Podsjećamo, u srijedu 07. Februara u Tuzli je pomahnitalli ubica u najmračnijem egzekutorskom stilu ubio bespomoćnu nevinu ženu, ispalivši u nju s leđa cijeli okvir pištolja Glock. Ubica je aktivni policajac, a ubistvo je izvršio na javnom mjestu.
Razumljivo, ovaj događaj je uzburkao javnost. Samo nekoliko dana poslije, dva člana porodice žrtve su u javnost izašli sa peticijom kojom se traži da se u vezi tragičnog događaja sazove vanredna sjednica Skupštine TK. Ova inicjativa naslovljena kao GRAĐANSKA INICIJATIVA SA ZAKONSKOM OSNOVOM, zahtijevala je od Vlade Tuzlanskog kantona i Skupštine Tuzlanskog kantona:
- Hitno sazivanje sjednice Vlade Tuzlanskog kantona na temu razmatranj sigurnosne situacije na Tuzlanskom kantonu a najkasnije do srijede, 14.02.2024. godine.
- Hitno sazivanje sjednice Skupštine Tuzlanskog kantona na temu razmatranja sigurnosne situacije na Tuzlanskom kantonu a najkasnije do četvrtka, 15.02.2024. godine.
- Smjenu Ministra unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona zbog sistemskih propusta koje nije spriječio a koji su direktno uticali na počinjenje zločina ubistva Amre Kahrimanović.
- Pokretanje istrage, utvrđivanje odgovorne osobe i kažnjavanje za propust neevidentiranja odlaganja pištolja koji je korišten prilikom ubistva Amre Kahrimanović.
- Smjenu i pokretanje disciplinske odgovornosti protiv svih drugih odgovornih lica za sistemske propuste koji su doveli do tragičnog ubistva.
Uz zahtjev za smjenu ministra MUP-a pokazaće se da se Inicijativa pod tačkom 5. iskristalisala u zahtjev da se uz ministra smijeni i direktor policije TK.
Dakle, sumirano – zahtijevalo se da Skupština TK na vanrednoj sjednici hitno smijeni ministra MUP-a i direktora policije.
Ova inicijativa laički izgleda kao zakonit i legitiman zahtjev. Da li je baš tako?
………………………
Podnosioci inicijative su se prilikom podnošenja iste pozvali na članove 68. i 89. Ustava Tuzlanskog kantona, koji građanima zaista garantuju pravo na pokretanje inicijative… ali…
Pravno i politički polupismena sredina
Bh. građanska javnost je pravno i politički polupismena sredina, što ne treba posebno dokazivati obzirom da je u svijetu već poznata činjenica da Bosni nedostaje demokratskog i političkog iskustva, a tamo gdje se većina istorije proživjela pod tuđom okupacijom (prvo Osmanlije, pa Austro-Ugari itd) nije nikakvo čudo da živi politički i pravno polupismen, pa često i nepismen narod.
Upravo tako je i sa navedenom peticijom i pozivima na javno ukupljanje kako bi se izveo pritisak da se ista provede shodno zahtjevu podnosilaca – i polupismeno i ujedno zahtjev da se krši Zakon! Evo i kako.
Ograničenja pravnog uređenja
Naime, pravno uređenje demokratske države karakteriše jedna vrlo bitna činjenica: Pravosuđe i Policija su nezavisni u svom radu!!!! Šta to znači: to znači da se u rad Suda i Policije ne smije petljati niti politika niti iko drugi (uključujući i ulicu!), jer bi se to onda zvala diktatura i totalitarizam, a ne demokratsko pravno uređenje.
Dakle, rad pravosuđa ne kontrolišu vlade ili parlamenti, već nezavisno tijelo u kojem sjede profesionalci iz struke, a ono se zove Visoko sudsko i tužalačko vijeće!
Isto tako je i u Policiji, operativni rad policije ne može da kontroliše ni vlada, ni ministar ni parlament već takođe nezavisno profesionalno tijelo – zove se Policijski odbor.
Nezavisni policijski odbor je jedino tijelo koje je nadležno za neke eventulane sankcije za direktora policije. Za ostale policijske službenike postoji Unutarnja kontrola, te disciplinski tužilac i disciplinska komisija.
Neka nam sada neko objasni: kako se može od Skupštine TK ili Vlade TK tražiti da se miješa u rad Policije, da smjenjuje direktora i sankcioniše druge policijske službenike „za sistemske propuste koji su doveli do tragičnog ubistva“!? To se zove poticanje na izvršenje krivičnog djela, kada na nekog pokušate vršiti pritisak da nešto uradi ili ne uradi mimo zakona! Ko ima to pravo?
Je li to od nas traži tragično nastradala žrtva? Ne traži! Traže dva člana žrtvine porodice. Je li sada trebamo kršiti zakon i raditi krivično djelo zato što se desilo ubistvo, koliko god ono okrutno i bezumno bilo? Van pameti!
Zahtjev za smjenu ministra je takođe polupismena i nezgrapna konstrukcija zahtjeva. Kao što smo već naveli, ministar MUP-a kao i ministar pravosuđa nemaju nadležnost išta mijenjati ili sankcionisati u radu Policije (odnosno pravosuđa). Danas svi imamo internet: dovoljno je da progooglamo i otvorimo Wikipediju, i pogledamo koje su to nadležnosti Ministarstva MUP-a.
Vidjećemo da ministar i njegovo ministarstvo nemaju nikakvu nadležnost da sankcionišu rad Policije. Oni služe da shodno budžetskim mogućnostima unapređuju rad Policje nabavkom materijalno tehničkih sredstava, dakle, uniformi, oružja, sredstava komunikacije, vozila i sl. To je svakako jasno i kada se pogleda Zakon o policijskim službenicima TK. Dakle, s čim realnim i opravdanim ima veze zahtjev za smjenu ministra MUP-a po osnovu odgovornosti „za sistemske propuste koji su doveli do tragičnog ubistva“!?
Ili, zar ćemo npr tražiti smjenu ministra pravde zato što je uhapšen sudija Ranko Debevc? Zar ćemo tražiti smjenu sa obrazloženjem da je nesposoban npr. Elmedina Konakovića, sa mjesta ministra inostranih poslova, zato što je završio fakultet za fizičko (DIF), kao što se spočitava nekompetencija ministru MUP-a TK jer je završio Fakultet islamskih nauka? Pametnom dosta.
Sumarum
Sumarum, jedina legitimna i opravdana tačka peticije koju su pokrenula dva člana porodice žrtve jeste „Pokretanje istrage, utvrđivanje odgovorne osobe i kažnjavanje za propust neevidentiranja odlaganja pištolja koji je korišten prilikom ubistva Amre Kahrimanović“. Ali to je sada stvar pravosuđa i taj proces je u toku. U čemu je onda problem? U sistemu?
Jeste problem u sistemu, ali sistem se ne mijenja pozivom na demonstracije u Tuzli. Sistem se dogovara u Sarajevu, u zgradi Parlamentarne skupštine BiH (konsenzusom tri naroda!). Tamo se ako neko nije znao donose zakoni koji mijenjaju sistem u državi, entitetima i na kraju kantonima. Drugo mjesto gdje se mijenja sistem je Izborno mjesto i glasačka kutija. Treće nema. Treće je nepoštovanje i kršenje Zakona, dakle anarhija i bezvlašće.
Uz dužno poštovanje prema žrtvi i tragediji koja je za cijelu njenu porodicu, ali.. da li trebamo sada slijediti poziv dva člana porodice žrtve da kršimo Ustav i Zakon, dakle rušimo prvani poredak – samo zato jer su nih dvojica kivni na sistem???
Zar niko ne smije javno reći mišljenje, da postupci dva člana porodice od tragedije sve više prave ‘ciganluk’ i predstavu za javnost? Pozivaju da se poštuje zakon i procedure, ali da se eto njima ispuni želja da se nekome presudi mimo zakona, sa ulice!? Zar to ne djeluje pomalo šizofreno? Zar se ne smijemo zapitati, da li to dva člana porodice iz nekih ličnih interesa zloupotrebaljavaju tragediju za sticanje publiciteta i ličnu promociju? Ako ćemo suditi po pravdi i zakonu, najglasniji od njih dvojice ima status višestruko osuđivanog nasilnika (i to u vlastitoj porodici, čak i nad rođenom kćerkom. Prvi put je osuđivan u septembru 2013. godine za krivično djelo laka tjelesna povreda, kada je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 2000 KM. Drugi put je osuđen u avgustu 2018. godine zbog krivičnog djela nasilje u porodici. Tada je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jednog mjeseca).
Zar je zločin posumnjati da se odazivamo pozivu nekoga ko ima presuđeni nedostatak empatije i za svoje najbliže!? Zar da vjerujemo da neko takav može bit ‘borac protiv femicida!? Zar da takvi pozivaju „srednjoškolce, studente, majke, očeve, penzionere i sve ljude dobrog srca“ da urade nešto za opšte dobro…!?
Zar da nam takvi najavljuju nekakvu “oluju”? U kakvoj to oluji nas pozivaju da ih slijedimo?
ISTRAŽIVAČKI TIM TUZLANSKE REPUBLIKE
