Talentirana bh. pjevačica Sara Vojičić je u četvrtak, 15. maja, oduševila na premijeri predstave “Six” u Zagrebačkom gradskom kazalištu “Komedija”, gdje je ostvarila zapaženu ulogu nedugo nakon uspješne izvedbe u “Jadnicima”.
Osvojiti uloge u ova dva zahtjevna mjuzikla u samo nekoliko mjeseci polazi teško za rukom i mnogo iskusnijim pjevačima i glumcima, što Saru Vojičić stavlja na čelo kolone najperspektivnijih vokalnih solistica u regiji. Nakon premijere, uslijedilo je još šest rasprodanih izvođenja, što potvrđuje da je publika željna vrhunskih predstava muzičkog teatra.
“Six” je britanski mjuzikl koji je postao pravi pop fenomen u posljednjih nekoliko godina. Napravili su ga mladi autori Toby Marlow i Lucy Moss, koji su studirali na umjetničkoj akademiji u Cambridgeu. Nakon uspješne premijere na Edinburgh Fringe Festivalu, predstava je osvojila velike pozornice, uključujući West End i Broadway.
Ovaj mjuzikl priča o šest žena Henrika VIII, koje su kroz historiju bile zanemarene, a prikazuje ih kao svojevrsne pop ikone današnjice, inspirirane izvođačicama poput Beyonce, Lady Gage i Emeli Sandé. S druge strane, “Jadnici” je mjuzikl zasnovan na romanu Victora Hugoa, koji prati likove u Francuskoj u prvoj polovini 19. stoljeća. Prikazuje društvene nepravde, političke borbe i priliku za otkupljenje kroz moralni rast pojedinca. Glavni junak Jean Valjean, bivši robijaš, neprestano traži svoj identitet i suočava se sa strogošću policajca Javerta, što simbolizira sukob između krutih zakona i lične promjene. Mjuzikl također istražuje temu revolucije kroz likove mladih studenata koji se bore za pravdu u neuspješnoj junskoj revoluciji 1832. godine.
Sara Vojičić, inače kćerka rock ‘n’ roll legende Mladena Vojičića Tife, pjeva i u simfonijskom metal sastavu Dolia, s kojim se po povratku u Sarajevo vraća u studio, a o zapaženim ulogama u Zagrebu, muzičkom teatru te bendovskoj karijeri u nastavku govori za Stav.
Muzički teatar aktivira sva čula
Sara Vojičić kaže da je od malih nogu vezana za muziku, ali nam je otkrila i kada je prvi put zakoračila na “daske koje život znače”.
Detalj iz mjuzikla “Jadnici”
– Muzika je moja prva ljubav, a svoje vokalno obrazovanje započela sam upravo educirajući se za muzički teatar u Institutu za muziku, teatar i multimediju (iMTM) u Sarajevu. U sklopu te naobrazbe ostvarila sam svoju prvu ulogu u mjuziklu “Annie”, koji je nekoliko godina i repriziran u Narodnom pozorištu u Sarajevu. Bila je to ljubav na prvu igru.
Pristup pjevanju koji se podrazumijeva u muzičkom teataru nadogradi pjevača na toliko različitih načina da danas naprosto ne mogu zamisliti pjevanje bez glume, tačnije bez tog aspekta storytellinga. Nakon mjuzikla “Annie”, uslijedile su uloge u mjuziklima “Mjuzikl za novi svijet”, “Kosa”, “Londonska priča” i “Pinocchio”, što me naposlijetku dovelo i do Zagreba te mjuzikla “Jadnici” i mjuzikla “Six” – priča Vojičić za Stav.
O muzici i izložbi
Frenkie za Stav: Na umjetniku je da prepozna kojeg gospodara služi; Grozno je kako su ljudima lijepili etikete antisemitizma samo zato što su rekli istinu
Najveći izazov muzičkog teatra ogleda se u sinhronom spajanju pjevanja, plesanja i glume. Od izvođača se zahtijeva da to sve radi izvrsno. Naša sagovornica kaže da iza svega toga stoje mnogi treninzi, mukotrpan rad i trud.
– Nakon sati i sati vježbe, pjevanje, ples i gluma postaju jedno. U konkretno mom slučaju, nakon sedam izvođenja mjuzikla “Six” nisam niti u jednom jedinom momentu razmišljala koji je sljedeći korak, replika ili muzička fraza. Tokom samog procesa je sve sraslo, postalo sastavni dio mene, dešava se istovremeno, što meni kao izvođaču dozvoljava da se igram i da uživam. Ljepota muzičkog teatra krije se upravo u tome što aktivira sva čula i što je tijelo aktivno na svaki mogući način. Na koncu, cilj je postići fluidnost koja u očima publike stvara iluziju da je sve ono što se dešava na sceni jednostavno, ali treba znati da je put do toga izuzetno zahtjevan i težak – pojašnjava nam.
Zahvalna na pruženim prilikama
– Noć prije tog četvrtka imali smo generalnu probu pred publikom, što je zapravo bila pretpremijera, a nakon toga uslijedilo je čak sedam igranja u ispunjenoj dvorani. Reakcije publike su fenomenalne, svi smo ostali bez teksta, zaista nismo čuli niti jednu lošu riječ. Publika je svaku noć bila na nogama, pjevali su zajedno s nama, čak i snimci kruže internetom (smijeh). Moram se zahvaliti našem Igoru Barbariću, reditelju i koreografu, Davoru Keliću, muzičkom voditelju i dirigentu, Svenu Kučiniću, light majstoru, Emini Kušan, kostimografkinji, Igoru Pauku, našem tonskom majstoru, prevodiocu Draženu Bratuliću te svim divnim ljudima iz našeg kreativnog tima.
Projekt “Six” je zaista na jednom mjestu okupio predivne ljude koji su napravili fantastičnu atmosferu i odradili vrhunski posao. Ja sam u Kazalištu “Komedija” debitirala prošle godine kao Éponine u mjuziklu “Jadnici”. To je bila moja prva uloga u Zagrebu te kada sam čula da se raspisala audicija za “Six”, prijavila sam se bez razmišljanja. Prošle smo dva kruga audicija i mogu reći da sam prezahvalna što sam dobila priliku biti dio još jednog velikog mjuzikla u ovom teatru – priča Vojičić o svom iskustvu rada na mjuziklu “Six”.
Sara Vojičić u mjuziklu “Six”
“Six” je specifičan zato što je riječ o novoj formi mjuzikla, tj. novom žanru muzičkog teatra. Radi se o tzv. komornom mjuziklu koji ne zahtijeva veliki ansambl, balet i slično. Na sceni je prisutno šest žena koje su triple threat izvođačice, tj. u isto vrijeme pjevaju, plešu i glume, a iza njih se nalazi ženski bend. Kako nam govori Sara Vojičić, to je samo po sebi dosta atraktivno, primamljivo.
-“Six” je u svojoj suštini izrežirani pop koncert s elementima stand up komedije koji je uistinu zahtjevan s produkcijske tačke gledišta. Cilj svih nas koji smo na sceni bio je da to sve izgleda spontano, jednostavno, a nadam se da smo u tome i uspjeli. Mislim da se uspjeh “Sixa” krije upravo u toj prividnoj lakoći, ali i u tome što je na izuzetno zabavan način prikazana sudbina svih tih Henrikovih žena. Iako smo razmišljali o tome da li će se publici na ovim prostorima svidjeti priča o engleskim kraljicama, reakcije publike su i više nego pozitive. Ljudi govore da jedva čekaju opet pogledati ovu predstavu.
Drago mi je što će “Six” biti uspješan i na ovim prostorima. Za to je, između ostalog, itekako zaslužan i Dražen Bratulić, koji je preveo tekst. Izuzetno je nezgodno sve te engleske fore prevesti na jezik ovih prostora. “Six” je uspješan i zbog samih pjesama koje su inspirirane najznačajnijim hitovima pop kulture. Vokalni i instrumentalni aranžmani su fenomenalni. Zaista se radi o spektaklu i nije iznenađenje da se toliko dugo “Six” igra u svijetu, a svijetla mu je budućnost i na ovim prostorima – podvlači naša talentirana pjevačica i glumica.
Detalj iz mjuzikla “Six”
Sara Vojičić nedavno je također imala zapaženu rolu i u mjuziklu “Jadnici”, u kojem je igrala Éponine. Kada govori o vezi “Jadnika” i “Sixa”, ističe da ne postoji direktna korelacija. Međutim, drago joj je što je dobila potvrdu od Kazališta “Komedija” da je zadovoljno njenim radom i što joj je pružena prilika da bude u još jednoj njihovoj produkciji koja pomjera granice muzičkog teatra na ovim prostorima.
– “Jadnici” i “Six” su dva dijametralna mjuzikla. “Jadnici” su klasik, svjetski hit koji važi za jednu od najdugovječnijih muzičkih predstava. Što se tiče samog stila i vokalnih kvaliteta koje “Jadnici” zahtijevaju, to je posve drugačije od onoga što zahtijeva “Six”. U “Jadnicima” imamo dirigenta koji dirigira simfonijskim orkestrom, predstava traje skoro tri sata s jednom pauzom od petnaest minuta, tematika je izuzetno teška i na momente mračna, ali je sama poruka ovog mjuzikla predivna i inspirativna.
“Six” je, s druge strane, hit među modernim mjuziklima današnjice, u kojem radimo s live bendom i koji u konačnici zahtijeva drugačiji način pjevanja, plesa i glume. Ne mogu ih baš porediti osim što mogu povući paralelu između dva lika koji igram – i Éponine, koja je fiktivni lik, i Catherine Parr izuzetno su snažne i inspirativne žene, svaka na svoj način. U “Jadnicima” dominira dramska gluma, nešto klasičnije pjevanje, dok “Six” zahtijeva stand up glumu, vokalno improviziranje unutar svih tih pop pjesama, a ostavlja prostor i za više slobode. Suštinski, oba komada zahtijevala su detaljnu pripremu, samo na različite načine – njen je zaključak.
Sara Vojičić u mjuziklu “Six”
Sarajevo se dobro drži, ali može bolje
Pošto Sara Vojičić ima iskustvo igranja u mjuziklima u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, pozvana je da napravi komparaciju produkcije muzičkog teatra u domovini i kod naših zapadnih susjeda. Iako muzički teatar nije nešto što je dio naše tradicije, ističe da jeste naša kultura zakazala na ovom polju.
– Definitvno smo zakazali na polju muzičkog teatra. Muzički teatar nije nešto što je dio naše tradicije, posebno ne u Sarajevu i Bosni i Hercegovini, dok Zagreb i Hrvatska imaju tu sreću što postoji Kazalište “Komedija” koje već dugi niz godina producira mjuzikle.
“Jadnici” su neposredno nakon svjetske premijere, koja je bila početkom 1980-ih u Parizu, izvedeni u Zagrebu, a tek onda na Broadwayju, West Endu i drugim velikim mjestima susreta muzike, plesa i glume. Nažalost, mi nemamo pozorišne kuće specijalizirane za mjuzikle. Izdvajanja za kulturu su svakako nedovoljna, a licence za vrhunske mjuzikle su dosta skupe.
Osim toga, ne postoji ni adekvatna edukacija na polju muzičkog teatra. Valja istaći da tu ne stagnira samo Bosna i Hercegovina, već kompletna regija. Ja se nadam da će se ta slika promijeniti jer ovdje žive i rade genijalni ljudi koji su doveli mjuzikl u našu zemlju. Tu u prvom redu mislim na Almu Ferović-Fazlić koja potpisuje produkciju nekoliko vrhunskih mjuzikala u Bosni i Hercegovini. Nažalost, nijedan od tih mjuzikala nije se godinama zadržao na daskama nekog sarajevskog teatra kao što je to slučaj u Zagrebu. Prvi repertoarski mjuzikl u Sarajevu je mjuzikl “Pinocchio”, koji je premijerno izveden prošle godine u Pozorištu mladih, ali dosta dugo ni njega nismo igrali.
Isto tako, svjedočimo deficitu kadra, dosta ljudi odlazi u države koje pružaju više, tu podrazumijevam i sebe, što znači da je i teže postići kvalitet kada nemate dovoljno izbora. Ne bih željela biti previše kritična, postoje ovdje ljudi koji se bore za scenu muzičkog teatra i za tu formu te ona ipak na neki način živi – govori Vojičić uz napomenu da će trebati dosta godina da naš muzički teatar dostigne nivo spomenutog Zagreba.
Govoreći o domaćoj kulturi u cjelini, smatra da bi Sarajevo moglo ponuditi više u svakom smislu, ali, kako kaže narodna poslovica, koliko ti je jorgan dug toliko se i pružiš.
– S obzirom na sve nedaće koje su kroz historiju zadesile Sarajevo, na sve mogućnosti i nemogućnosti, glavni grad se dobro drži. Kultura živi zbog entuzijasta koji ulažu napore da sve podignu na veći nivo, ali to može puno bolje. Sretna sam što imamo dosta mladih glumaca koji vladaju teatarskom scenom u Sarajevu uz starije kolege, velikane, i vjerujem da će s tom novom generacijom sve ići u boljem pravcu. I to se ne odnosi samo na glumce, već i na muzičare, književnike i ostale umjetnike – optimistična je Sara Vojičić.
Značaj očeve podrške
Poznato je da je Sara Vojičić kćerka rock ‘n’ roll ikone Bosne i Hercegovine, bivše Jugoslavije u cjelini – Mladena Vojičića Tife. Iako je klišej pitati koliko joj znači što je kćerka muzičkog velikana te koliko joj otac pomaže na njenom putu, nemoguće je ovo pitanje zaobići kada razgovaramo s našom zvijezdom muzičkog teatra.
– On je presretan zbog mene i vrlo je ponosan. I ja sam sretna zbog toga što sam ga “uvela” u magični svijet mjuzikla. Ja sam svoj put gradila sama, možda ponekad nisam ni dozvoljavala da mi pomogne osim nekim općim savjetom i podrškom, a upitno je da li bi mi i mogao konkretnije pomoći pošto su naše dvije umjetnosti, iako ih spaja muzika, dosta različite. Čak je i moj muzički rad u bendu Dolia dosta drugačiji od onoga čime se on bavi. Sve u svemu, svaki njegov osmijeh, ali i osmijeh majke, nešto je što me beskrajno radosti i gura naprijed – ispričala nam je koliko joj znači roditeljska pažnja i motivacija.
U povodu novog albuma
Adisa Zvekić aka Diamusk za Stav: Pandemija samoće proždire Zapad, povratak od Boga datim vrijednostima ukazuje na izlaz iz ovog labirinta
Sara Vojičić je glavni vokal simfonijskog metal sastava Dolia iz Sarajeva, koji uskoro sprema i nove studijske projekte.
– Kada se vratim iz Zagreba, što je za nekoliko dana, čeka me ulazak u studio i snimanje vokala. U junu izbacujemo singl sa spotom, a potom kreće snimanje pjesama za album. Kranji rok je jesen ove godine. Nadam se da ćemo sve završiti na vrijeme, a onda iduće godine idemo svirati uživo, ljudima predstaviti novi materijal. Spremamo album od devet pjesama, u pitanju je konceptualni materijal, a pripremam i jedan solo singl. Puno je posla ispred mene, ali ćete sve znati na vrijeme – nije željela sve otkrivati.
Sara Vojičić je glavni vokal simfonijskog metal sastava Dolia iz Sarajeva
S obzirom na to da ima dosta obaveza na više strana, za kraj smo Saru Vojičić pitali kako uspijeva profesionalni život držati u balansu.
– Za sada uspijevam balansirati. Teatar me izgrađuje kao umjetnika, usvajam nove vještine, što implementiram u bendovsku priču. Imam najbolje od oba svijeta i ne uzimam zdravo za gotovo to što imam priliku raditi jedno i drugo. Volim reći da i autorski radim jednu vrstu muzičkog teatra, samo žešće, u nešto drugačijem obliku i s drugačijom ekipom – njena je završna poruka.
Tuzlanska Republika
