Biskupi iz Bosne i Hercegovine proteklih su dana boravili u Rimu na tradicionalnom susretu s Papom i vatikanskim dikasterijima poznatim kao ad limina apostolorum, na apostolskim pragovima.
Tako se tradicionalno nazivaju službeni dolasci u Rim biskupa iz cijeloga svijeta radi toga da pohode živućega nasljednika apostola Petra, poglavara Katoličke crkve, iskažu mu poštovanje i poslušnost te izvijeste njega i njegove suradnike o sadašnjem stanju u njihovim biskupijskim zajednicama i upoznaju ih o planovima za budućnost, te da od njih, kao svojih poglavara, biskupi čuju mišljenja i prijedloge.
Audijencija s Papom
Predvodio ih je predsjednik BK BiH, vrhbosanski nadbiskup i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata Tomo Vukšić, mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Petar Palić, banjolučki biskup Željko Majić i banjolučki pomoćni biskup Marko Semren.
Na audijenciji s bosanskohercegovačkim biskupima papa Frane se zanimao za prosječnu životnu dob stanovnika Bosne i Hercegovine, nakon čega su ga biskupi detaljnije upoznali s ratnim i poratnim stradanjima, ali i o odlasku posebno mladih ljudi. Razgovarali su o svećeničkim i redovničkim zvanjima. Sa žaljenjem je zaključeno da se broj duhovnih zvanja smanjuje ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i u mnogim dijelovima svijeta.
Biskupi su istaknuli zauzetost brojnih svećenika, redovnika i redovnica ne samo tijekom teškog ratnog vremena devedesetih godina prošloga stoljeća, nego i u poratnom vremenu sve do danas. Sa žaljenjem su istaknuli da se brojne župe nisu oporavile nakon ratnog progona. Također su istaknuli zauzetost brojnih kateheta i katehistica koji kroz vjeronauk u školi, a mnogi od njih i u životu župne zajednice, daju trajni doprinos rastu vjere u svakodnevnom životu posebno djece i mladih.
Bilo je riječi i o prošlosti te o aktualnom stanju u župi Međugorje i potrebi da se pastoralno skrbi za vjernike koji tamo dolaze, stavljajući poseban naglasak na sakrament pomirenja. I ovo potvrđuje da Sveta Stolica s posebnim zanimanjem prati sve ono što se događa u Međugorju, koje je svojedobno i kardinal Vinko Puljić nazvao ispovjedaonicom svijeta, a činjenica da je u toj, jednoj od najpoznatijih župa u Katoličkoj crkvi prisutan i Papin vizitator, trenutno nadbiskup Aldo Cavalli, pokazuje posebnu Papinu skrb za međugorski fenomen.
Predsjednik BK BiH mons. Tomo Vukšić kazao je nakon susreta sa Svetim Ocem da je biskupe, prije svega, ugodno iznenadilo Papino raspoloženje, koji je s njima proveo skoro sat i pol vremena, dulje nego što je očekivano.
“I sama činjenica da smo toliko dugo proveli s njim u razgovoru na svoj način govori o tome koliko nas je rado slušao i koliko smo mi njega rado slušali. Isto tako, lijepa je strana toga susreta u tome što su, naravno, dominirale vrlo ozbiljne teme koje se tiču naših biskupija i naših župa i uopće društvenih situacija. Ali, istovremeno, i te ozbiljne teme bile su predstavljene uz mnogo duhovitosti, čak i pokoji vic, koji je ispripovijedan i s njegove i s naše strane”, kazao je vrhbosanski nadbiskup.
Misa za Katarinu Kosaču
Bosanskohercegovački biskupi su za boravka u Rimu služili više misa na različitim mjestima, na grobu svetog Petra, u hrvatskoj crkvi svetog Jeronima, u bazilici svetog Pavla izvan zidina, no posebno je zanimljiva bila sveta misa koju su slavili u povodu 600. obljetnice rođenja kraljice Katarine Kosača-Kotromanić, u bazilici svete Marije u Aracoeli u Rimu, u kojoj se nalazi grob supruge bosanskoga kralja Stjepana Tomaša i pretposljednje bosanske kraljice.
Na misi je koncelebriralo dvadesetak svećenika, bile su prisutne i razne redovnice koje žive i djeluju u Vječnom gradu, a sudjelovala je i skupina hodočasnika iz Mostara, među kojima članice Zajednice žena HDZ-a BiH “Kraljica Katarina Kosača”, kao i hodočasnici iz uskopaljske doline i drugi rimski Hrvati katolici ili hodočasnici koji su tih dana pohodili Rim.
Vrhbosanski nadbiskup spomenuo se natpisa na nekadašnjoj ploči u rimskoj bazilici u čast bosanske kraljice, koji na arhaičnom jeziku i pismu bosančici glasi: “Katarini kralici bosanskoi Stipana, hercega svetog Sabe, sporoda Jeline i kuće cara Stipana roeni, Tomaša krala bosanskoga ženi kol, živi godini 54 i priminu u Rimu na lita gna 1478 lito na 25 dni oktobra spominak na pizmom postavlen.”
Nadbiskup Vukšić na kraju je istaknuo da je Katarina s mužem imala sina Sigismunda i kćer Katarinu, te da se smjestila u Rimu, gdje su je pomagali papa Pavao II. i kasnije papa Siksto IV.
“Prije smrti Katarina je priredila oporuku i izrazila svoje posljednje želje. Razdijelila je stvari koje je imala sa sobom, a među njima i kraljevski mač svoga muža. Za baštinike bosanskoga kraljevstva imenovala je papu Siksta IV. i njegove zakonite nasljednike i molila ih je da kraljevstvo predaju njezinu sinu Sigismundu, ako se vrati na kršćanstvo. A ako se to ne bi dogodilo, molila je pape da ga predaju njezinoj kćeri Katarini, bude li se ona vratila u kršćanstvo. A ako se ni to ne dogodi, Katarina je željela da Sveta Stolica bude vlasnica bosanskoga kraljevstva te da, u tom svojstvu, može odlučivati prema svojoj uviđavnosti”, rekao je u propovijedi vrhbosanski nadbiskup.
Prvi kardinal u povijesti
U ovom kontekstu razumljiva je i duhovita opaska koju je na susretu s Papom izrekao mons. Vukšić.
“Katarina je prije smrti napisala oporuku u kojoj je izrazila želju da joj se djeca vrate iz zarobljeništva i da će im, ako se vrate, ostaviti Kraljevstvo. A ako se ne vrate, tako je zapisala, ostavit će Kraljevstvo papi i njegovim nasljednicima, a budući da se njezina djeca nisu vratila, vi biste, Vaša Svetosti, moglo bi se reći u šali, u određenom smislu trebali biti također ‘naš kralj’”, kazao je nadbiskup, na što se Papa srdačno nasmijao.
Možda je za ovu anegdotu znao i sveti papa Ivan Pavao II. kad je prije trideset godina za kardinala imenovao Vinka Puljića, koji je tako postao prvi bosanskohercegovački kardinal u povijesti.
Bar smo tako mislili, dok nismo dobili sljedeću infomaciju: “A što ćemo s onima koji su u BiH ne samo rođeni, kršteni, potvrđeni i prvu svetu pričest primili, nego u sjemenište pošli kao svećenički kandidat (kandidat za prezbitera) jedne od onodobno četiri tamošnje Crkve, u ovome slučaju Crkve banjolučke, Crkve s kojom je ostao povezan sve do smrti? Riječ je o nadbiskupu, biskupu naslovniku stare Tuskamije, apostolskomu nunciju, Guidu Del Mestriju kojega je 3. kolovoza 1984. u Apostolskoj nuncijaturi u Njemačkoj zamijenio nadbiskup Josip Uhač. Za kardinala ga je 28. lipnja 1991. postavio papa sveti Ivan Pavao II., i to za kardinala đakona naslovnika crkve svetoga Eustahija. Preminuo je 2. kolovoza 1993. Kada je izbio rat kod nas, velikodušno je pomagao na razne načine, pa je tako bio i dobrotvor u vrijeme rata. Valjda je onda vrijedno ne preskakati ga spomenuti ga … Dakle, Guido Del Mestri.
A onda još Leopold Karlo Kolunić ili Kolonić i njegov sinovac Žigmund, starinom iz Kolunića na području Petrovačkoga polja, između Bosanskoga Petrovca i planinskog prijevoja Oštrelj, na putu prema Drvaru. Pradjed im pobježe pred naletom Turaka i skloni se u Ugarsku. Za njihova se otca 1618. izričito veli da je iz stare hrvatske loze …
– Leopold Karlo imenovan je kardinalom 1658., i to kardinal prezbiter naslova hrvatske crkve svetoga Jeronima.
– Žigmund (von Kollonitsch), njegov sinovac, kardinal postaje 1727., a bio je tada prvi bečki nadbiskup metropolit (Beč postaje metropolitansko biskupsko sjedište 1. lipnja 1722.).
Vinko bi tako bio četvrti kardinal s područja BiH …, ili jer su Kolunići samo podrijetlom a ne i rodom, drugi.”
Sad kad papa Frane zna da je “bosanski kralj”, bilo bi lijepo kad bi nastavio i stvorio tradiciju imenovanja kardinala u zemljici Bosni. A možda je znao i prije, pa je tako prije devet godina pohodio glavni grad BiH, Sarajevo, a Hrvatsku još nije.
