Zamislite šetnju kroz peruansku pustinju i nailazak na stijene koje kriju tajne stare 2000 godina. U južnom Peruu, među vulkanskim kamenjem, leže gravure koje bi mogle ispričati priče o drevnim šamanskim ritualima, prožetima plesom, glazbom, i možda čak i drevnim halucinogenima. Ove plesne figure, okružene zagonetnim geometrijskim oblicima, pružaju nam zagonetku koja je intrigirala znanstvenike širom svijeta.
Glazba koja vodi u druge svjetove
Ali što ako ti čudnovati oblici zapravo predstavljaju nešto puno više od pukih slika? Novija istraživanja sugeriraju da bi ovi apstraktni oblici mogli biti vizualni prikazi glazbe – ne bilo kakve glazbe, već one koja je sudionike rituala prenosila kroz dimenzije tijekom njihovih psihodeličnih iskustava. Zamislite melodije koje imaju moć prenijeti vas u paralelne svjetove, svirane tijekom obreda koji koriste halucinogene biljke.
Predkolumbijski dizajni mogu se naći u Toro Muerto, koji sadrži jednu od najbogatijih zbirki umjetnosti ugravirena u stijene u Južnoj Americi. Pustinjska klisura je posuta s tisućama stijena, od kojih 2600 sadrži drevne gravure.
Opisujući crteže u novoj studiji, istraživači objašnjavaju da umjetnička djela sadrže “gotovo nevjerojatno ponavljanje slika plesnih ljudskih figura (poznatih kao danzantes), jedinstvenih u regiji, i izvanredno nakupljanje geometrijskih uzoraka, najčešće u obliku vertikalnih cik-cak, pravih i valovitih linija različitih širina, ponekad s pratećim točkama ili krugovima.” Prethodni pokušaji interpretacije ovih cik-cakova sugerirali su da bi mogli predstavljati zmije, munje ili vodu, iako autori studije vjeruju da bi mogli imati alternativno značenje.
Da bi izgradili svoju hipotezu, istraživači ističu upečatljive sličnosti između crteža u Toro Muerto i tradicionalne umjetnosti kulture Tukano u amazonskoj Kolumbiji. U slučaju potonjeg, geometrijski dizajni povezani su s vizijama izazvanim halucinogenim napitkom ayahuasca, koji je tisućama godina ritualno konzumirala autohtona amazonska zajednica.
Poveznica s tradicijom i mitologijom
Još zanimljivije, ove slike i oblici nisu samo umjetnička djela; one su možda služile kao sredstvo za povezivanje s duhovnim svijetom, pomoću icarosa, šamanskih pjesama koje su bile ključne u komunikaciji s bogovima i putovanju kroz duhovni svijet. Učinak ayahuasce, zajedno s ovim pjesmama, mogao bi sudionike obreda odvesti u ‘paralelni svijet’, omogućujući im da se ponovno povežu sa svojom predajom i mitologijom.
Znanstvenici su priznali da je njihova teorija još uvijek na razini hipoteze, ali ova interpretacija dodaje novu dimenziju našem razumijevanju prehispanijske umjetnosti. Prikazi plesa i pjesme na ovim drevnim stijenama ne samo da nam daju uvid u kulturu koja je dugo bila misterija, već nam također pokazuju koliko su glazba i rituali bili isprepleteni u tkivo drevnih civilizacija.
Kroz ovu studiju, objavljenu u Cambridge Archaeological Journal, dobivamo ne samo uvid u umjetnost i vjerovanja drevnog Perua, već i podsjetnik na univerzalnu moć glazbe kao sredstva za transformaciju, komunikaciju, i putovanje kroz vremenske i prostorne dimenzije.
