GOLEMA skupina Sunčevih pjega AR3664, koje su uzrokovale spektakularne aurore u svibnju, napravila je puni krug oko Sunca i sada je ponovno u središtu Sunčevog diska, okrenuta izravno prema Zemlji.
Dobila je novo ime, a i dalje je aktivna
Nakon što je izronila iza horizonta naše zvijezde, znanstvenici su joj nadjenuli novo ime AR 3697, što je uobičajeno jer se skupine pjega tijekom vremena mijenjaju.
Skupina koja je na Zemlju od 10. do 12. svibnja poslala niz od najmanje pet solarnih oluja u međuvremenu je potvrdila da je i dalje vrlo aktivna. Naime, od sredine svibnja do danas izbacila je najmanje pet solarnih bljeskova najviše snage X. Prema Spaceweatherlive.com, eksplozija zabilježena 27. svibnja imala je snagu X2.9, 29. svibnja emitirala je bljesak snage X1.45, 31. svibnja X1.1, a 1. lipnja čak dva bljeska snage X1.03 i X1.4.
Zasad ništa od aurora
No stručnjaci ističu da od ovih posljednjih bljeskova ne možemo očekivati solarne oluje nalik onima od sredine svibnja.
Razlog tome je to što zabilježene eksplozije nisu bile popraćene izbacivanjem koronine mase (CME), odnosno izbacivanjem velikih količina solarne plazme i magnetskog polja, koje stvara polarnu svjetlost kad se sudari sa Zemljinom magnetosferom.
Show nije gotov
Međutim, to ne znači da od skupine AR 3697 više ništa ne možemo očekivati. Ona svakodnevno nastavlja emitirati slabije bljeskove. Primjerice, 2. lipnja zabilježena su dva bljeska M-klase, što je sljedeća, 10 puta slabija razina snage nakon X-klase. U njoj je također zabilježeno i 10 bljeskova C-klase, koja je, pak, 10 puta slabija od M-klase.
Takvi bljeskovi obično ne uzrokuju spektakularne aurore na Zemlji, međutim, Spaceweatherlive procjenjuje da postoji oko 30% šanse da će biti novih bljeskova X-klase. Konačno, ako AR 3697 razočara, bit će još prilike da se formiraju neke nove velike skupine pjega jer se Sunce trenutno približava vrhuncu svojih aktivnosti u 11-godišnjem ciklusu (graf dolje).
Hoće li se savršena oluja ponoviti?
Kako smo već pisali na Indexu, spektakularnosti aurora u svibnju pridonijelo je nekoliko važnih čimbenika koji su se posložili u “savršenu oluju”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Naime, pjege su bile najaktivnije upravo u trenutku kada su bile okrenute prema Zemlji, kod nas je za najvećih intenziteta geomagnetskih oluja bila noć, eksplozija je bilo više u nizu, magnetski polaritet bio im je suprotan Zemljinom magnetskom polju pa su poremećaji bili snažniji, a uz sve to, vrijeme je u Hrvatskoj bilo vedro i bez mjesečine, dakle, idealno za promatranje.
Može li se to ponoviti?
Smjer magnetskih polja trebao bi ostati isti jer se konfiguracija skupina pjega uglavnom ne mijenja bitno. Mjesec će opet biti mlad 6. lipnja, a vrijeme bi prema kraju tjedna trebalo biti vedro, tako da ostaje samo na skupini AR 3697 da se dokaže.
Ostaje nam da čekamo i pratimo relevantne stranice kao što je Spaceweather.com. Aurore se mogu očekivati dva do četiri dana nakon nekog velikog bljeska jer toliko vremena treba da solarni vjetar stigne od Sunca do Zemlje.
Nastanak solarnih oluja, bljeskova i koroninih izbačaja mase
Solarne oluje nastaju iznad Sunčevih pjega. To su područja u kojima je magnetsko polje oko 2500 puta jače od Zemljinog, mnogo jače nego bilo gdje drugdje na Suncu.
Sunčeve pjege izgledaju relativno tamne jer je njihova temperatura gotovo upola niža od temperature okolne fotosfere, koja iznosi oko 6000 ℃. Pjege su prilično velike – njihova prosječna veličina približno je jednaka veličini Zemlje. Obično se javljaju u parovima koji imaju magnetska polja usmjerena u suprotnim smjerovima. Nad njima se duž magnetskih silnica (koje izviru iz jedne pjege i poniru u drugu) stvaraju golemi lukovi, odnosno prominencije sastavljene od koronarnog materijala, odnosno vruće plazme (slika dolje).
Kada magnetsko polje iznad Sunčevih pjega naraste i njegove silnice se jako zapetljaju, dolazi do pucanja prominencija i oslobađanja goleme energije te nastaju bljeskovi, odnosno solarne baklje i koronini izbačaji mase. U samo nekoliko minuta baklje se zagriju na nekoliko desetaka milijuna stupnjeva i oslobađaju energiju jačine oko milijardu megatona TNT-a.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
To se obično zbiva negdje na granici između područja suprotno usmjerenih magnetskih polja. Prominencija koja puca lansira vruću plazmu i magnetsko polje dalje od Sunca, a područje zahvaćeno bljeskom emitira elektromagnetske valove i čestice visokih energija koji ubrzo počinju bombardirati Zemlju (dolje).
Nabijene solarne čestice – ioni, protoni i elektroni – u solarnom vjetru, kada stignu do Zemlje, kanaliziraju se duž silnica magnetosfere prema Zemljinim polovima budući da magnetska polja djeluju na naboje. Na tom putu sudaraju se s česticama plinova u atmosferi, najčešće na visinama između 90 i 150 kilometara. Kada udare u čestice atmosfere, predaju im energiju te podižu njihove elektrone u pobuđeno stanje na više orbitale. Pri povratku u normalno stanje elektroni zrače svjetlost koja je karakteristična za određeni element.
Stoga će boja aurore ovisiti o tome s kojom vrstom atoma se sudaraju čestice sa Sunca i na kojoj visini.
Na primjer, kada se sudaraju s atomima kisika na nižim visinama, emitira se zelena boja valne dužine 557.7 nm, dok se na višim visinama emitira smećkasto crvenkasta boja valne dužine 630 nm. Atomi dušika emitiraju, pak, plavu i ljubičastu svjetlost.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
