U julu 1993. godine, Tom Morello i njegovi kolege iz benda Rage Against the Machine upali su na binu Lollapalooze potpuno goli. Njihov debi album objavljen je nekoliko mjeseci ranije, a ovo je bio možda njihov najvažniji koncert do tada. Nije ih bilo briga. Spustili su instrumente na pod kako bi stvorili efekat mikrofonije, feedbacka, i stali na sredinu bine. Sva četvorica su usta prelijepili izolir trakom. Svaki je na grudima imao naslikano jedno od slova skraćenice PMRC (Parents Music Resource Center), komiteta predvođenog suprugama američkih političara koji se zalagao za cenzuru tekstova pjesama jer su vjerovali da rock muzika “podržava i slavi nasilje, upotrebu droga i samoubistvo”. Muzičari su ostali nepomični i goli kao od majke rođeni punih 15 minuta. Publika je u početku aplaudirala, ali je potom počela zviždati, željno iščekujući da čuje eksplozivne pjesme sastava Rage Against the Machine.
Dana 30. januara, Morello je organizirao koncert u First Avenue, rock klubu u Minneapolisu, kako bi prikupio novac za porodice Alexa Prettija i Renee Good, koje su ubili federalni agenti ICE-a, kontroverzne Agencije za imigraciju i carinu. Bruce Springsteen se pridružio koncertu iako nije bio najavljen na plakatu. Ovaj put svi su bili potpuno obučeni. Springsteen je izveo svoju nedavno objavljenu anti-ICE himnu “Streets of Minneapolis”, a zatim se bend pridružio Morellu i “The Bossu” u žestokoj izvedbi Springsteenove pjesme “The Ghost of Tom Joad”. Završili su iskrenom izvedbom pjesme Johna Lennona “Power to the People”, pri čemu su Morello, Springsteen, Al Di Meola i drugi muzičari dali sve od sebe. Moć narodu, to je bila poruka koju su željeli prenijeti.
Prošle su 33 godine od te Lollapalooze, a Morello nije prestao da se bori protiv društvenih nepravdi i za ljudska prava. On, njegova kapa i njegova gitara protestovali su u ime svih koji su vapili za pomoć, uvijek iz ljevičarske perspektive — od predvođenja demonstracija “Occupy Wall Street” i “Black Lives Matter”, do podrške lokalnim protestima u sirotinjskim četvrtima Nairobija ili u migrantskim kampovima širom svijeta, također i u uličnim sukobima tokom samita G8, kada su on i mnogi drugi demonstranti morali bježati od pendreka i suzavca. Ako se iko može smatrati današnjim nasljednikom poruke koju je Woody Guthrie napisao na svojoj gitari “Ova mašina ubija fašiste”, to je Tom Morello.
Morello je oduvijek gledao ovaj nepravedni svijet direktno u oči. Tome su ga naučili roditelji. Njegov otac Kenijac borio se za nezavisnost svoje zemlje, a majka je oduvijek bila aktivna u sindikatima, kao i glasna protivnica PMRC-a kao osnivačica organizacije “Parents for Rock & Rap”. Upoznali su se u Nairobiju, preselili u Harlem u New Yorku, i tamo je Morello rođen kao jedinac. Kada je imao samo 18 mjeseci, roditelji su mu se rastali i od tada je živio s majkom. Njih dvoje su se preselili u Libertyville, oko 30 milja od Chicaga, gdje je mladi Tom odrastao kao jedino crno dijete u školi.
“Moja mama je bila profesorica historije u javnoj srednjoj školi u Libertyvilleu i bila je radikalna učiteljica u konzervativnom gradu. Doživio sam rasizam na igralištu, ali i osjećaj nepravde”, rekao je muzičar za magazin Spin. Jednog dana se vratio kući s tugom na licu. Kada ga je majka pitala šta nije u redu, rekao je: “Jedno dijete me uvrijedilo jer sam crnac.” Majka mu je odgovorila: “Gledaj, evo šta ćeš uraditi sutra.” “Uzela je moju smeđu ruku, stisnula je u malu pesnicu i protresla je u zraku kao da će zadati udarac. I ponovila je: ‘To je ono što ćeš uraditi sutra.'” Morello je imao samo šest godina. Objasnila mu je i ko je bio Malcolm X. Ali nije sve bilo tako jednostavno. Kada je imao 13 godina, dobio je poruku od bijele djece iz komšiluka — postavili su omču za vješanje u garaži kuće u kojoj je živio s majkom.
Njegov prvi pokušaj sviranja gitare bio je frustrirajući. Upisao se na časove s 13 godina, a nastavnik mu je počeo pričati o štimanju i skalama. Ali on je samo želio svirati “Black Dog” od Led Zeppelina i “Detroit Rock City” od grupe Kiss. Odložio je gitaru sve dok sa 17 godina nije otkrio “Never Mind the Bollocks”, debi album Sex Pistolsa. Hitnost punka i njegov naglasak na intuiciji i energiji naspram akademske strogoće pokazali su se ključnim u njegovoj odluci da od tada posveti pet ili šest sati dnevno sviranju gitare. Jimi Hendrix, Eddie Van Halen i Randy Rhoads bili su mu inspiracija. Ali bio je fasciniran i političkom porukom grupe The Clash. Morellu je već tada bilo jasno da muzika za njega nije samo uživanje, ona je služila i kao političko i moralno oružje.
Morello se upisao na Harvard kako bi studirao političke nauke.
“Bio sam jedini ljevičar u svom razredu”, rekao je. Bio je i jedini student na univerzitetu koji je živio u skvotu i učestvovao u protestnim stražama, bilo da je branio kućne pomoćnice ili učestvovao u demonstracijama protiv politike konzervativne vlade. Nakon diplomiranja, pojavili su se prvi bendovi. Prvo Lock Up, grupa pod utjecajem zvuka Red Hot Chili Peppersa, a ubrzo je formiran i Rage Against the Machine (RATM), grupa koja je definirala zvuk 1990-ih i dopunila grunge Nirvane nudeći mladalačku pobunu i poruku. Poruka RATM-a bila je mnogo snažnija, s pjesmama snažnog političkog sadržaja, poput “Killing in the Name”, kritike određenih nasilnih policijskih akcija, izjednačavajući te policajce s članovima Ku Klux Klana, ili “Bulls on Parade”, kritike industrije oružja. Rage Against The Machine se isticao svojom originalnošću. Tu je bio meksičko-američki pjevač s dredovima koji daje sve od sebe u svakoj pjesmi, gotovo funky ritam sekcija i gitarista, tj. Morello s inovativnim stilom koji je objasnio ovako: “Spajali smo hard rock, punk i hip-hop, a ja sam bio DJ, ali na gitari. To mi je omogućilo da emuliram mnoge zvukove koje sam čuo na pločama Dr. Drea i Public Enemyja.”
Godine 1996. RATM je održao dva nezaboravna koncerta na festivalu Festimad u Madridu. Jedan je bio u Mostolesu, mjestu održavanja festivala, pred fanatičnom gomilom, a drugi dan ranije u malom klubu Revolver, pred oko 1.000 ljudi, s ciljem prikupljanja sredstava za Zapatističku vojsku nacionalnog oslobođenja u Meksiku. RATM je objavio samo tri albuma (plus jedan s obradama), možda zato što im se originalna muzička struktura činila donekle krutom. To je bilo i zbog namjere pjevača Zacka de la Roche da pokrene solo karijeru. Ostala tri člana RATM-a tada su formirala Audioslave s jednim od najvećih grunge vokala, Chrisom Cornellom iz Soundgardena.
Politička oštrina Audioslavea bila je manja u odnosu na RATM, ali Morello je to nadoknadio društveno angažiranim projektima poput Prophets of Rage, zajedno s članovima grupa Public Enemy i Cypress Hill, te projektom The Nightwatchman, njegovim folk protestnim alter-egom kojim je odavao počast idolima kao što su Woody Guthrie, Pete Seeger, Bob Dylan i Billy Bragg. Morello je sarađivao na albumima i turnejama s Bruceom Springsteenom, pored snimanja solo muzike poput “The Atlas Underground”, albuma zasnovanog na elektronskim eksperimentima, pokazujući umjetničku radoznalost koja prevazilazi okvire rocka.
Morello sebe definira kao “nesektarijanskog socijalistu”, člana sindikata i protivnika američkog imperijalizma. Vjeruje da je dvopartijski sistem u njegovoj zemlji zlo koje sprečava druge političke opcije da dođu na vlast. Muzičar uvijek oslobodi svoj raspored kada dobije poziv od bilo koje grupe koja se osjeća potlačenom od vlasti. Tada uzima svoju akustičnu gitaru i pjeva svoje revolucionarne kompozicije, bez obzira na posljedice.
Tuzlanska Republika
