Bogong moljci, koji bježe od vrućine, u proljeće iz cijelog jugoistočnog dijela Australije putuju do hladnih pećina u australskim Alpama, gdje se skupljaju u stanju mirovanja. Zatim se na jesen vraćaju natrag da se pare i umru. Naučnici su u laboratoriji replicirali uslove ove zadivljujuće migracije i otkrili ključni alat koji moljci koriste da pronađu put: noćno nebo puno zvijezda, piše CNN.
„Ovo je pravi oblik navigacije,“ rekao je Eric Warrant, šef Odjela za senzornu biologiju na Univerzitetu Lund u Švedskoj i jedan od autora studije objavljene u časopisu Nature. „Oni koriste zvijezde kao kompas da bi pronašli tačan geografski pravac, i ovo je prvi put da je to otkriveno kod beskičmenjaka.“
Zvijezde nisu jedini navigacioni znak koji insekti koriste. Oni također mogu detektovati Zemljino magnetsko polje, prema ranijim istraživanjima Warrenta i njegovih kolega. Kombinovanjem ova dva sistema moljci imaju rezervu u slučaju da jedan od njih zakaže — na primjer, ako je nebo oblačno ili postoji magnetska anomalija.
„Iako imaju veoma mali mozak i nervni sistem, moljci koriste dva relativno složena signala i ne samo da ih detektuju, već ih i koriste za orijentaciju,“ dodao je Warrant.
Testiranje navigacije pomoću zvijezda kod moljaca
Bogong moljac (Agrotis infusa) je noćni insekt sa rasponom krila od oko 5 centimetara. „To je vrlo neupadljiv mali smeđi moljac, kojeg ljudi obično ne razlikuju od drugih malih smeđih moljaca,“ rekao je Warrant.
Iako migriraju u milijardama, njihov broj je posljednjih godina drastično opao i ova vrsta je sada ugrožena, nalazi se na Crvenoj listi Međunarodne unije za očuvanje prirode.
Prije pet godina Warrant je otkrio da moljci mogu osjećati Zemljino magnetsko polje, pa je pretpostavio da možda koriste i vizuelne znakove da pomognu navigaciji.
Da testira ovu teoriju, Warrant je u svom domu, oko 150 km sjeverno od krajnje destinacije moljaca u Australijskim Alpama, napravio laboratoriju.
Moljci su uhvaćeni svjetlosnom zamkom, a zatim im je na leđa pričvršćen tanak štapić od volframa, koji nije magnetičan. To im je omogućilo da slobodno lete na tom štapiću dok je optički senzor mjerio tačan pravac njihovog leta u odnosu na sjever svakih pet sekundi.
Eksperiment je proveden u cilindričnoj prostoriji sa slikom južnog noćnog neba projiciranom na plafon, tačno kako je izgledalo nebo u vrijeme i na mjestu eksperimenta.
„Otkrili smo da moljci lete u svom nasljednom migracionom pravcu — prema jugu u proljeće, prema sjeveru u jesen, što je vrlo zanimljivo,“ rekao je Warrant.
U prostoriji je uklonjeno Zemljino magnetsko polje pomoću Helmholtzove zavojnice, stvarajući „magnetnu vakuumu“ tako da su moljci mogli koristiti samo vizuelne znakove.
„Moljci nisu mogli osloniti na Zemljino magnetsko polje, morali su se osloniti na zvijezde. I jesu,“ rekao je Warrant.
Zapanjujuće putovanje
Za ovu studiju uhvaćeno je oko 400 moljaca koji su nakon ispitivanja pušteni, dok je manja grupa od 50 moljaca korištena za proučavanje nervnih mehanizama pomoću elektroda, što je rezultiralo njihovom smrću.
Moljci ne mogu vidjeti mnogo zvijezda jer im je zjenica oko desetinu veličine ljudske noću, ali zbog optike oka, oni vide noćno nebo čak 15 puta svjetlije nego mi, što im omogućava da jasno vide Mliječni put.
Warrant vjeruje da koriste ovu pojačanu svjetlost kao vizuelni kompas da održe pravi smjer.
Osim ptica i ljudi, samo još dva druga životinjska roda koriste sličnu navigaciju, ali sa bitnim razlikama: Sjevernoamerički monarh leptir migrira koristeći Sunce kao kompas, a neki kukci koriste Mliječni put za jednostavnije zadatke poput kretanja u pravoj liniji na kratkim udaljenostima.
Najnevjerovatnije je da Bogong moljac pravi ovo putovanje samo jednom u životu, pa njegova navigacija mora biti urođena.
„Njihovi roditelji su mrtvi već tri mjeseca, niko im nije pokazao put. Oni se jednostavno pojave u proljeće i znaju gdje da idu. To je potpuno nevjerovatno,“ rekao je Warrant.
Još mnogo pitanja ostaje
Naučnici još ne znaju kako moljci tačno detektuju i koriste informacije sa zvjezdanog kompasa, kako usklađuju magnetske i zvjezdane signale, i koliko je ova sposobnost prisutna kod drugih migratornih moljaca i noćnih insekata.0
Ova otkrića dodatno proširuju naše razumijevanje kako insekti prelaze ogromne udaljenosti i kako priroda skriva nevjerovatne sposobnosti u najmanjim bićima.
Tuzlanska Republika
