KADA je na Eurosongu nedavno pobijedio predstavnik Švicarske, nebinarna osoba Nemo, brojne medijske redakcije u Hrvatskoj našle su se u nezgodnoj situaciji jer su morale smisliti kako će ga oslovljavati – on, ona ili pak oni.
Neki mediji požurili su s korištenjem prijevoda seta zamjenica they/them/theirs koje su se prilikom spominjanja nebinarnih osoba prilično uvriježile u zemljama engleskog govornog područja.
No, to nije nužno ispravno. Naime, same nebinarne osobe, uključujući i Nema, ponekad biraju da se ne identificiraju množinom, već nekom od rodnih jednina on ili ona. Osim toga, neki predlažu skupove alternativnih zamjenica koje izazivaju manje zbunjenosti u jeziku, poput ze/hir/hirs, xe/xem/xyrs ili ey/em/eirs.
Zahtjev minorne manjine
Udio nebinarnih osoba u općoj populaciji je malen. Prema nekim istraživanjima i anketama, u SAD-u ih ima oko 1.2 milijuna odraslih, što čini oko 0.5% ukupne odrasle populacije. U Kanadi se taj postotak kreće oko 0.24%, a u Velikoj Britaniji oko 0.4%.
Mnogi ljudi, osobito desnog svjetonazora, imaju problema s idejom da tako mala manjina “prisiljava” većinu da koristi jezik na zbunjujuć način.
S druge strane, takva mala zastupljenost u kombinaciji s njihovom nesklonošću da se otvoreno outaju u katoličkoj Hrvatskoj razlog je što nijedan od navedenih i nenavedenih setova zamjenica još nije postao uvriježen u praksi. Nebinarni se u Hrvatskoj uobičajeno vrlo rijetko sreću i spominju u medijima. Eurosong je po tom pitanju bio svojevrsni izuzetak.
Drugim riječima, mi za oslovljavanje nebinarnih tek trebamo naći rješenje u hrvatskom jeziku.
U hrvatskom je problem veći nego u engleskom
Lingvist Mate Kapović s Filozofskog fakulteta u Zagrebu ističe da se u jeziku s gramatičkim rodovima, kao što je hrvatski (koji je to u puno većoj mjeri od engleskoga, gdje je to samo rubna pojava), ta pojava uvijek na različite načine preklapa s rodom kao društvenim konstruktom.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
“Pitanje kako će se osobe koje se rodno ne identificiraju ni kao muškarci ni kao žene odraziti u jeziku je prije svega političko pitanje. Hoće li utjecati dovoljno na jezik da u njemu zaživi određeno ustaljeno rješenje van rubnoga političkoga aktivizma, ovisit će o tome koliko će nebinarne osobe i nebinarnost biti javno prisutne, kako će jezično djelovati i kako će se prema tome odnositi čitava govorna zajednica”, kaže Kapović.
“Kako je u SAD-u nebinarnost već neko vrijeme razmjerno javno prisutna pojava, ondje je jezično pitanje više-manje riješeno (što ne znači da se svi govornici toga drže, naravno) zamjenicom ‘they’. Budući da u Hrvatskoj nebinarnost kao pojava nije ni otprilike toliko javno etablirana, jasno je da pitanje nije riješeno ni u jeziku.
Tu postoji nekoliko mogućih rješenja koja vidimo u, zasad rubnoj i vrlo mladoj, praksi. Jedno je doslovni prijevod engleskoga ‘they’ (oni) koje se slaže s množinom. Međutim, tu je problem što englesko ‘they’ znači i ‘oni’ i ‘one’, tj. nije rodno određeno, dok je naše ‘oni’ muškoga roda, tako da je opet rodno određeno. Doduše, muški rod se u množini tradicionalno koristi i generički (za oba roda), ali to npr. feministička jezična politika već dugo smatra problematičnim.
Drugo rješenje u pisanom jeziku je pisanje poput ‘on/ona’, ‘on_a’ ili slično, no to je teško zamisliti u govornom jeziku. Meni se možda kao najbolje rješenje za one koji žele kroz jezik pokazivati poštovanje prema nebinarnim osobama i njihovu identitetu čini naizmjenična upotreba ženskoga i muškoga roda, npr. malo ‘ona’, malo ‘on’, malo ‘pobijedio’, malo ‘pobijedila’ itd.
U konačnici će to što će na kraju zaživjeti i hoće li uopće zaživjeti ovisiti o nebinarnoj zajednici i njihovoj jezičnoj praksi, ali i o svim govornicima hrvatskoga. Takve promjene nisu nešto neviđeno u jeziku – recimo, sredinom prošloga stoljeća je bilo normalno govoriti ‘gospođa profesor’, a danas to kažemo ‘profesorica’.
Isto tako, još prije par desetljeća se koristilo množinsko ‘studenti’ rodno generički, dok se danas uglavnom pazi da se naglasi ‘studentice i studenti’, bar u izravnu obraćanju, kako bi se naglasila rodna inkluzivnost. Da uzmemo još stariji primjer, i množinsko ‘Vi’ iz poštovanja je isto u jedno doba bila novotarija u jeziku, a danas je nešto potpuno normalno”, tumači Kapović.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
