Britanski list The Economist navodi da, mada se na prvi pogled čini da je svjetska ekonomija otporna, dublja analiza pokazuje “krhkost” poretka koji je upravljao globalnom ekonomijom od Drugog svetskog rata, i koji je danas “blizu kolapsa”. Upozorava da ovo nosi teške posljedice, kako za bogate, tako i za siromašne zemlje.
“Na prvi pogled, svjetska ekonomija izgleda uvjerljivo otporna. Amerika je procvala čak i kada je njen trgovinski rat sa Kinom eskalirao. Njemačka je izdržala gubitak ruskih zaliha gasa, a da nije pretrpjela ekonomsku katastrofu. Rat na Bliskom istoku nije donio naftni šok. Pobunjenici Huti koji ispaljuju rakete jedva da su dotakli globalni protok robe. Kao udio u globalnom BDP-u, trgovina se oporavila od pandemije i predviđa se zdrav rast ove godine”, navodi The Economist.
“Ipak, ako se pogleda dublje vidi se krhkost. Godinama je narušen poredak koji je upravljao globalnom ekonomijom od Drugog svetskog rata. Danas je blizu kolapsa. Zabrinjavajući broj okidača mogao bi pokrenuti pad u anarhiju, gdje je moć pravda, a rat je opet ono čemu pribjegavaju velike sile. Čak i ako nikada ne dođe do sukoba, efekat sloma normi na ekonomiju mogao bi biti brz i brutalan”, upozorava se u tekstu.
List ističe da je “raspad starog poretka” vidljiv svuda: “Sankcije se koriste četiri puta više nego tokom 1990-ih; Amerika je nedavno uvela “sekundarne” kazne subjektima koji podržavaju rusku vojsku. Rat subvencija je u toku, jer zemlje nastoje kopirati ogromnu državnu podršku Kine i Amerike za zelenu proizvodnju. Iako je dolar i dalje dominantan, a ekonomije u usponu otpornije, globalni tokovi kapitala počinju da se fragmentiraju”.
Također se navodi da su institucije koje su čuvale stari sistem “ili već ugašene ili brzo gube kredibilitet”, te da je Svjetska trgovinska organizacija, koja sljedeće godine puni 30 godina, zbog “američkog zanemarivanja” provela više od pet godina u zastoju. MMF je, kako navodi list, zahvaćen “krizom identiteta” jer je uhvaćen između zelene agende i osiguravanja finansijske stabilnosti.
Također, Vijeće sigurnosti UN-a je paralizovano a “nadnacionalni sudovi poput Međunarodnog suda pravde se sve više koriste kao oružje među zaraćenim stranama”, a prošlog mjeseca su američki političari, uključujući Mitcha McConnela, vođu republikanaca u Senatu, zaprijetili sankcijama Međunarodnom krivičnom sudu ako izda naloge za hapšenje čelnika Izraela.
Već su, kako navodi Economist, fragmentacija i propadanje “nametnuli prikriveni porez globalnoj ekonomiji”.
“Nažalost, historija pokazuje da su mogući dublji, haotičniji kolapsi—i da mogu nastupiti iznenada kada pad počne. Prvi svjetski rat ubio je zlatno doba globalizacije za koje su mnogi u to vrijeme pretpostavljali da će trajati zauvijek. Početkom 1930-ih, nakon početka depresije i Smoot-Hawleyjevih carina, američki uvoz pao je za 40% u samo dvije godine. U augustu 1971. Richard Nixon je neočekivano suspendovao konvertibilnost dolara u zlato; samo 19 mjeseci kasnije, Breton Woods sistem fiksnih deviznih kurseva se raspao”, piše The Economist.
Danas se, kako ističe ovaj list, slična situacija čini “previše zamislivom”.
“Povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću, sa njegovim svjetonazorom nulte sume, nastavio bi eroziju institucija i normi. Strah od drugog talasa jeftinog kineskog uvoza mogao bi ga ubrzati. Otvoreni rat između Amerike i Kine oko Tajvana, ili između Zapada i Rusije, mogao bi izazvati veliki kolaps”.
“Američka moć u padu”
Ističe se da će u mnogim od ovih scenarija gubitak će biti teži nego što mnogi misle.
“Moderno je kritikovati nesputanu globalizaciju kao uzrok nejednakosti, globalne finansijske krize i zanemarivanja klime. Ali dostignuća iz 1990-ih i 2000-ih – vrhunac liberalnog kapitalizma – nemaju premca u historiji. Stotine miliona ljudi izbeglo je siromaštvo u Kini dok se integrisala u globalnu ekonomiju. Stopa smrtnosti novorođenčadi u svijetu je manja od polovine onoga kolika je bila 1990. godine. Procenat globalnog stanovništva ubijenog u državnim sukobima je dostigao najniži nivo od 0,0002% u 2005. godini; 1972. bio je skoro 40 puta veći. Najnovije istraživanje pokazuje da je era “Washingtonskog konsenzusa”, za koju se današnji lideri nadaju da će ga zamijeniti, bila ona u kojoj su siromašne zemlje počele uživati u većem rastu, zatvarajući jaz u odnosu na bogati svijet”, navodi se.
Upozorava se da propadanje tog sistema “prijeti da uspori taj napredak, ili ga čak vrati unazad”.
“Kada je (sistem) narušen, malo je vjerovatno da će ga zamijeniti nova pravila. Umjesto toga, svjetski poslovi će se spustiti u svoje prirodno stanje anarhije koje favorizira banditizam i nasilje. Bez povjerenja i institucionalnog okvira za saradnju, zemljama će postati teže da se nose s izazovima 21. stoljeća, od obuzdavanja utrke u naoružanju u umjetnoj inteligenciji do suradnje u svemiru. Problemima će se baviti klubovi zemalja istomišljenika. To može funkcionirati, ali će češće uključivati prisilu i ogorčenost, kao što je slučaj sa evropskim graničnim carinama na ugljik ili sukobom Kine s MMF-om. Kada saradnja ustupi mjesto politici sile, zemlje imaju manje razloga za očuvanje mira”.
Ističe se da u očima Komunističke partije Kine, Vladimira Putina ili drugih “cinika”, sistem u kojem je sila ispravna ne bi bio novost.
“Oni liberalni poredak ne vide kao provođenje uzvišenih ideala, već kao provođenje sirove američke moći – moći koja je sada u relativnom padu”.
“Postepeno, pa iznenada”
Kako navodi ovaj list, istina je da je sistem uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata postigao “brak između američkih internacionalističkih principa i njenih strateških interesa”.
“Ipak, liberalni poredak je također donio ogromne koristi ostatku sveta. Mnogi od siromašnih u svijetu već pate od nesposobnosti MMF-a da riješi krizu suverenog duga koja je uslijedila nakon pandemije covid-19. Zemlje sa srednjim dohotkom kao što su Indija i Indonezija koje se nadaju da će razmjenjivati svoj put do bogatstva iskorištavaju prilike stvorene fragmentacijom starog poretka, ali će se na kraju oslanjati na to da globalna ekonomija ostane integrirana i predvidljiva. A prosperitet većeg dijela razvijenog svijeta, posebno malih, otvorenih ekonomija kao što su Velika Britanija i Južna Koreja, u potpunosti ovisi o trgovini”, upozorava Economist.
“Podstaknuta snažnim rastom u Americi, može izgledati kao da svjetska ekonomija može preživjeti sve što joj se nameće. Ne može”, upozorava se na kraju.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
