Ženi Lebl u tekstu “Jevrejski srednji teološki seminar u Sarajevu 1928-1941” navodi da se početkom tridesetih godina prošlog stoljeća u glavnom gradu Kraljevine Jugoslavije pojavio jedan tamnoputi dječak sa okačenom tablom oko vrata. Na njoj je pisalo ime rabina dr. Isaka Alkalaja. Kad su ga njemu odveli, mladić je jugoslavenskom vrhovnom rabinu predao papir na kojem je pisalo da je Jevrej. Da dolazi iz Etiopije. Iz mjesta Gondar. Da ga šalju na studij teologije. Nije se saznalo ko je pismo odaslao. No, u Beogradu je dječak progovorio ovdašnji jezik. Potom je otputovao za Sarajevo. Tada je u našem gradu postojao Jevrejski srednji teološki seminar. U rangu današnjeg fakulteta. Jedina rabinska škola u nekadašnjoj državi. Njena zgrada i dalje postoji. Nalazi se pokraj kafane Vatra na Ferhadiji. U sokaku koji vodi prema sjedištu nekadašnjeg Gajreta. Ulica Ćemaluša. Seminar, Teološki zavod ili ješiva otvoren je 1928. godine. Svečanom prikivanju mezutata 25. novembra te godine prisustvovali su, u ime Sefardske opštine, predsjednik Avram Majer Altarac, u ime Aškenaske opštine predsjednik dr. Moritz Rotkopf. La Benevolenciju je zastupao njen predsjednik. Bili su prisutni i predstavnici sefardske i aškenaske Hevre i gospojinskog društva La humanidad.
Čitajte kolumne Edvina Kanke Ćudića:
Ješiva je osnovana s ciljem unapređenja religijskog i vjersko-prosvjetnog kadra u Jevreja. Prvoj generaciji školovanje je trajalo četiri godine. Zavod je trebao odgovoriti savremenim civilizacijskim potrebama zajednice. Osim naukovanja o obredima, budućim vjerskim službenicima pokušavalo se pružiti široko obrazovanje. Dužnost rektora je obavljao sarajevski sefardski nadrabin dr. Moritz Levy. Po prirodi osjećajan i bistar. Sastavio je nastavni plan i program škole. Podjednako su se izučavali religijski i svjetovni predmeti. Proučavala se Biblija, hebrejski jezik, Talmud, historija Jevreja, pedagogija, srpskohrvatski jezik, geografija, kodeks Šulhan Aruh, opća povijest, gimnastika, muzika i midraš. Predavači su bili najbolji stručnjaci. Sa obaveznom fakultetskom spremom i državljanstvom ondašnje kraljevine. Broj učenika je bio ograničen. Kako bi se spriječila hiperprodukcija kadra. Polaznici su dolazili iz svih krajeva Jugoslavije. Svim kandidatima prijemni ispit je bio obavezan. Trebali su pokazati da korektno čitaju molitve. Da razumiju jevrejsko štivo. Također, morali su imati završena četiri razreda gimnazije ili građanske škole. Uz dokumentaciju su, također, predavali rodni list i uvjerenje o imovinskom stanju roditelja.
Prvu generaciju je pohađalo sedamnaest učenika. Bili su iz Beograda, Bitolja, Čuruga, Splita, Sarajeva, Travnika, Stare Pazove i Subotice. Oni koji su bili Sarajlije stanovali su kod svojih roditelja. No, većina je bila smještena u zavodskom internatu. Ženska društva dobrovoljno su preuzela sebi u obavezu da obuku siromašnu djecu. Od druge generacije studiranje je trajalo pet godina. Posljednja godina bila je uglavnom posvećena praktičnom radu. U hramu, osnovnim i srednjim školama, te ritualnom klanju. Maturski ispit se sastojao iz pismenog i usmenog dijela. U pismeni se ubrajala jedna radnja u hebrejskom, druga u maternjem jeziku. Temu je određivalo ispitno povjereništvo. Usmeni dio polagao se iz najvažnijih predmeta. To su: Biblija, Talmud, istorija Jevreja i srpskohrvatski jezik. Učenik koji bi zadovoljio testiranje, dobijao je svjedočanstvo zrelosti. Đak druge generacije bio je i Sarajlija Cadik Danon. Nekoliko desetljeća poslije postat će vrhovni rabin Jugoslavije.
Nepoznati mladić sa početka naše priče zvao se Mengisto Sambato. Drugovi su ga zvali Šabtaj ben Šabtaj. Bio je visok i snažan. Student druge generacije. Dobar sportista. Izvanredan u plivanju. U ronjenju mu nije bilo ravnog. Omiljen među vršnjacima. Kada su mu fašisti okupirali domovinu, zaputio se u italijanski konzulat. Izrazio je lojalnost okupatoru. Izazvalo je to negodovanje ostalih učenika. Mengisto je ignorisan. Drugi su bili na strani Hailea Selassieja.
Svršivši studije, vratio se u Etiopiju. Od tada mu se gubi trag. Neki su kazivali da su ga Italijani poslali na Rodos. Da je tamo završio Viši teološki seminar. Kada se vratio u svoj Gondar, gledali su ga kao fašističkog saradnika. Naposljetku su ga ubili. Međutim, ovo su samo priče. Ništa nije potvrđeno. Ono što se zna, Mengisto Sambato je bio Abesinijac. Svoje obrazovanje ponio je iz Sarajeva. U to vrijeme, bio je možda i jedini školovani rabin iz te afričke države koji je govorio našim jezikom.
U Jevrejskom srednjem teološkom seminaru maturirale su dvije generacije domaćih teologa sa priznatom srednjom stručnom spremom. Bile su to osobe širokog obrazovanja. Veliku pozornost su posvećivali mladima. Ješiva je uveliko unaprijedila jevrejsku vjeronauku u ondašnjem obrazovnom sistemu. Treća generacija je prekinula svoje školovanje početkom Drugog svjetskog rata. Rad škole je zaustavljen 1941. godine. Većina profesora i učenika ubijena je u holokaustu. Među njima i rektor dr. Moritz Levy.
