Šta će biti sa ruskom opozicijom nakon smrti Navaljnog?

U noći kada je slavio produženje svoje vladavine do najmanje 2030. godine, ruski predsjednik Vladimir Putin učinio je nešto vrlo neobično: prvi put odavno je javno izgovorio ime Alekseja Navaljnog. Odgovarajući na pitanja američkog medija nakon što su mu zvanični rezultati ruskih izbora donijeli ubjedljivu pobjedu, Putin je opisao smrt Navaljnog u arktičkoj kaznenoj koloniji prošlog meseca kao “tužan događaj”. Ovo je izazvalo ogorčenje među pristalicama pokojnog opozicionog lidera.

Sve dok je Navaljni bio živ, Kremlj je izbjegavao bilo kakvo spominjanje njega kako bi Navaljni izgledao politički irelevantan. Sada ta taktika više nije potrebna.

Kako navodi Reuters, sada je izazov za Navaljnijev pokret da pokaže da ostaje sila bez njega.

Dva puta u manje od pet sedmica od njegove smrti, Navaljni je dokazao da još uvijek može izvući ljude na ulice – prvo za njegovu sahranu 1. marta u Moskvi, a zatim za protest na dan izbora gdje su ljudi pozvani da se masovno pojave na biralištima u podne i glasaju protiv Putina ili unište glasačke listiće.

Hiljade ljudi je poslušalo poziv u Moskvi i drugim velikim gradovima.

“Dokazali smo sebi i drugima da Putin nije naš predsjednik“, rekla je Navaljnijeva udovica Julija, pozdravljajući one koji su učestvovali nakon što su se pridružili jednom takvom protestu u Berlinu u nedjelju.

Međutim, u cijeloj Rusiji, zemlji od 143 miliona ljudi, događaj “Podne protiv Putina” bio je relativno skroman.

“Ljudi su i dalje spremni da prave ove javne simbolične gestove, ali je njihov obim veoma ograničen”, rekao je Nigel Gould-Davies, specijalista za Rusiju na Međunarodnom institutu za strateške studije.

Akcija je omogućila siguran, legalan način da se “održi plamen živim” za ljude koji su se suprotstavili Putinu i da pokažu jedni drugima da nisu sami, rekao je on.
Međutim, to je blijedilo u poređenju sa masovnim protestima koji su potresli Ukrajinu nakon izbora 2004. i Bjelorusiju 2020., ili sa velikim skupovima u Moskvi protiv Putina 2011-2012 godine.

Daljnje demonstracije nisu u planu. Vlasti su se oštro obračunavale s nedozvoljenim okupljanjima, posebno od početka rata u Ukrajini, a demonstranti su mogli očekivati ​​mnogo oštriji odgovor policije nego u posebnim okolnostima Navaljnijeve sahrane i dana izbora, kada su ljudi legalno čekali u redovima kako bi glasali.

Priprema za duge staze

Daleko od toga da je Navaljni bio jedina značajna opoziciona ličnost, ali činjenica da je preživio pokušaj trovanja, liječio se u inostranstvu i ipak je odlučio da se vrati u Rusiju i suoči se sa zatvorom, dala mu je poseban ugled među mnogima. Drugi poznati Putinovi kritičari poput bivšeg zatvorenog biznismena Mihaila Hodorkovskog i bivšeg šampiona u šahu Garija Kasparova godinama žive van Rusije.

Sada se Navaljnijev tim priprema za duge staze dok se Putin, 71, sprema da započne svoj peti mandat. U videu na YouTube-u, Julija Navalnaya je pozvala ljude da usvoje formulu njenog supruga “15 minuta borbe protiv režima dnevno”.

“Svaki dan odvojite barem ovih 15 minuta da napišete par redaka, porazgovarate s nekim, ubijedite nekoga i na kraju pobijedite vlastiti strah. Nemojte odbacivati ​​posao jer ne vodi odmah do rezultata, već budite strpljivi i idi naprijed. Definitivno imam dovoljno strpljenja“, rekla je.

Linija napada Kremlja je već jasna – da se iskoristi činjenica da je Navaljnijeva supruga izvan Rusije kao dokaz da nije u kontaktu. Prokremljanski mediji su je također podvrgli klevetanju zbog njenog izgleda i postupaka nakon smrti njenog muža.

Putinov portparol Dmitrij Peskov rekao je novinarima ove sedmice da je ona primjer osoba koji gube ruske korijene i “prestaju da osjećaju puls svoje zemlje”.

Ivan Fomin, analitičar Centra za analizu evropske politike, rekao je da je važno da se opozicija izvan Rusije poveže s “novonastalim liderima mišljenja” unutar zemlje – na primjer sa sve glasnijim grupama žena i majki koje traže povratak mobiliziranih vojnika sa prvih linija rata u Ukrajini.

On smatra da bi opozicija trebala da izbjegne da bude “izolovana u svom balonu u egzilu” i da održava veze sa ljudima koji su još u Rusiji.

Bivši viši pomoćnik Navaljnog Leonid Volkov rekao je da pokret pokušava da izbjegne da postane kao “emigrantska organizacija” i da ostaje fokusiran na domaću agendu, a ne na pitanja s kojima se suočavaju Rusi u inostranstvu, poput poteškoća s otvaranjem bankovnih računa na Zapadu.

“Ulažemo mnogo u to da ostanemo relevantni”, rekao je u intervjuu ovog meseca.

On je rekao da Navaljnijeva organizacija, Fond za borbu protiv korupcije, ima oko 140 zaposlenih i radi na oko 20 projekata – uključujući istragu u kojoj ima za cilj da pokaže da je Navaljni ubijen u zatvoru i da imenuje njegove ubice.

Kremlj negira bilo kakvu umiješanost države u njegovu smrt.

Koja opozicija?

Volkov je preživio napad čekićem u litvanskoj prijestolnici Vilniusu nekoliko sati nakon što je prošle sedmice govorio za Reuters, što pokazuje da postoje rizici za opozicione ličnosti čak i izvan granica Rusije.

Čak i govoriti o “opoziciji” teško da je prikladno u današnjoj Rusiji, rekao je Vladimir Kara-Murza, historičar, novinar i političar koji služi 25-godišnju kaznu zbog izdaje, ali je mogao poslati pisane odgovore za nezavisni medij Meduza.

Opozicija je “pojam iz demokratskog života – opozicija sjedi u parlamentima, učestvuje na izborima i govori u televizijskim debatama. Svi glavni Putinovi protivnici su ili ubijeni ili su u zatvoru ili u inostranstvu“, rekao je on.

Upitan šta obični ljudi mogu učiniti u trenutnoj situaciji, Kara-Murza je citirao članak Aleksandra Solženjičina iz 1974. godine, pisca koji je proveo godine u sovjetskim radnim logorima. Članak je nosio naslov “Ne živi od laži.”

Njegov odgovor je naglasio ono što neki analitičari vide kao sve veće paralele između Putinovih protivnika danas i usamljenih disidenata koji su govorili protiv sovjetske represije, dajući primjer nade drugima uprkos izvjesnim izgledima da će izgubiti karijeru i slobodu.

“Ponovo pročitajte ovaj (Solženjicinov) tekst, svaka riječ je zapanjujuće relevantna danas. Jer uprkos svim razlikama, tadašnji i sadašnji režimi imaju iste međusobno povezane temelje – laž i nasilje“, napisao je Kara-Murza.

On je rekao da Putinova prava borba nije bila protiv opozicije, već protiv budućnosti.

“Nemoguće je zaustaviti budućnost. Rusija će definitivno postati demokratija, ta ‘normalna evropska zemlja’ o kojoj je Aleksej Navaljni volio da priča“, podcrtao je.

“Putin sebe osudio da vodi sistem koji zavisi od njega”

Andrew Wood, koji je bio ambasador Ujedinjenog Kraljevstva u Rusiji i Moldaviji, je za Sky News nedavno rekao da je “uvrijedljivo” poistovjećivati Putina sa Josifom Staljinom, te da je to uvreda za Staljina.

On je za N1 komentarisao ruske predsjedničke izbore dva dana nakon što su održani. Podcrtao je da se ne divi Staljinu, ali da smatra da je on, za razliku od Putina, vodio sistem.

“Razlika sa Putinom je u tome što on zapravo ne vodi sistem. Svakako da izbori, takozvani, uopšte nisu bili izbori u smislu kako većina nas misli o izborima. Nije im bilo dozvoljeno da razgovaraju o tome šta se dešavalo u smislu rata. Različitim ljudima nije dozvoljeno da učestvuju na izborima. A prebrojavanje i inauguracija glasanja je bila apsolutno lažna”, rekao je on.

On smatra da je ono u šta se Putin pretvorio bilo predvidivo od početka.

Prema njemu, Putin “ne samo da uništava mogućnost daljeg razvoja u demokratski pa samim tim fleksibilniji način upravljanja Rusijom”, nego je i “sebe manje-više osudio da vodi sistem koji u potpunosti zavisi od njega, od sile koju može da upotrijebi u Rusiji, da osigura da ono što on misli i radi bude jedini pravi politički izbor u Rusiji”.

“Ako je uspostavio sistem u kojem više ne možete javno raspravljati o tome koje su mogućnosti, šta mislite, šta drugi ljudi misle, drugim riječima, kakav je sistem koji je prirodan ljudima da otkriju put za budućnost, on je postavio sistem koji je u potpunosti njegov. Čineći to, on je zatočen u sve većem potiskivanju naroda Rusije i sve većoj težnji da se uvjeri da oni zapravo nemaju izbora u pogledu svoje budućnosti ili ideje ili da raspravljaju o tome šta zaista žele”, objasnio je Wood.