U maju 2018. godine tadašnji odbornik PDP-a u Skupštini Grada Banja Luka Draško Stanivuković rukama je pocijepao asfalt u Ulici Davida Štrpca. Zbog te “asfaltne havarije” Stanivuković je prijetio i prekršajnim i krivičnim prijavama, ali se sve završilo brojanjem lajkova i komentara na društvenim mrežama. Dvije godine kasnije Stanivuković je postao gradonačelnik Banje Luke i dobio je priliku da radi onako kako oni prije njega nisu radili.
U prvim danima mandata Stanivuković je obećavao i što nije mislio – grad bez podjela, ekspertsku gradsku upravu, izgradnju opšte bolnice, neradnu nedjelju, postavljanje “porodičnog stabla” u centru grada na kojem će se rumeniti svi poslovi porodice Dodik, javno prikazivanje svake utrošene marke… Stanivuković ništa od nabrojanog nije uradio, ali je u prvim danima mandata imenovao novi tim koji mu je trebao pomoći da uradi sve što je obećao.
Čitajte kolumne Gorana Dakića:
Stanivuković je ubrzo formirao Tim za reviziju koji je trebao da “prečešlja” sve sporne ugovore prethodnih gradskih administracija. Bilo je isuviše dobro da bi trajalo. Tim se ubrzo raspao, a kako je i koliko radio, najbolje svjedoči primjer advokata Daria Sandića, koji je bio član ove grupe i koji je nedavno tužio Gradsku upravu zato što mu nije isplatila dvije naknade dok je bio član Tima za reviziju. Ako nije prije, tada je postalo jasno da su sve Stanivukovićeve gromke najave bile samo i jedino vrhunski materijal za njegove profile na društvenim mrežama.
Među njegovim saradnicima koji su trebali da preporode Banju Luku i da je vrate u zlatno vrijeme Banovine, našao se i mladi ekonomista Bojan Kresojević, koji je postao gradski menadžer. Tri godine nakon što je imenovan na tu poziciju, Kresojević je izjavio sljedeće: “Iako je on tada dolazio iz imućne porodice, možda bio popularan u društvu, on je imao tu jednu širinu i već tada je rekao: Bojane, vidim da si vrijedan, trebaju mi takvi ljudi. Ja želim jednog dana biti predsjednik, a ti trebaš biti moj ministar finansija”. Dirljivo.
“On” je, naravno, Stanivuković i nema nikakve sumnje da je mladi kidač asfalta tada sanjao kako će jednog dana biti predsjednik. Ako šestog oktobra obnovi mandat, snovi mu nisu jalovi. Kresojević možda laže kada prepričava zavjerenički razgovor sa Stanivukovićem, ali bilo to istina ili ne, jasno je da Kresojević želi da upravlja parama taman koliko je jasno da njegov omiljeni političar želi da upravlja Kresojevićem. I zato mladi ekonomista niti griješi, niti laže kad tvrdi da je ništa stariji gradonačelnik rekao kako želi da upravo on bude “njegov” ministar finansija.
Lijepe su Kresojevićeve želje. On ne vidi da mu je pola grada prekopano, ako ne i više, ne vidi da ljudi tokom ljeta po rubnim dijelovima grada nisu imali vode, ne vidi da se gradi i zida bez regulacionih planova, ne vidi da mu je budući predsjednik mijenjao gradsku zemlju u centru Banje Luke za gradsku zemlju na periferiji grada, ne vidi da je budžetski deficit Banje Luke veći od deset miliona maraka… Kako će tek da ne vidi budžetski deficit Republike Srpske kad jednom postanje “njegov” ministar finansija!
Stanivuković je za dvije i po godine iz gradske kase izdvojio 358.988 KM na ime naknada za najsloženije poslove i za otežane uslove rada koje je podijelio najbližim saradnicima. Kresojević je za predan rad u službi dobio 13.500 maraka, ali to je ionako trodnevni džeparac za mladog ekonomistu koji je svojevremeno imao ozbiljan posao sa Lutrijom Republike Srpske. On je, naime, bio dio preduzeća Keno preko kojeg su se uživo emitovale brze lutrijske igre.
Keno su osnovali banjolučki biznismen Jelenko Lolić, njegova suvlasnička firma Financ i Optimum Consulting&Education u vlasništvu Aleksandra Grgića, Bojana Kresojevića i Darka Milunovića. Kresojević je potom postao Stanivukovićev savjetnik, dok je Milunović bivši savjetnik Željke Cvijanović i sadašnji direktor za ekonomske i finansijske poslove Elektroprivrede Republike Srpske.
Program Keno televizije se emitovao na posljednjem spratu zgrade Alternativne televizije koju su kupili Slobodan Stanković i Mile Radišić i to u kancelarijama za koje su prethodno otkazani ugovori o zakupu sa dopisništvima televizija Al Jazeera, N1 i FTV. Nema nikakve sumnje da će Kresojević jednog dana biti ministar finansija. Njegov ili svoj – Kresojević neće praviti razliku.
