Smrt je, po defaultu, nepoželjna. Većina smrtnih slučajeva izazvanih prirodnim svijetom relativno su neuzbudljivi, ali priroda ponekad može biti okrutna i spektakularno grozna, dajući znanosti nezavidan zadatak analiziranja kako su te smrti nastale, korak po korak.
Evo izbora pet uistinu užasnih, kaotičnih, nesretnih i donekle brzih načina za skončati u zaboravu, te mučna znanost iza njih. Ako nemate jak želudac, onda napustite svaku nadu, svi koji ovdje ulazite. Većina ovih smrti je relativno bezbolna za žrtve – ali bi bilo prilično strašno slučajno to promatrati.
1. Zagonetka izgubljenih lubanja iz drevnog Rima
Ne biste željeli biti uhvaćeni u piroklastičnom toku, a ni u njegovom manje gustom, ali plinom nabijenom srodniku, piroklastičnom valu. Iako mnogi odmah pomisle na Pompeje i Herculaneum iz 79. godine naše ere, ovakve prirodne opasnosti nisu samo stvar daleke prošlosti. Putujući brzinom od oko 80 kilometara na sat, a ponekad i brže, ove vruće smjese plinova, kapljica lave i ostataka mogu doseći temperature do nevjerojatnih 1,000°C, uništavajući sve pred sobom.
Kada su se ovi pakleni tokovi raspršili preko krovova i ulica, u trenu su pržili ljude, doslovno ih kuhajući na mjestu. Žrtve su preminule zbog iznimnog toplinskog šoka, zauzimajući pugilističku pozu uslijed trenutne rigor mortis, gdje su mišići naglo stisnuti. Oni rijetki koji su preživjeli početno uništenje, vjerojatno su se gušili pod slojem toksičnih vulkanskih plinova i pepela.
Ipak, postoji jedan grozan detalj koji se rijetko spominje. Kod nekih žrtava iz Herculaneuma i Oplontisa, u blizini Pompeja, pronađene su puknute lubanje. Izgleda da je ekstremna toplina okoline dovela do toga da tekućine unutar lubanja i mozga proključaju, što je na kraju dovelo do eksplozije glava. Što mislite, prilično šokantno, zar ne?
2. Nesreća s ronilačkim zvonom
Pogledajmo jedan zapanjujući događaj iz svijeta dubokomorskih istraživanja koji se odigrao 5. studenog 1983. godine na Sjevernom moru. Naime, naftna platforma Byford Dolphin, koja pripada BP-u, bila je poprište tragične nesreće za vrijeme rada u plinskom polju Frigg.
Za početak, zamislite specijaliziranu komoru, poznatu kao ronilačko zvono, dizajniranu za sigurno prenošenje ronilaca u opasne dubine oceana. Zbog ogromnih vanjskih pritisaka pri ronjenju, zrak unutar zvona postaje jako komprimiran, stvarajući ekstremno visoke unutarnje pritiske.
Na taj kobni dan, sve je teklo po planu: ronilačko zvono podizalo se natrag na manju dubinu, a ronioci su već bili sigurno smješteni u prijelaznom prostoru između zvona i komore za dekompresiju. Međutim, uslijed nepredviđenih problema s mehanizmom zvona ili možda zbog greške u opremi, stezaljka zvona se iznenada otvorila. Ovo je dovelo do dramatične i eksplozivne dekompresije: zvono je bilo pod devet puta većim pritiskom od komore.
Posljedice su bile strašne: četvorica ronilaca i jedan pomoćnik su smrtno stradali. Za tri ronioca smrt je bila trenutna jer su im se zrak i tekućine u tijelima naglo proširili, doslovno razdirući njihove unutrašnjosti. Jedan od ronilaca, koji je bio najbliže vratima, izbačen je kroz uski prolaz i doslovno je raznesen, s dijelovima tijela razbacanim po platformi.
Znanstvenici koji su kasnije analizirali događaj opisali su da su neki dijelovi tijela, poput mozga i respiratornog sustava, bili potpuno uništeni. Čak je i jetra pronađena na palubi, neoštećena, kao da je kirurški odstranjena.
Zvuči grozno? To nije sve; niska razina tlaka uspjela je “prokuhati” krv nesretnih ronilaca, čime su masti u njihovoj krvi postale nerastvorljive i brzo se širile oko njihovih tijela.
Ovaj događaj ostaje jedan od najtragičnijih primjera rizika povezanih s dubokomorskim ronjenjem i važan podsjetnik na potrebu za strogošću sigurnosnih mjera. Iako može zvučati kao scena iz znanstveno-fantastičnog filma, to je stvarni podsjetnik na opasnosti koje vrebaju u dubinama mora.
3. Neobičan slučaj munje u zatvorenom
Zamislite ovo: statistički, vrlo je malo vjerojatno da će vas pogoditi munja. U SAD-u, na primjer, šanse da vas munja pogodi tijekom godine su jedna na preko milijun. Zapravo, veće su šanse da se ozlijedite padom niz stepenice. Ali evo zašto bi trebali obratiti pažnju na svaki oblik energije, pa čak i na onu koja dolazi s neba.
Što se tiče udara munje unutar zgrade, šanse su još manje, gotovo smiješne. No, 2017. godine zabilježen je jedan nevjerojatan slučaj koji je zaintrigirao znanstvenike, a Popular Science bio je među prvim medijima koji su o tome izvijestili. Muškarac koji je radio uz metalni stup, okružen metalnim pomagalima, nažalost je postao primjer kako čak i takve bizarnosti mogu biti kobne. Tijekom oluje, munja je udarila u stup, skočila na njegovu nogu, prošla kroz srce i izišla kroz desni palac.
Nevjerojatnih sedamdeset posto njegova tijela zadobilo je opekline prvog, drugog i trećeg stupnja. Istraživanje koje je uslijedilo pokazalo je nešto vrlo neobično – tijelo muškarca pokazivalo je krutost koja se nije mogla objasniti uobičajenim rigor mortisom, tj. ukočenošću nakon smrti. Taj detalj dodao je dodatnu dozu misterija ovom već dovoljno misterioznom slučaju.
4. Tragična sudbina u vrelom izvoru Yellowstonea
Nacionalni park Yellowstone nije samo poznat po svojem supervulkanu, koji je jedan od najpoznatijih na svijetu, već i po svojim aktivnim geotermalnim čudesima kao što su gejziri i vrući izvori. Iako su ti izvori prirodne ljepote, kriju i opasnosti zbog svojih ekstremnih temperatura i kiselosti.
Ti vreli izvori su ili jako alkalni ili izrazito kiseli, a temperature vode su gotovo uvijek blizu točke vrenja. Zato nije baš pametno upadati u njih, iako se ponekad dogodi da netko, vođen hrabrošću umjesto razuma, završi upravo tamo.
Jedan nesretni slučaj zabilježen je u Norris Geyser Basinu, gdje je čovjek pao u izuzetno vruću i kiselu lokvu. Nesretnik je vjerojatno prvo zadobio duboke opekline koje su prodrijele kroz sve slojeve kože, pretvorivši je u crnu i rasparanu površinu. Osim toga, njegova potkožna masnoća se u tren oka prokuhala.
Iako zvuči nevjerojatno, vjerojatno nije osjetio puno boli jer su mu živčani završeci također izgorjeli, ostavljajući ga gotovo bez sposobnosti da osjeti bol. Brzo nakon toga, podlegao je šoku od ekstremne vrućine i potencijalnom iskrvarenju, mada nije posve jasno što ga je točno ubilo.
Zapanjujuće, ali za manje od jednog dana njegovo tijelo – uključujući i kostur – potpuno se otopilo, bez ostavljenih tragova. To je svakako nešto što treba uzeti u obzir ako ikada planirate posjet ovim prekrasnim, ali opasnim prirodnim atrakcijama. Poput kockice šećera u vrućoj kavi, tako i vi možete nestati u ovim opasnim vodama.
5. Fatalni ugriz boomslanga
Boomslang možda zvuči kao nešto iz arsenala Harryja Pottera, no zapravo je riječ o otrovnoj zmiji. Ove zmije obično nisu agresivne, ali ako se osjećaju ugroženo, mogu vas ugristi. U slučaju da njihovi zadnji oštri zubi probiju vašu kožu, otrov će početi djelovati, šireći se vašim tijelom.
S obzirom na to da su boomslangi prirodno stidljivi i postoji dostupan protuotrov, izuzetno je rijetko umrijeti od njihova ugriza. Međutim, upravo to se dogodilo herpetologu Karlu P. Schmidtu, koji je 1957. godine u Prirodoslovnom muzeju u Chicagu pregledavao donesenog boomslanga.
Kako je zabilježeno u edukativnom videu Science Friday, zmija ga je ugrizla za lijevi palac dok ju je proučavao. Schmidt je zabilježio kako otrov djeluje na njegovo tijelo, a već sljedeći dan je preminuo.
Prema njegovim zapisima, Schmidtovo iskustvo s otrovom nije bilo nimalo ugodno. Počelo je s jakom mučninom, uslijedila je zimica, jaki treskovi i nagli porast tjelesne temperature. Krvario je iz usta i tijekom noći izlučio krv mokraćom, a potom je nasilno povratio svoj obrok.
Krvario je iz različitih otvora, uključujući nos i oči, neko vrijeme prije nego što je izgubio sposobnost reagiranja na vanjske podražaje. Umro je od paralize disanja tog popodneva, dok su mu srce i mozak počeli masovno krvariti.
Zanimljivo je kako otrov boomslanga potiče tijelo na proizvodnju brojnih malih krvnih ugrušaka, čime onemogućuje normalno zgrušavanje krvi. Na kraju, to vodi do smrti od iskrvarenja, što ovu zmiju čini iznimno opasnom.
