Posljednjih trideset godina pitam se zašto se miješaju politika i vjera? Ne ide to jedno s drugim nikako. Zašto se dozvoljava političarima da se obraćaju na vjerskim skupovima? Čini mi se nikad više vjernika, a manje morala. Prvi saf popunjen. Milorad, Draško, Željka…. Pomirljivi tonovi. Poruke mira i zajedničkog života. Taj dan nema rušenja države, nema veze gdje je koja zastava. Uh, dobro je, nema ovih iz Teherana, pardon Sarajeva.
U prvom planu na otvorenju obnovljene Arnaudija džamije čak i oni kojima “hodže arlauču”. Doduše, prilikom posljednjeg odlaska u Bjelorusiju i Rusiju obilazile su se i džamije, pa se valjda nekako duša smekšala. Ipak, zamjerke nema, osim možda da je rušenje bila greška, jer čitav politički vrh entiteta Republika Srpska je bio tu. I nakon neopisivog govora mržnje o muslimanima i o tome kako se ne može dijeliti zrak s njima, kako se treba osloboditi od Bosne i Hercegovine, taj dan ide pomirljivi ton. Ma, hajte, molim vas…
Spaljeno, ubijeno, silovano… pokušaj uništavanja identiteta i dostojanstva. Džamije spaljene i minirane gotovo do temelja. Ide obnova, novi temelji, ali katarze nema. Na otvorenju Arnaudije najviše povratnika Bošnjaka. Ovo njima najviše znači, daje im tračak nade, a tako teško žive. Žive u strahu od neimaštine, u strahu od incidenata i provokacija. Politički vrh o njima i govori kada bivaju isprovocirani ili premlaćeni. Ne zaboravimo ipak da se o povratnicima najviše govori pred izbore. Tada je potreban svaki glas, a obećanja su kao u bajkama, prosto da ne povjeruješ. Puna su nam usta Bošnjaka. Gdje su Bošnjaci na otvaranju Arnaudija džamije u Banjoj Luci? Imamo li mi uopće državnu delegaciju? Gdje su oni koji se hvale brojem dana koje su proveli u rovovima? Gdje su oni koji svakodnevno poručuju kako su spremni poginuti za državu? Ne znam koju državu, jer iz državnog vrha ne vidjeh nikoga? Ne znam kome su sve organizatori poslali pozivnice, ali je očigledno da je nedostajalo ili pozivnica ili bošnjačke političke elite. Usput, zašto organizator uopće dozvoljava obraćanje političara na ovakvim i sličnim skupovima? Slikanje može, govorancija (bez katarze) ne. Ovdje je ipak moglo, pa neka svako iskoristi za šta mu treba.
Bojažljivo nekako, uspjeli smo vidjeti pokojeg političara iz Federacije BiH. Teško se oduprijeti dojmu da današnji bošnjački politički establišment ide u Republiku Srpsku i Banju Luku da se “dogovore” ili da pokažu kako su hrabri pa neformalno prošetaju banjalučkom čaršijom ili dočekaju neki od državnih praznika u zamračenim stranačkim prostorijama. Selfieja i fotografija naravno nikad ne nedostaje. Izgleda da je sve manje inn biti Bošnjak kad to koalicionim partnerima ne odgovara. Ne znam da li se entitet RS “oslobodio” BiH, jer u Banjoj Luci ne vidjeh državu, nego dva entiteta i neke od predstavnika. Pojedini kao da imaju pamćenje zlatne ribice. Gazite nas, uništavajte, vrijeđajte, a kada nam kažete samo jednu lijepu riječ, mi ćemo aplaudirati. Mi ćemo aplaudirati do iznemoglosti, samo nek’ ne puca, a mladi neka odlaze iz zemlje, neka idu u potragu za boljim životom, neka svoja znanja i iskustva utkaju u jačanje trećih država. Samo nek’ ne puca.
Podsjetimo još jednom – izborna je godina. Kad malo bolje razmislite, lokalni su izbori, a izborno tijelo ovih iz Sarajeva nije u Banjoj Luci.
