Mnogo toga dogodilo se proteklih dana na političkom nebu Bosne i Hercegovine. Na koalicionom sastanku kod Banje Luke usaglašen je put reformskih poteza u cilju otvaranja pregovora o članstvu s Evropskom unijom. Dogovor, pored ostalog, podrazumijeva promjenu u načinu izbora članova Predsjedništva iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda. Pod uslovom da se prihvati da nova dimenzija asimetrije nije problem, ostaje pitanje načina kako osigurati formalne pretpostavke za takvu reformu. Dok je Čovićev prijedlog i želja da se to postigne promjenama Izbornog zakona, ostaje nejasno kako niko od predstavnika trojke nije znao da je za takve promjene nužna promjena Ustava Bosne i Hercegovine. Na tu su činjenicu već dan nakon sastanka upozorili iz Ambasade Sjedinjenih Američkih Država. Porazna je činjenica da svi ti predsjednici i njihovi kabineti ne znaju Ustav na koji su se zakleli i koji bi trebali štititi. Primjedba iz navedene ambasade ostala je bez ozbiljnih komentara predstavnika trojke.
Čitajte kolumne Dželaludina Hodžića:
Osim navedenog, dogovorena je i promjena izbornog sistema u dijelu koji se odnosi na izborne liste. One bi, prema dostupnim informacijama, trebale biti zatvorene. To znači da unutar liste nema preferiranja pojedinih kandidata, kao i to da mandat pripada stranci. Drugi dio rješenja nije sporan i trebao bi biti važan korak u iskorjenjivanju fenomena preletača. Međutim, zatvorene liste, unatoč tome što bi trebale makar dijelom doprinijeti zatvaranju unutarstranačkih “klaonica” (koje su se vodile među kandidatima u cilju što boljeg ličnog rezultata), ipak predstavljaju značajan korak unazad u smislu demokratske kulture, slobode i transparentnosti. Drugim riječima, od ionako autoritarnih predsjednika stranaka kao dominantnih figura ovdašnjeg političkog sistema čine još moćnije ljude često bez ikakve odgovornosti.
Treba, ujedno, podsjetiti da je sastanku kod Banje Luke prethodilo pismo državnog sekretara SAD-a Antonyja Blinkena upućeno ministrima vanjskih poslova BiH i Hrvatske o Južnoj interkonekciji. Pismo predstavlja dodatni pritisak na Dragana Čovića kako bi prestao s opstrukcijama ovog važnog regionalnog projekta koji bi za Bosnu i Hercegovinu bio od strateškog značaja. U najkraćem, nedopustivo je da se ovim projektom, pored postojećeg BH Gasa, bavi još jedna fantomska, odnosno stranačka firma koju bi osnovao Dragan Čović.
Potrebno je ovdje učiniti još jednu digresiju. Nedavno je visoki predstavnik izjavio da Evropska unija (suprotno SAD-u) vrši pritisak na njega da ne interveniše s nametanjem izmjena Izbornog zakona BiH. Taj pritisak EU, potpomognut manevrom kod banjalučkih Bakinaca očito je urodio plodom. Zabrinjavajuće je kako se predstavnici probosanskih stranaka spremaju na još jednoj raskrsnici skrenuti u pogrešnom pravcu. Unatoč konfuznoj situaciji u kojoj se nalazi EU, bez jasne vizije i s još izraženijim nedostatkom pravih političkih lidera, vizionara i državnika, naši se političari i dalje daju zavarati praznim frazama briselskih birokrata. Konačno, sami čin otvaranja pregovora s EU još po sebi ne znači ništa. Ovdje je dovoljno podsjetiti na ne tako davni primjer kukavičkog okretanja leđa koje je od EU doživjela Sjeverna Makedonija. U ovom tekstu nema dovoljno mjesta za šire i dublje analize tektonskih promjena na geopolitičkoj sceni. Pred tim promjenama naši se političari nalaze u stanju duboke hibernacije, do savršenstva dovedene sposobnosti manipulacije i (samo)obmane.
