Kada je centralna banka Holandije ove sedmice potvrdila da je premjestila tone državnog zlata iz Sjeverne Amerike, navela je da će je to preseljenje “bolje pripremiti za ozbiljne krize”.
Oko 86 tona od ukupno 313 tona, koliko se nalazi u SAD-u i Kanadi, premješteno je u London “zbog rastućih geopolitičkih nemira”, kako bi ovaj plemeniti metal bio “brzo dostupan za upotrebu u kriznim situacijama”.
Pitanja su se neminovno nametnula. Zašto su Holanđani to uradili? Da li su očekivali neki veliki ekonomski šok na pomolu?
Čini se da nisu, ali ovaj potez je očigledno bio odgovor na nestabilno i neizvjesno stanje u svijetu, gdje trgovinski i vojni sukobi podstiču zemlje da poduzmu mjere opreza i svoje zlato čuvaju bliže domovini.
Ranije ove godine, Francuska je objavila da je svoje zlatne rezerve iz SAD-a vratila u domovinu. U međuvremenu, njemačka Bundesbanka je tokom nekoliko godina, zaključno s 2016, prebacila više od 216 tona metala iz skladišta u inostranstvu – 111 tona iz New Yorka i 105 tona iz Pariza.
To je strategija koja se već koristila u vremenima globalne nestabilnosti.
– Neke evropske centralne banke su tokom Hladnog rata premjestile dio svojih zlatnih rezervi u New York – naveli su analitičari istraživači Lina Thomas i Daan Struyven iz Goldman Sachsa.
Joseph Cavatoni, viši tržišni strateg u Svjetskom vijeću za zlato (World Gold Council), izjavio je za BBC da, iako ratovi i trgovinske tenzije “utječu na neke od ovih odluka”, to nije “na vrhu liste” motivirajućih faktora.
Inflacija, kamatne stope i sama činjenica posjedovanja zlata na mjestu gdje se njime može brzo trgovati također su odigrali ulogu.
– Nemam osjećaj da nam prijeti propast, ali mislim da su ljudi bolje informisani o tome kako upravljati svojom rezervnom imovinom, kako je povećati i kako efikasnije razmišljati o tome da je maksimalno iskoriste – rekao je Cavatoni.
De Nederlandsche Bank saopćila je da se zlato izneseno iz SAD-a i Kanade između marta i augusta ove godine sada nalazi u trezorima Engleske banke.
– Očekujemo da ga nikada nećemo morati koristiti, ali moramo ojačati svoju otpornost i spremnost – izjavio je guverner holandske centralne banke Olaf Sleijpen.
London se smatra najboljim izborom zbog svog statusa glavnog svjetskog trgovačkog centra. Ako u kriznoj situaciji želite brzo kupiti ili prodati zlato, London je pravo mjesto za to, što Englesku banku čini popularnom lokacijom za pohranu.
Ova banka je jedan od najvećih čuvara zlata na svijetu. Ispod institucije stare 300 godina u centru Londona nalazi se oko 400.000 poluga vrijednih više od 200 milijardi funti.
Prema istraživanjima industrije Svjetskog vijeća za zlato, Engleska banka ostaje najpopularnije mjesto za pohranu, ali centralne banke sve više diverzificiraju lokacije na kojima čuvaju ovaj plemeniti metal.
Prema Thomasu i Struyvenu iz Goldman Sachsa, lokacija skladištenja zlata postaje “sve važnija za menadžere rezervi”.
U modernom svijetu postoji mnogo načina za premještanje blaga. Holanđani su prodali oko 59 tona u New Yorku, a zatim kupili nove dionice u Londonu, što znači da tu količinu nije trebalo prevoziti preko Atlantika.
Međutim, više od 27 tona je “fizički prebačeno” iz SAD-a i Kanade u holandski grad Zeist. Slična količina poslana je i iz Zeista u London.
Kompanije koje pružaju takve usluge šute o tome kako se operacije provode, ali je sigurno da su sigurnosne mjere i planiranje opsežni kako bi se izbjegao bilo kakav rizik.
Cavatoni iz Svjetskog vijeća za zlato objasnio je da je jedan od standardnih pristupa premještanju zaliha prodaja robe na jednom mjestu i kupovina na drugom.
– Recimo da želim svoje zlato u New Yorku, a imam ga u Londonu. Mogao bih ga prodati u Londonu i kupiti u New Yorku u isto vrijeme, istog dana, čime se efektivno vrši prijenos bez stvarne potrebe za bilo kakvom logističkom promjenom.
Postoji samo nekoliko odabranih kompanija koje se bave prekograničnim transportom zlata, a jedna od njih je Brink’s Global Services, koja je za BBC potvrdila da je u posljednje vrijeme primijetila “povećanu potražnju” od centralnih banaka.
– Pojačana geopolitička i ekonomska neizvjesnost, uz rastuću ulogu zlata kao strateške rezervne imovine, doprinose ovom trendu – izjavio je Nader Antar, izvršni potpredsjednik kompanije Brink’s.
Razlog zašto je skladištenje zlata tako važna tema za centralne banke jeste taj što ga kupuju u sve većim količinama. Ipak, čuvanje zlata “kod kuće” ima svoju cijenu, upozoravaju Thomas i Struyven iz Goldman Sachsa.
– Domaće skladištenje zahtijeva ulaganja u fizičku sigurnost, revizorsku infrastrukturu i osiguranje. To su troškovi koji mogu biti nesrazmjerni za manje centralne banke – naveli su.
Prema podacima Svjetskog vijeća za zlato, centralne banke su u protekle četiri godine akumulirale prosječno 1.000 tona zlata godišnje, što je znatno više od prosjeka od 500 tona u prethodnoj deceniji.
Ovaj trend traje još od globalne finansijske krize, a očekuje se da će u narednoj godini samo rasti.
Zlato posljednjih godina bilježi konstantan uspon. Njegova cijena je naglo porasla i dosegla niz rekordnih nivoa, premašivši 5.000 dolara po unci u januaru.
Postoji nekoliko razloga za skok njegove vrijednosti, ali glavni faktor je percepcija ovog plemenitog metala kao “sigurnog utočišta” za investicije tokom perioda finansijskih i geopolitičkih previranja uzrokovanih trgovinskim i vojnim sukobima.
Inflacija i kamatne stope također utiču na popularnost zlata. Zbog rijetkosti ove robe i vrijednosti koja joj se pridaje hiljadama godina, ono je donekle otporno na rast cijena i stoga se smatra dobrom investicijom.
– Tokom proteklih pola vijeka, cijene zlata rasle su mnogo brže od indeksa potrošačkih cijena (CPI) – najpomnije praćene mjere inflacije – navode iz investicione banke Charles Schwab.
Iako je cijena zlata pala s rekordno visokog nivoa zabilježenog početkom ove godine, i dalje se nalazi na historijskom maksimumu.
Prema istraživačima Goldmana, predviđa se da će cijena do kraja 2026. godine porasti na 4.900 dolara po unci, što je za 300 dolara više u odnosu na august.
Potražnja centralnih banaka za zlatom jedan je od ključnih razloga zašto cijene nastavljaju rasti, zaključuju Thomas i Struyven.
Tuzlanska Republika
