Vjerovatno ne postoji nijedna stvar u ekonomiji koja više utiče na sve građane neke zemlje od inflacije. Inflacija je najveća pojedinačna prijetnja finansijskom blagostanju svakog pojedinca, čak i u slučajevima da on ne poduzima bilo kakve finansijske radnje. Ako neko, naprimjer, drži određenu količinu novca u banci i s njim apsolutno ništa ne radi, uz malu “pomoć” inflacije, on može veoma brzo i jednostavno izgubiti dobar dio vrijednosti svog novca.
Zbog toga je izuzetno važno za svakog pojedinca, bez obzira na to da li ga zanima ekonomija ili ne, da shvati šta je inflacija, kako nastaje i kakve posljedice ostavlja. Međutim, zahvaljujući vladama širom svijeta – koje namjerno stvaraju zbrku oko inflacije – većina ljudi uglavnom ne razumije šta je inflacija te šta može učiniti da se zaštiti od nje. Inflacija je, ujedno, jedna od najčešće zloupotrebljavanih riječi u engleskom jeziku, a vjerovatno i u svim drugim jezicima.
Čitajte kolumne Eladara Dizdarevića:
Izvorno i ispravno značenje inflacije je – povećanje ponude novca. Međutim, većina misli da je inflacija povećanje cijena proizvoda i usluga u nekoj zemlji. Ali, iako su te dvije stvari povezane, porast cijena robe i usluga nije inflacija te porast cijena nije uzrok inflacije, nego posljedica. U ekonomskim teorijama na univerzitetima širom svijeta inflacija se donedavno tretirala kao ekspanzija novčane mase, odnosno kao povećanje ponude novca.
Zbog toga se u Webster’s Dictionaryju inflacija od osnivanja ovog rječnika 1828. definisala kao povećanje ponude novca. No, pod uticajem prevashodno zapadnih vlada (Britanija, SAD) inflaciji je 2003. zvanično promijenjena definicija u porast opšteg nivoa cijena. Zato kada ljudi danas govore o inflaciji, oni uglavnom misle na rastuće cijene mjerene indeksom potrošačkih cijena (CPI – Consumer Price Index).
Međutim, iako je to u skladu sa promijenjenom definicijom, to naprosto ne odgovara stvarnosti. I ne, u ovom se slučaju ne radi o nekakvom semantičkom peglanju oko definicije. Ispravna je definicija inflacije izuzetno važna da bi se shvatilo šta je inflacija. Mnogi ekonomisti danas upozoravaju da je promjena definicije inflacije namjerno urađena kako bi se zamaglila suština. “Razlika između definicija inflaciju može činiti beznačajnom. Međutim, nije. To je namjerna prevara. Redefinisanje inflacije miješa uzrok i posljedicu, a to je suština svega. Rast cijena nije inflacija. Umjesto toga, rast cijena je posljedica inflacije, a inflacija je povećanje ponude novca”, kaže američki ekonomista i investitor Nick Giambruno.
A kako se stvara povećanje ponude novca? Veoma jednostavno – štampanjem (emisijom) novca. Iz toga ujedno i proizlazi odgovor na pitanje ko stvara ponudu novca. Odgovor je jednostavan – centralne banke i vlade (ili privatnici, kao u slučaju SAD-a) koji kontrolišu te centralne monetarne institucije. Mnogi bi, naravno, mogli reći: “Ekonomija se vremenom promijenila pa je normalno i da se promijenila definicija inflacije”. I možda bi svi koji tako tvrde bili u pravu kada se ekonomske teorije – uključujući i njihove tvrdnje – ne bi morale potvrditi u praksi.
Jer, u praksi se stara definicija inflacije iz Webster’s Dictionaryja potvrđuje kao apsolutno tačna. Pogledajte, recimo, ovaj grafikon (http://tinyurl.com/4whh9ev9) koji od 1875. godine prati kretanje inflacije i CPI u korelaciji sa porastom novčane mase. Obratite pažnju da kad god je došlo do porasta novčane mase ili ponude novca, došlo je i do porasta cijena, odnosno inflacije.
Isto možete vidjeti i u današnjim slučajevima, naprimjer, Argentine (http://tinyurl.com/yz3nmzjm) i Turske (http://tinyurl.com/ymksmrmc). Trenutno inflacija u Argentini iznosi 160, a u Turskoj 62 posto. Ali obratite pažnju na grafikonima kako se kretala novčana masa u te dvije zemlje. Kada počne da raste, pojavi se i inflacija. No, nasuprot tome, u SAD-u i Evropi (naravno, i u BiH) u posljednje dvije godine dominantan je narativ da su Putin i rast cijena goriva krivi za inflaciju.
No, da li je to tačno? Evo, procijenite sami. Dvadeset prvog februara 2022, samo nekoliko dana prije početka rata u Ukrajini, cijena sirove nafte na svjetskom tržištu iznosila je 89 dolara. Kada je počeo rat, cijena je otišla na 112, ali je zatim veoma brzo pala na 73 dolara. Samo nekoliko mjeseci nakon početka sukoba u Ukrajini cijena nafte je bila niža nego prije početka rata. Ali, kao što znamo, to nije zaustavilo inflaciju. Da ne bude zabune – niko ne tvrdi da cijena nafte nije djelomično uticala na rast cijena. Ali je za našu priču važnije da obratite pažnju da se inflacija nije smirila kada su cijene nafte pale.
Iako se o tome ne govori previše, zapadni svijet je od 2020. doslovno preplavljen svježe naštampanim novcem. Sjedinjenim Američkim Državama je trebalo više od 227 godina od osnivanja te države da se odštampa 6 triliona dolara. Ali početkom pandemije koronavirusa, američka vlada odštampala je preko 6 triliona dolara za samo mjesec-dva (http://tinyurl.com/6yssjzbt). Zaslugu za to treba pripisati Laurencu Larryju Finku, čelniku američkog fonda BlackRock, koji je na sastanku centralnih bankara u Jackson Holeu u Vajomingu 22. augusta 2019. postavio novu filozofiju u zapadnim centralnim bankama (The Corbett Report).
Iako to većina ne zna, zapadne banke su krajem 2019. godine, neposredno pred početak pandemije, doslovno kolabirale na takozvanim repo tržištima. Fink je tada uletio i ponudio spasonosno rješenje u skladu sa BlackRockovim izvještajem pod tipično dosadnim naslovom “Suočavanje sa sljedećim padom: Od nekonvencionalne monetarne politike do koordinacije politike bez presedana”. A njegovo “genijalno” rješenje bilo je nemilosrdno štampanje novca, što je shodno staroj definiciji stvorilo inflaciju u SAD-u. Isto se desilo i u EU, odnosno u Evropskoj centralnoj banci.
Interesantno, ali isto se desilo i u BiH i u Centralnoj banci BiH (CBBiH). Prema podacima CBBiH, novčana masa M2 od kraja 2019. godine do danas povećana je za 33,6 posto, sa 26,3 na 35,1 milijardu KM. Od kraja 2019. do kraja 2022. novčana masa u BiH porasla je za 26,2 posto. A to je puno, s obzirom na to da bh. ekonomija u 2020. zbog pandemijskog lockdowna nije radila u punom kapacitetu.
Ovom prilikom treba istaći i pomoć iz inostranstva. Veliki doprinos upumpavanju novca u BiH u tom periodu dao je Međunarodni monetarni fond. MMF je samo u jednoj tranši u avgustu 2021. godine – apsolutno ničim izazvan – ubacio u bh. sistem 602.540.349 KM (zapravo, 254.182.273 SDR, takozvanih specijalnih prava vučenja, na osnovu čega je CBBiH odobrio protuvrijednost u KM). Tako je i u BiH pokrenuta inflacija, a sve ovo ujedno veoma jasno objašnjava zašto inflacija ni u BiH nije stala kada su cijene nafte na svjetskom tržištu počele da padaju.
Američki analitičar Michael Maharrey kaže da nema nikakve sumnje da vlade i centralne banke stvaraju inflaciju. Smatra da je inflacija, ustvari, neka vrsta prikrivenog poreza. Dodaje i da sve vlade na svijetu jako vole taj porez od inflacije jer naprosto ne moraju prihvatiti odgovornost za njega. Za taj porez mogu okriviti, naprimjer, cijene nafte i plina, pandemiju, nevidljivog neprijatelja, Putina, Rusiju, Kinu, Iran, Arape, klimatske promjene, ugljendioksid, krave, kućne ljubimce i tako dalje. “Ali ako koristimo tradicionalnu definiciju inflacije, onda je jasno i veoma vidljivo ko proširuje ponudu novca i ko, zapravo, stvara inflaciju”, kaže Maharrey.
A da li se to što Maharrey tvrdi može primijeniti i u slučaju BiH? Odnosno, da li je država BiH mogla imati nekakve koristi od inflacije koja je, prema podacima CBBiH, u 2022. godini u prosjeku iznosila 14 posto? Umjesto odgovora na to pitanje, ponudit ću citat iz saopštenja Uprave za indirektno oporezivanje: “Uprava za indirektno oporezivanje BiH je u 2022. godini prikupila rekordne prihode od indirektnih poreza, najveće od svoje uspostave. Prihodi od indirektnih poreza u BiH u 2022. iznosili su 9 milijardi i 926 miliona KM i veći su za 1 milijardu i 480 miliona KM ili 17,53 posto u odnosu na isti period 2021. godine”.
