U povodu Svjetskog dana izbjeglica, koji se svake godine obilježava 20. juna, Muzej istočne Bosne u Tuzli organizira izložbu Svijet koji nije trpio “druge”, autorice Merime Ivković, koja je otvorena danas u 11:30 sati. Ovaj međunarodno priznati dan, koji su proglasile Ujedinjene nacije, ima za cilj odati priznanje izbjeglicama širom svijeta, skrenuti pažnju na teške sudbine miliona raseljenih osoba, ali i potaknuti empatiju prema onima koji su primorani napustiti svoje domove.
Izložba Merime Ivković obuhvata digitalne slike i svjetlosne instalacije koje evociraju sjećanja na prošlost, ukazujući na one koji su otišli. Ova umjetnička djela ne prikazuju direktne ratne scene, već se fokusiraju na napuštene kuće i tišinu koja svjedoči o gubitku.
– To nije eksplozija mog stvaralaštva, već tiho svjedočanstvo – istakla je autorica prije samog otvaranja.
Izložba će biti dostupna za javnost do 28. juna 2025. godine.
Inače, Merima Ivković rođena je 1983. u Mostaru. Magistrirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, Odsjek slikarstvo i to u klasi profesora Seada Musića. Članica je Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine od marta 2010. godine te Akademije evropske umjetnosti Francuske. Održala je niz samostalnih izložbi u u našoj državi i inostranstvu.
Kada smo autoricu izložbe Svijet koji nije trpio “druge” upitali zašto je odlučila kroz svoju postavku progovoriti baš o izbjeglicama, onima koji su bili primorani otići sa svoga praga, kazala nam je da traga za odgovorima koji se nameću našim navikama šutnje, zaborava i prešućenih rana.
– Tema izbjeglištva mi nije došla izvana – ona je meni došla iznutra. Moj umjetnički izraz nastao je oslikavajući realnost koja se urezala kao pečat u moje djetinjstvo. Odrasla sam među kućama koje su bile spaljene, napuštene, razrušene… Bile su to stvarne kuće, ali i simboli izgubljenih priča, iščezlih ljudi i prekinutih veza. To je bilo moje prirodno okruženje – tišina koja je govorila više od ičega izrečenog. Umjetnost za mene jeste svjedočanstvo. Ona je trag vremena koje živimo. Nisam tražila ovu temu, već je ona našla mene. Preko mene je na izvjestan način dobila formu, glas – rekla je Ivković za Stav.
Napuštene kuće i tihi tragovi ljudi koji su morali otići
Svijet koji nije trpio “druge” jeste multimedijalna i tematski usmjerena izložba, nastala na tragu društveno odgovornog pristupa i potrebe da se dokumentira ono što često ostaje na rubu – tišina izbjeglih i napuštenih prostora.
– Izložba je podijeljena u nekoliko slojeva. Jedan dio čini klasična likovna priča, a drugi dio su svijetleći objekti u obliku kuća – simbolički prostori evociranja prošlosti, unutarnjeg svjetla koje tinja unatoč gubitku. Tu su i radovi u digitalnoj formi, gdje koristim kolaže i arhivske tragove, kao i video-isječak ukomponiran u jedan od radova, koji služi kao živi fragment vremena koje se ne može do kraja zarobiti slikom. Cijela postavka je pokušaj da se gubitak i odsustvo ne predstave kao kraj, već kao podsjećanje i poziv na prisutnost, da pogledamo onamo gdje je pogled najčešće skrenut – priča nam Merima Ivković.
Kako ističe, njena izložba otvorena je 20. juna – na Svjetski dan izbjeglica – i taj datum su direktor Muzeja istočne Bosne Ljubiša Veljković i ona namjerno izabrali kao svojevrsni poziv na univerzalni pristup patnji i stradanju.
– Nisam željela prikazivati rat direktno. Umjesto toga, birala sam pristup koji budi empatiju – tišinom, prazninom, odsustvom. Ova izložba progovara kroz ono što je ostalo – napuštene kuće, tihe tragove ljudi koji su morali otići. U toj tišini je duboka ljudska bol, ali i prostor za povezanost. Ne samo s onima iz naše prošlosti, već i sa svima koje danas gledamo u svijetu – na ekranima, u kolonama, u zbjegovima koji se ponavljaju. Na taj način, izložba ne traži od gledatelja da gleda unazad s gorčinom, već da osjeti sadašnjost i prepozna ljudskost koja nas povezuje, bez obzira na vrijeme, prostor i pripadnost – njene su riječi.
Kada konkretno govorimo o agresiji na Bosnu i Hercegovinu 1990-ih godina, raseljene osobe i izbjeglice i njihovi problemi, prema mišljenju naše sagovornice, nisu samo prepuštene zaboravu, već su potisnute, ignorirane.
– Ti ljudi, njihove priče, njihove prazne kuće i razoreni životi – često se uzimaju olako. Postaju simboli koji se površno spominju ili, još gore, instrumentaliziraju, prodaju, koriste bez stvarne brige za ono što stoji iza tih priča. To je razlog zašto je ova tema prostrujala kroz moj rad – ne snagom parole, nego kao prst u oko tišini koja predugo traje. Ne govorim o zaboravljenima iz prošlosti. Govorim o nama danas, o tome kako živimo s tim prazninama, kako ih zaobilazimo i kako nas one ipak sustižu – podvlači autorica izložbe Svijet koji nije trpio “druge” uz riječi da je ova izložba, između ostalog, pokušaj da te praznine pogledamo u oči, bez izgovora.
Dva progona
Merima Ivković je, prema vlastitom priznanju, žena koja je dva puta doživjela progon.
– U ratu sam, s porodicom, živjela u teškim uvjetima koji i danas kada se osvrnem lede krv u žilama. Međutim, ono što mi se duboko urezalo u sjećanje dok sam još imala kapaciteta da osjećam (dok nije svega bilo previše) jeste trenutak koji je počeo kao radost. Prvi put kada smo nakratko morali otići iz Mostara konvojem, otac nas je ispraćao. Bio je vojni obveznik i nije mogao poći s nama. U jednom trenutku je nestao i vratio se s punim rukama trešanja, još s grančicama. Taj čin, neočekivan i nježan, izazvao je u meni iskrenu radost. Činilo se kao da će sve ipak biti dobro. Ali, čim je autobus krenuo, nešto se zauvijek prelomilo. Sjećam se zbunjenosti, sjećam se da nisam znala gdje idemo niti šta ostavljamo. Tek mnogo godina kasnije, iz razgovora s porodicom o tom polasku, spoznala sam da je taj autobus bio napadnut. Da su pucali na nas. Toga se ne sjećam. Toga nema u mom pamćenju. Ostale su samo trešnje i taj osjećaj gubitka koji nije imao ime, ali se sveo na jedan pogled kroz staklo – govori o duboko potresnom ličnom iskustvu.
Umjetnost, kaže nam, ne traži saglasnost, ne ulazi u rasprave – već stvara prostor za osjećaj, za prisustvo, za susret s onim što smo skloni potisnuti.
– Progon nije završena tema. To je rana koja traje u ovom društvu, ali i globalno. Umjetnost može podsjetiti na ljudsku dimenziju te patnje. Moj rad je svjedočanstvo koje postavlja pitanja. A nekad su i sama pitanja – gdje su ti ljudi, šta su ostavili, šta ih i danas boli – dovoljna da pokrenu nešto u nama. Umjetnost ne mijenja svijet direktno, ali mijenja pogled. A pogled mijenja sve – kategorična je Ivković.
Bosna i Hercegovina, iako je migrantska kriza u remisiji, još uvijek svjedoči prisustvu migranata koji su iz ovih ili onih razloga napustili svoje zemlje i krenuli u za njih novi svijet. Osim toga, svjedočimo i bjesomučnom ubijanju civila u Gazi, što također mnoge Palestince prisiljava na odlazak. Merimu Ivković smo pitali kako jedan umjetnik koji se bavi pitanjima izbjeglica gleda na ove probleme te kolika je važnost prisustva umjetnosti u životima ljudi koji su izgubili sve.
– Ovo je pitanje i tema o kojima se ne može debatirati s distance jer se u njima prelamaju i naša vlastita iskustva. Ta patnja koju danas vidimo – bilo da je riječ o migrantima koji lutaju balkanskim rutama ili o civilima u Gazi koji bježe pod bombama – zvuči nama u Bosni i Hercegovini bolno poznato. Mi prepoznajemo te slike. I ne sažalijevamo ih s distance, već nas kroz njih često zaboli naša vlastita, potisnuta bol. U tom prostoru umjetnost ima važnu ulogu. Ne da objasni, ne da riješi, nego da otvori. U kriznim područjima, umjetnost nije luksuz, ona je vid otpora zaboravu. To su tragovi ljudskosti. Ona može biti šapat koji ostaje kad sve drugo utihne – stava je naša umjetnica.
Na samom kraju, Merima Ivković govori da Svijet koji nije trpio “druge” nastavlja svoj put i nakon Tuzle.
– Tema kojom se bavim nije vezana samo za jedno mjesto ili jedno vrijeme. To su iskustva koja se prepoznaju svuda i zbog toga je važno da se izložba nastavi kretati, otvarati i u drugim sredinama. Već sljedeća postavka zakazana je za juli, tj. bit će otvorena od 8. do 18. jula u Galeriji Preporod u Sarajevu, tako da će i publika u glavnom gradu imati priliku da je pogleda i osjeti – najavljuje Merima Ivković, autorica multimedijalne postavke Svijet koji nije trpio “druge”.
Tuzlanska Republika
