Još se čestitke za dobro zdravlje, sreću i veselje u ovoj 2024. godini nisu prestale razmjenjivati, a naši su političari nastavili po starom: prednjači, naravno, Milorad Dodik, koji je po ko zna koji put obećao otcjepljenje ako sve, pa i više od toga ne bude po njegovom. Istina, uspio nas je i nasmijati: najavu jednog ovdašnjeg portala da će koliko danas američki avioni intenzivirano nadlijetati Bosnu i Hercegovinu, ispratio je svojim promućurnim stavom kako je riječ o podršci proslavi 9. januara. Zna Dodik odlično kakvu podršku od SAD-a može očekivati, to i jesu njegovi razlozi što jedino američkog ambasadora u našoj zemlji spominje češće i od svoje ljubavi prema velikoj Srbiji, no njegova primitivna galama ovih prvih januarskih dana nije samo zbog prkosnih proslava već i zbog guranja u drugi plan događaja s kojim smo krenuli u prvu ovogodišnju radnu sedmicu. Riječ je o Ugovoru za nabavku opreme za digitalni prijenos i emitiranje Javnih RTV servisa u Bosni i Hercegovini, vrijednom 25,8 miliona maraka, bez PDV-a.
Čitajte kolumne Vildane Selimbegović:
Glavni akter ove priče je lider Naše stranke Edin Forto, raspoređen na dužnost državnog ministra komunikacija i prometa, koji nas je slavodobitno i izvijestio kako Bosna i Hercegovina više neće biti jedina zemlja u Evropi nepokrivena digitalnim signalom. A pokrit će nas Konzorcij koji čine Sirius 2010 iz Banje Luke i Odašiljači i veze iz Zagreba s kojima je ministar i potpisao Ugovor tog prvog radnog dana ove 2024. Novinari su se još ranije pozabavili ovom pričom, tako da je nije teško sumirati: na tender Ministarstva prijavila su se dva konzorcija, ovaj banjalučko-zagrebački sa Siriusom na čelu i drugi, također međunarodni, grupe ponuđača iz Sarajeva, Banje Luke i Mostara, ojačan rumunjskom firmom, a lider Konzorcija su ovdašnje MIBO komunikacije. Vrlo brzo se pročulo da je posao obećan Siriusu i Zagrepčanima, koji imaju dva jaka argumenta: Milorada Dodika i Matu Boticu. O prvom sve znamo, drugi je bivši direktor hrvatskih obavještajnih službi. Nebojša Vukanović, opozicionar iz RS-a, transferu gotovo 26 miliona maraka u Banju Luku i Zagreb posvetio je konferenciju za medije, do u tančina objašnjavajući zašto je Sirius u RS-u uz Prointer redoviti osvajač velikih tendera. Sve se zapravo svodi na porodični biznis – zaštitno lice Prointera je Igor Dodik, sin Milorada, a Siriusa bliska familija Dodikovog zeta, muža njegove kćerke Gorice. Banjalučki portal Capital dugo već nabraja sve poslove koje združeno dobijaju Prointer i Sirius, no Forto očito ne voli da čita. Zli jezici kažu da nije rad ni da čuje, s obzirom na to da su mu i neke kolege iz trojke, zadužene za državnu bezbjednost, skrenule pažnju ne samo na Dodikove akcije u Siriusu već i na Siriusovog zagrebačkog partnera i njegovu značajnu operativnu ulogu u prisluškivanju zarad hrvatske SOA.
Koja bi država dala pokrivanje digitalnim signalom svom najvećem rušitelju i to pojačanom vezama s obavještajnom službom druge države? Na ovo pitanje naš ministar Forto nema odgovor, ima samo zbirku objašnjenja – da ne kažem ubleharenja – o ispoštovanoj proceduri, zakonskim rokovima za žalbe i sudskoj odluci koja mu je i bila pokriće za potpis Ugovora. O da: žalba je odbijena – pazi sad! – iz formalnih razloga, mediji su izvijestili kako je jedan od članova suprotnog Konzorcija, i to onaj mostarski, obavijestio Ministarstvo (ali ne i Konzorcij?!) o odustajanju, u žalbama su se pominjali i falsificirani dokumenti pobjedničkog Konzorcija, Sud BiH je zaustavio potpis privremenom mjerom, a onda ni pune dvije sedmice kasnije sutkinja Maida Bikić je opet iz formalnih razloga, onih istih mostarskih povlačenja, presudila odbijanje žalbe i tako su stvoreni svi formalno-pravni uvjeti da nas pokriju Dodik i nekada prvi hrvatski obavještajac. Vukovi siti, ovce na broju, a Fortina sreća doima se beskrajnom. Svaka mu čast!
Čak i da Bosna i Hercegovina nije u ovako teškoj situaciji izazvanoj konstantnim napadima na ustavnopravni poredak upravo lidera SNSD-a i predsjednika RS-a, ovaj bi ugovor bio skandal nad skandalima. I zaslužio (pre)ozbiljan sastanak lidera trojke s traženjem odgovora na samo jedno pitanje: kud gone? Država se promišlja, za nju se bori, a s njome se ne kocka, to bi morali znati ne samo prvaci Naše stranke, SDP-a i Naroda i pravde već bismo iz njihovog djelovanja i mi koji živimo ovdje to trebali razaznavati. Ako im običan svijet i nije neka mjera, onda makar vrijedi da se zapitaju kako to da SDA, koja svaki potez trojke razapinje i proglašava udarom na državu, a lidere trojke izdajnicima, nema primjedbi na ovaj ugovor? Bračni par mudro šuti, Predsjedništvo SDA se s Dodikom tobože tuče oko svih onih problema koje su skupa s njim i proizveli, najviše zahvaljujući nezainteresiranosti vlastitog predsjednika, a zapravo iz dana u dan svojim nastupima i prozivkama visokog predstavnika u BiH i američkog ambasadora kopiraju i podržavaju Dodikovu politiku. Ovih su dana dodatno zauzeti i obračunima s Oslobođenjem: ne mogu nam oprostiti što smo obznanili da njihove mlade nade funkcioniraju po predsjedničkom modelu skupljanja stranačkih funkcija i državnih para za fotoalbume uspjeha. Ne, niko nije demantirao da je mladi esdeaovski lider, vlasnik tri uspješne firme za jednu dobio 70.000 privrednog poticaja iz Kantona Sarajevo, a za riješeno stambeno pitanje još i kantonalnu ispomoć, ispostavilo se, naime, da mu nije dosta pet stranačkih funkcija, već juriša i na šestu. Što smo propustili napisati.
SDA uistinu zaslužuje takav podmladak, no trojka nam je obećala druge aršine, evropski i NATO put i iako je posve jasno da promjena paradigme zahtijeva vrijeme, još je jasnije da ima ispita na kojima nije dozvoljeno padati. Nema popravnog. Čak i ako je Forto od Dodika kupio jednokratnu suglasnost SNSD-a, teško je povjerovati da će je pobješnjeli Mile i isporučiti. A još teže da je na ovaj način Forto ušao u borbu protiv korupcije, što je najsnažnija egida Naše stranke. Zapravo je jedini (javni) ustupak kojem se ministar Forto može nadati manjak Dodikovih ličnih uvreda, što se također može uvrstiti u red evropskih vrijednosti, s obzirom na to da neki Dodikovi zapadni fanovi vlastito nedjelovanje pravdaju upravo njegovim blagonaklonim stavovima s tajnih sastanaka. No, i tome se očito primiče kraj, jer iz SAD-a već stižu javni pozivi međunarodnim prijateljima da prepoznaju opasnost za mir na Balkanu koju proizvodi predsjednik RS-a. Onaj koji je svojim atacima na Dayton ne samo sebe već i rođenu djecu ugurao na crnu američku listu i sad bi da priča viceve o američkim avionima. Ali već odavno nije samo do njega. Već i do onih koji mu – poput Izetbegovića – pomažu u antizapadnoj kampanji, do onih koji se – poput Angeline Eichhorst – tajno viđaju s njim, podgrijavajući Bruxellesu nadu da će neko drugi sprečavati rat na granicama Evropske unije, i do onih koji ga finansiraju. A naš je život daleko od Švicarske.
