmanje 50 ljudi, iako je 1929. osuđena na 15 godina zatvora za samo jedan dokazan slučaj, napominje Đarmati, autor knjige Baba Anujka, banatska vračara.
„Ona je prodavala takozvanu ‘bajanu vodicu’ na zahtjev i nema podataka da je nekoga otrovala lično, a to je zapravo bilo ono što je u narodu poznato kao mišomor.
„Bila je veoma jednostavna u radu: tražila bi težinu žrtve, dala bi mišomor, objasnila kako da se napravi rastvor i za koliko dana će umrijeti žrtva“, priča Đarmati.
Ana Dee danas je „najznamenitija ličnost iz Vladimirovca“, iako se o njoj decenijama nije pisalo ili govorilo, kaže lokalni istoričar Mirčea Maran za BBC.
Bila je poznata i u drugim krajevima tadašnje Kraljevine Jugoslavije, odnosno Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca zbog efikasnosti otrova koje je prodavala, opisuje Maran.
„Ljudi su kod nje dolazili sa željom da se neko drugi razboli, poludi ili umre, ona bi za svaku kategoriju imala ‘lijek’.
„Usluge od nje su tražili i poznati, ugledni ljudi, generali, ministri…“, dodaje on.
‘Profesionalna trovačica’
Iako vračare u 19. i početkom 20. vijeka nisu bile neuobičajena pojava na teritoriji današnjeg Banata, Ana Dee bila je „najprofesionalnija od svih“, kaže Marčea Maran.
Kako kaže, „zanat“ kojim se bavila baba Anujka „nisu bile vradžbine, već hemija“, iako iz istorijskih podataka i spisa ne može da se zaključi kako je uspjela da izuči ovo zanimanje.
O znamenitoj starici piše i Jovan Tucakov, bivši profesor Farmaceutskog fakulteta i član Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU), koji je u knjizi „Liječenje biljem“ naziva je „najčuvenijom ženom u južnom Banatu“.
„Njeno prisustvo se svuda osjećalo, osobito po rumunskim selima.
„Poštovali su je iz straha, jer je bila svemoćna, mogla je da učini dobro, a još češće da naudi: gazdaški sin jedinac da ne služi vojsku, imućna kuća da ima samo jedno dijete kako bi imanje ostalo neokrnjeno i još uvećano ženidbom sa bogatom miradžikom, da se pronađu ukradeni paradoši, pa makar vranci bili odvedeni sa s one strane granice, u Rumuniju ili preko Dunava, da se nestrpljivi nasljednici što prije dočepaju imetka imućnog babe koji baš nikako neće da umre“, zapisao je Tucakov.
Vladimirovačka trovačica imala je i „ličnu agentkinju“ Ljubinu Milankov, koja je bila „jako bitna“ za njen posao, smatra Šimon Đarmati, autor jedine knjige o baba Anujki na srpskom jeziku.
Kod seoskog bunara su se uveče okupljale žene, a tamo se moglo saznati šta se dešava, ko gdje ide i šta tim ženama rade muževi, kaže profesor hemije u penziji.
„Ljubina je tamo išla i osluškivala, pa kad bi se neka požalila da joj muž pije ili je tuče, ona bi govorila da baba Anujka ‘možda može da pomogne’, onako usput.
„Glas se o njoj prenosio od usta do usta, ali interesantno je da joj se nisu obraćali ljudi iz njenog sela, jer je prednost što tako nije znala ko će da ‘ode’ i nije imala tu grižu savjesti“, prepričava Đarmati.
Baba Anujka se, pored prodaje otrova, bavila i vračanjem i proricanjem budućnosti, što je bogato naplaćivala.
„Pelješila ih je i nisam našao nigdje podatke o tome da je nekoj mušteriji istinski pomagala pravljenjem lijekova ili nečim sličnim“, ističe Đarmati, koji je pet godina istraživao lik i djelo ozloglašene žene iz Vladimirovca.
Đarmati je uspio da isprati trag novca baba Anujke, iako nije mogao da provjerava bankovne račune i elektronske transakcije.
Dokaz priličnog bogatstva on je pronašao u istorijskim podacima o Joci Dee, njenom starijem sinu, koji je u crkvene knjige umrlih upisan pošto je preminuo od raka želuca u Budimpešti.
„Ko je tom trenutku mogao da finansira odlazak u Budimpeštu, liječenje i povratak tijela u Vladimirovac, kako bi bilo sahranjeno?“, postavlja retoričko pitanje ovaj toksikolog.
Ko je bila baba Anujka?
Baba Anujka rođena je u Vladimirovcu pod imenom Ana Draksin, roditelji su joj bili rumunskog porijekla i njena porodica doselila se iz rumunske opštine Klopodija u Vladimirovac početkom 19. vijeka.
Iako nema podataka o tome kada je tačno rođena, krštena je u Pravoslavnoj crkvi u Vladimirovcu 30. aprila 1844. godine, ustanovio je Šimon Đarmati na osnovu crkvenih knjiga.
Bila je udata za Njemca Jozefa Dee, sa kojim je imala troje djece: sinove Jozefa i Stefana i ćerku Antoniju.
„Njen suprug je bio trgovac i zajedno su držali kafanu u kući, mlad je umro i ona je naslijedila sve“, kaže vladimirovački istoričar Mirčea Maran.
Šimon Đarmati dodaje i da je govorila pet jezika, „što danas smatramo izvanrednim“.
„Ako pogledamo gdje je živjela i u kom vremenu, to i nije čudno.
„Pričala je rumunski i srpski, koji su joj praktično bili maternji, a uz to njemački preko supruga i mađarski i romski, sa kojima je redovno dolazila u kontakt u Banatu, tada na vojnoj granici Austrougarske“, pojašnjava Đarmati.
O njoj su, pored podataka koje je Đarmati uspio da potvrdi, kružile i brojne priče o kojima nema istorijskih podataka, poput onih koje je u julu 1929. objavio mađarski list Budapesti hirlap.
Đarmati je nailazio i na priče da je „imala 11 djece, da se liječila od sifilisa u mladosti i da je upražnjavala vlašku magiju, iako ona sa njom nema nikakve veze“, dodaje toksikolog u penziji.
U tekstu ovog lista navodi se da je govorila i francuski, svirala klavir i išla u elitnu školu.
Istoričar Maran kaže da o detinjstvu Ane Draksin „ne znamo gotovo ništa“.
„To je 19. vijek, roditelji su joj najvjerovatnije bili seljaci, zemljoradnici, koji se ne pominju u istorijskim izvorima.
„Ima indicija da je išla u djevojačku školu, iako nemamo čvrste podatke o tome“, dodaje Maran.
Misterija smrti ‘Romea i Julije iz Vladimirovca’
Jedna od najmističnijih priča o baba Anujki tiče se smrti mladog bračnog para Vakaresku.
Marija i Titu vraćali su se sa igranke u centru Vladimirovca i prolazili su pored kuće ove starice
„Bilo je ljetnje vrijeme, ona im je navodno dala sok da se osvježe, njima je posle bilo loše, otišli su kući, pali su u postelju i kasnije umrli – to će vam ispričati u Vladimirovcu, kao što su i meni pričali“, prisjeća se Đarmati.
I Đorđe Vesej, 86-godišnji penzioner i jedan od najstarijih mještana Vladimirovca, koji je u trenutku smrti Ane Dee imao nepune tri godine, dobro pamti priču o stradanju mladog bračnog para Vakaresku.
„Nije to bilo kao danas, niko nije znao šta je bilo njima u čaši, ali su se poslije toga ta djeca razboljela, vidjelo se da nešto nije dobro“, prepričava 86-godišnjak dok se pridržava za ogradu pored njihovih grobova na lokalnom groblju.
Ali, navodni zločin se nije uklapao u kalup drugih priča o trovanjima baba Anujke.
Prvi razlog bio je taj što bi Marija i Titu Vakaresku bili jedini mještani Vladimirovca, za koje se znalo ili sumnjalo da ih je otrovala Ana Dee.
„To su jedine njene žrtve u selu, ne zna se za druge, a kasnije je uglavnom pravila probleme u drugim mjestima“, kaže Vesej.
Odstupanje se ogledalo i u tome što je ona otrov prodavala njenim mušterijama, koji su ubistva izvršavala prema njenim savjetima, ali sopstvenom voljom, dok bi u ovom slučaju baba Anujka bila i direktni izvršilac.
Takođe, u svim drugim slučajevima povezivanim sa baba Anujkom žrtve su bili muškarci, što Đarmati naziva „feminističkim modelom“ u njenom višedecenijskom radu, pa bi Marija Vakaresku bila prva žena u tom društvu i još jedan izuzetak.
Sve ove nelogičnosti naterali su Đarmatija da detaljno istraži slučaj u istorijskim i crkvenim arhivama.
„Delovalo je da se sve idealno namestilo, ali sam otkrio da postoji dokumentacija koja demantuje da ih je ubila baba Anujka, već pokazuje da su umrli od boginja, kao i još i nekolicina drugih u selu te godine.
„Nije bilo veze sa trovanjem, iako bi za moju priču bilo zgodnije i atraktivnije da jeste“, smeje se Đarmati.
Danas u šali par Vakaresku zbog mladosti, ljubavi, tragične smrti i verovanja da je do nje došlo usled trovanja, naziva „vladimirovačkim Romeom i Julijom“.
Kako je uhapšena i osuđena baba Anujka?
Sve je počelo zbog sumnjive smrti Gaje Prokina, seljaka i zemljoposednika iz Ilandže, sela u današnjoj opštini Alibunar.
Lokalna policija je u izvještaju iz decembra 1927. navela da se sumnja da je preminuo uslijed nasilnog trovanja, navodi se u knjizi Šimona Đarmatija.
Baba Anujka je uhapšena u njenoj kući u Vladimirovcu u aprilu 1928. godine, što reporter lista Vreme opisuje u izvještaju sa suđenja pred Okružnim sudom u Pančevu naredne godine.
„Bilo je to jedne noći kada je strahovit pljusak otjerao sve živo u kuće. Selendra je spavala kao zaklana.
„Baba Anujka nije ni čula kada su se vrata otvorila. Pred njom su se stvorili žandarmi“, navodi se.
„Kad onda nisam umrla od zaprepašćenja, neću nikad“, rekla je kasnije okrivljena starica pred sudom u Pančevu.
Tadašnji beogradski list opisuje i vrijeme koje je provela u pritvoru, a Anu Dee oslikava kao „strahovito žilavu i optimističnu babu“, koja „mirno očekuje pretres“.
„Ona zna da ne može biti osuđena na smrt, jer je već u dubokoj starosti. Ona ne mari za svijet.
„Jede sjajno, kolmuje kosu, šminka se, meće stalno puder na lice, pravi nove zube, kupuje nove haljine, kao da nije u hapsu. Posljednjih dana je veoma lijepo ofarbala kosu.
„Pokazuje veliko interesovanje za promjene vremena, silno je raduje proljeće i priča kako još dugo misli da živi, i čak ako bude osuđena, ona je sigurna da će robiju odležati i opet otići na slobodu i srećan život“, navodi se u tekstu Vremena.
Suđenje je konačno počelo 7. juna 1929. godine, a ispred Okružnog suda okupilo se „više stotina“ radoznalaca, mahom iz sela Vladimirovac i Ilandža, opisuje Šimon Đarmati u njegovoj knjizi.
Baba Anujka je u julu te godine osuđena je na 15 godina zatvora zbog učestvovanja u trovanju Nikole Momirova iz sela Ilandža nedaleko od Vladimirovca.
I Ljubina Milankov, njena pomoćnica, osuđena je na osam godina robije, a njeno svjedočenje bilo je ključno za ishod suđenja.
„Dobila je neku vodu, a od te vode venuo je i sušio se sve dotle dok jednog dana nije izdahnuo“, kazala je Milankov, priznajući sopstvenu umješanost i ulogu Ana Dee u ubistvu.
Iskopavanjem tijela ubijenih dokazano je da je trovanje izvršeno arsenikom „davanim duže vremena u odmerenim količinama, koje su vješto spremljene“, prenijelo je Vreme.
Optužbi na račun baba Anujke bilo je još mnogo, zvaničnih i neformalnih, ali je kod onih koji su ranije preminuli bilo nemoguće utvrditi da su otrovani zato što se „arsenik brzo gubi“, navodi se u izveštaju piše BBC.
