Ovog ljeta u Splitu smo se nagledali svakakvih prizora koje ne treba više posebno izdvajati. Dovoljno je samo proći centrom grada nakon ponoći. Opijanje, povraćanje, fizički obračuni, snimke osoba u “zanosu” ljudima ispod kuće, u parkovima, u povijesnoj jezgri grada, dilanje droge uz već svakodnevnu buku i nepoštivanje javnog reda i mira.
Split ima svoje probleme koje nastoji riješiti, ali među njima nije burkini, odnosno Burkini plažna odjevna kombinacija koja muslimanskim vjernicama zamjenjuje klasični kupaći kostim.
Događaji u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori oko burkinija i hidžaba na kupalištima podigli su medijsku prašinu i izvan nacionalnih granica. Tjeranje kupačica iz javnih bazena uz rečenice kao što su “mrzim muslimane” predstavljaju govor mržnje.
Tema je otvorena baš u Bosni i Hercegovini, zemlji gdje je islam s katoličanstvom i pravoslavljem jedna od tri dominantne religije. Na gradskom kupalištu u Tuzli, gdje se najveći broj stanovnika deklariraju kao osobe islamske vjeroispovijesti, žena koja nosi burkini bila je potjerana s plaže. To je potaknulo vjersku raspravu, a kasnije i političku.
Nekoliko tjedana kasnije na kupalištu u Baru u Crnoj Gori ženu s hidžabom je potjerala osoba koja se predstavljala kao vlasnik plaže uz već citiranu rečenicu koja je danas predmet sudskog spora.
U SPLITU ZURE, BEZ DOBACIVANJA I TJERANJA
U Hrvatskoj ovog ljeta nisu evidentirani slični događaji. Prije mjesec dana smo tražili očitovanje Islamske zajednice, ali nismo odgovor oko spomenutog slučaja. Splitsko-dalmatinsku županiju u prvih sedam mjeseci posjetilo je nekoliko tisuća gostiju iz zemalja s većinski muslimanskim stanovništvom: Turska, Maroko, Tunis, Ujedinjeni Arapski Emirati, Kuvajt, Kazahstan, Katar, Jordan.
Osobe s hidžabom mogu se vidjeti svakog dana diljem Splita. Čini se da nikome ne smetaju niti im itko pridaje posebnu pažnju na način da se, recimo, bulji u njih, a kamoli da ih se etiketira ili tjera.
Ovih smo dana u Splitu upoznali Mariam i Linu iz Danske koje su nam rekli kako su muslimanke. Mariam nosi hidžab, Lina ne. Tu su šest dana, a u Splitu su im omiljene baš plaže. Kažu kako ima zurenja, ali je drugi dojam o lokalcima bolji nego prvi:
– Kupam se u burkiniju. Bilo je zurenja, ali nitko ništa nije rekao – rekla nam je Mariam.
– Nije bilo nepristojnosti. Kad pričamo s njima dragi su. Ali prvi dojam nije prijateljski, gostoljubiv. Međutim, kada krenemo razgovarati bude sve okej – svoje dojmove Splićanki i Splićana dale su nam Dankinje.
Ono što su istaknuli kao negativno, a o čemu smo već pisali, je nedostatak halal-opcija u ugostiteljskim objektima. Kažu nam Dankinje kako im je kao muslimankama sužen izbor.
BURKINI U EU
Je li burkini odjevni predmet ili kupaći kostim, smije li se nositi u društvu muškaraca ili samo u društvu žena te mora li ga se uopće nositi tema je visoke politike i Facebook rasprava.
U Francuskoj je u nekim gradovima i općinama zabranjeno nositi burkini s time da je zemlja već poznata po zakonima kojima se ograničava mogućnost prekrivanja lica u javnosti. Sličan je primjer primijenjen diljem Europe kao u Austriji, Italiji, Belgiji i Njemačkoj i do danas su tema političkih rasprava i pravosudnih trakavica.
Zakonski je ograničeno nošenje odjeće koja prekriva lice u Nizozemskoj, Danskoj, Španjolskoj gdje je tema i dalje aktualna.
