Priča kaže da je Ibro Berilo, dugogodišnji načelnik Trnova, trebao biti uhapšen još prije mjesec, no dobro informiran potrudio se da blagovremeno otputuje na tuđe obale. Po povratku se od ozbiljnosti nakana istražitelja razbolio. Pritvor mu i teče na KCUS-u, odakle će kad prizdravi biti preseljen u KPZ Zenica. Kantonalno tužilaštvo Sarajeva Berila sumnjiči za 3.255.000 štete nanesene državi neodgovornim krčenjem šume i eksproprijacijom (državnog) zemljišta, trgovinu utjecajem, odnosno izdavanje dozvola za gradnju za koje je dobijao unosne darove, poput apartmana na Bjelašnici, što je pokušao sakriti. Iako ga mediji ubrajaju među najbogatije političare, Berilo – po onom što je prijavio – ima dvije kuće, jednu u Trnovu, drugu u sarajevskom naselju Bojnik i (su)vlasnik je oko dvjesto duluma zemlje, koju je dio naslijedio, a dio kupio. Sve skupa do milion maraka. Njegova supruga Saima vodi farmu ovaca i koza u blizini sela Ostojići na Bjelašnici, pa se svojedobno novinarima CIN-a hvalio kako su kurbani izvor dodatne zarade od 50-60 hiljada, jer ih proda oko 160.
Čitajte kolumne Vildane Selimbegović:
Kako god, Berilova politička karijera je jednako bogata: u SDA se upisao 1991, 2002. postao član Stranke za BiH, deset godina kasnije SDP-a BiH, da bi se 2016. vratio svome SDA vrelu. Završio je Pedagošku akademiju i do 1991. radio kao nastavnik, a onda je postao logističar i direktor. Od 2002. je neprestano političar, peti načelnički mandat u Trnovu ističe mu ove jeseni.
Slična je karijera još jednog Ibre, koji je posljednje godine puno poznatiji po Sky aplikaciji u kojoj su ga oslovljavali sa Beg. Ibrahim Hadžibajrić već ima jednu presudu, šest mjeseci zatvora, uhapšen je maja 2023. godine, a pred Kantonalnim sudom u Sarajevu protiv njega se vodi postupak po optužnici za organizovani kriminal, zloupotrebu položaja i ovlaštenja, primanje dara i drugih koristi, pranje novca, krivotvorenje službene isprave, sprečavanje dokazivanja i davanje lažnih podataka o imovini i prihodima. Iza pristojno upakovanog spiska nedjela krije se filmska priča o pogolemim sumama mita za korupciju te iznajmljivanju parkinga zarad pranja novca od droge. Da zlo bude kompletno, optužnica, koja obuhvaća i bliske suradnike te dio firmi, za organizovani kriminal, pranje novca i trgovinu uticajem tereti Ibrahimovog sina Seida, a Tužilaštvo je tražilo i oduzimanje imovine u ukupnom iznosu koji prelazi 2,5 miliona, što u gotovini, što u stanovima, apartmanima i stambeno-poslovnim objektima, oročenim sredstvima u bankama, udjelima u investicionom fondu i nekretninama. Ibrahim Hadžibajrić je bio načelnik sarajevske Općine Stari Grad 15 godina, smijenjen je nakon hapšenja na referendumu, a od prijavljene imovine ima dva stana i tri garaže u Sarajevu, stan u Hrvatskoj i kuću u Blagaju. Po zanimanju je kiseljački magistar prava, Poljoprivredni fakultet je završio u Sarajevu prije rata. Politikom se počeo baviti pod skutima SDA u kojoj je proveo 21 godinu. 2012. upisao se u SBB, na izbore 2016. izašao kao nezavisni kandidat, a godinu kasnije je osnovao Nezavisnu bosanskohercegovačku listu, koju je spojio sa A SDA i tako je formiran Narodni evropski savez u kojem je 2021. izabran za zamjenika predsjednika.
Ibro 1 i Ibro 2 potakli su Narod i pravdu, ali i nevladin sektor u Bosni i Hercegovini da se aktuelizira ograničenje broja mandata načelnika i gradonačelnika. Ističu podatke iz prakse koji pokazuju višedecenijske primjere vladavine. Recimo, načelnik Općine Teočak Tajib Muminović traje od (ratne) 1994. godine i navodno uopće nema protukandidata. Vasilije Perić je načelnik Ugljevika od 2001, a Mato Zovko Žepča od 1995. godine. Zagovornici ograničenja vjeruju da bi se tako smanjile šanse za pružanje kriminalnih pipaka, a njihovi protivnici se pozivaju na demokratsku volju građana. Da nije sve crno-bijelo, pokazuju i reakcije. Koordinacija boračkih udruženja iz Trnova Ibru 1 smatra uzorom, domaćinom koji vrijedno radi i ostvaruje dodatni dohodak za sebe i svoju porodicu. Ibro 2 među svijetom također dobro stoji, što su najbolje ilustrirali komentari onih koji su za nedjela krivili nju, referirajući se na (službeno) prvu Hadžibajrićevu suradnicu, također uhapšenu, a nemali je i broj ubijeđenih da ga je u kriminal uvukao rođeni sin?! Istina je da dugotrajni o(p)stanak na vlasti povećava rizik od zloupotrebe moći. No, zar nisu partijski lideri najilustrativniji primjeri zaljubljenosti u fotelje? I gdje je uopće stranačka odgovornost? Koncentracija vlasti u partijama istovremeno je i najslikovitiji primjer privatizacije moći, što nas onda vraća na osnovne postavke – demokratizaciji društva prethodi (i) unutarstranačka, a vapimo za mehanizmima kontrole (svih) sistema. Ibro 1 i Ibro 2 su zato višestruko poučni primjeri: osim što su se demokratskom voljom prometnuli do krupnih feudalaca, i jedan i drugi su pokazali i dokazali da i narod i partije vole vladare.
Evo zato i drugačijeg primjera. Jasmin Imamović je na čelu Tuzle bio duže od dvije decenije (2022. je osvojio mandat u Parlamentu BiH). Čitav život je socijaldemokrata, u SDP-u član Predsjedništva i Glavnog odbora. Pravnik je od prije rata, a bio je i blizak suradnik svome prethodniku i partijskom kolegi Selimu Bešlagiću. Kada se, početkom stoljeća, kandidirao za prvi načelnički mandat, zajedno smo prošetali Tuzlom. Pričao mi je tada o svojim strateškim planovima i ambicijama, no s obzirom na to da ga je fotoreporter slikao usred bare dok rukama pokazuje automobile oko sebe, maštajući o kulturnom jezgru i budućem trgu, priznajem da baš nisam uspjela dočarati sebi njegove vizije. Da sam mu povjerovala, svjedoči (nad)naslov teksta: Kako praviti veliki grad. Puno važnije, da je uspio, ne dokazuje samo sedam mandata zaredom, računajući i gradonačelničke od 2014, već mnogo više današnja Tuzla. Nekada je tonula u so, redukcije vode imala od 1931. godine, malo-malo bila je poplavljena, kao i sve naše općine/gradovi kuburila je s gubicima, sve u svemu, tadašnja se Tuzla nije puno razlikovala od bh. prosjeka. Za Jasminova načelničkog vakta Tuzla je prestala tonuti, nakon skoro 80 godina zaboravila na redukcije vode, ona su parkirališta zaista postali trgovi – Trg slobode je najveći u BiH – a slani se bunar pretvorio u jezera koja su danas poželjna turistička atrakcija. Grad je dobio dva mosta koji su historijsku jezgru povezali s kompleksom Panonskih jezera i Slane banje, što sve skupa čini jedinstvenu pješačku oazu od 20 hektara! Zelene površine, dakle, parkovi Tuzle 10 puta su veći nego u vrijeme te naše šetnje, nikle su neke javne zgrade koje su ponos Tuzlaka, a današnje 21 javno preduzeće i ustanova rade i posluju pozitivno. Bit centar, tehnološki park, samo su primjeri inovativnog razvoja, a za ljude poput mene posebnu vrijednost ima Cum grano salis, svakogodišnje regionalno natjecanje za najbolji roman. Jasmin Imamović (i dalje) ima sa suprugom zajednički stan u Tuzli od nekih 80 kvadrata i nekoliko umjetničkih slika.
Od ostalih (dugovječnih) načelnika temeljno se razlikuje po vrijednostima. Ne samo da nije mijenjao partiju već je i doživotni antifašista. No, antifašistom se predstavlja i sarajevska gradonačelnica Benjamina Karić, ali to ne vidimo u djelima koja su najbliža desnim populistima. Istina, Sarajevo gradonačelnika ne bira, nama ga partije nameću. Hoću, zapravo, reći da Jasminov recept, iako su oboje u SDP-u, ni Benjamina nije željela primijeniti, ponašajući se prema Sarajlijama baš kao da smo svi kurbani. I zato je, ustvari, ovaj tuzlanski primjer tek izuzetak koji potvrđuje pravilo. A pravila zaista moramo mijenjati.
