Dok se svjetska tržišta šire, njemački izvozni sektor bilježi paradoksalan hod unazad. Između 2022. i 2025. godine, dok je globalna razmjena rasla za 6 posto, njemačka isporuka roba realno je skliznula za 3,9 posto. Da je Berlin uspio održati korak s globalnim trendovima rasta, njegov bi BDP godišnje bio veći za 0,6 postotnih poena. Ovaj podatak, izvučen iz najnovijih dokumenata Međunarodnog monetarnog fonda, zorno ilustrira gubitak dominacije u sektorima poput mašinogradnje, hemijske i automobilske industrije.
Glavni uzrok leži u snažnom usponu Kine, koja je zahvaljujući visokoj produktivnosti, državnim subvencijama i slabljenju juana u odnosu na euro, istisnula Njemačku s pozicije lidera u proizvodnji kapitalnih dobara visoke vrijednosti.
Ovi problemi nisu samo površinske prirode. Ekonomista Harri Kemp u svom radu o uzrocima njemačkog usporavanja ističe da se tek 40 posto poteškoća može pripisati trenutnim tržišnim ciklusima. Preostalih 60 posto otpada na duboke, sistemske kočnice koje onemogućavaju potencijalni rast. Umjesto da bude motor Evrope, zemlja se suočava s dijagnozom koja podsjeća na termin “bolesnik Evrope”. Ovu metaforu, koju je ruski car Nikolaj I izvorno koristio za Osmansko Carstvo u 19. stoljeću zbog njegove “nemogućnosti” da se modernizira i parira Engleskoj i Francuskoj, danas MMF-ova analiza implicitno primjenjuje na njemačku situaciju.
Unutrašnji temelji ekonomije ozbiljno su poljuljani. Decenije nedovoljnog ulaganja u javnu infrastrukturu, koja su bila među najnižima u razvijenom svijetu, rezultirale su zastarjelom digitalnom, transportnom i energetskom mrežom. Uz to, predimenzionirana administracija i gubitak jeftinih ruskih energenata dodatno su otežali poslovanje. Na demografskom planu, starenje nacije stvara pritisak koji kompanije pokušavaju ublažiti “akapariranjem radne snage”, tj. zadržavanjem zaposlenih uprkos slabom poslu, samo kako bi izbjegle budući deficit kadrova. To je dovelo do situacije u kojoj radni sati nisu problem, ali produktivnost dramatično opada.
Kriza se ne zaustavlja na fabričkim halama. Sektor usluga, posebno u domenu putovanja i poslovnih servisa, također je u silaznoj putanji od 2021. godine. Prihodi od turizma su i dalje 16 posto niži nego prije pandemije, dok je 2023. godina donijela historijski presedan. Naime, trgovinski bilans u istraživanju i razvoju postao je negativan. To znači da Njemačka danas više troši na uvoz tuđih inovacija i znanja nego što zarađuje prodajom vlastitih rješenja.
Investicijska aktivnost privatnog sektora je gotovo paralizirana uslijed visokih kamata Evropske centralne banke i općeg nepovjerenja. Između 2022. i 2024. godine, investicije u građevinarstvo i mašinsku opremu drastično su potonule, a jedini stub koji još uvijek pruža kakav-takav otpor je državna potrošnja. Ipak, javna ulaganja nisu dovoljna da nadomjeste pasivnost privatnog kapitala. Recesija iz 2023. i 2024. godine jasno je pokazala da bez korjenitih reformi, energetske transformacije i pobjede nad birokratijom, Njemačka riskira da trajno ostane zarobljena u ulozi nekadašnjeg giganta koji više ne može pratiti tempo modernih ekonomskih sila, piše, između ostalog, španski El Confidencial.
Tuzlanska Republika
