Prvi maj je kroz historiju mijenjao svoju formu – od radničkih protesta i borbi do dana koji se provodi u prirodi sa porodicom i prijateljima.
I jedno i drugo karakterisalo je zajedništvo. Danas, međutim, mnogi se pitaju: da li je taj duh solidarnosti i zajedništva izblijedio?
Za mnoge je proslava 1. maja značila dane odmora od posla, nagradu za trud i rad, međutim uvijek je među građanima Bosne i Hercegovine ovaj praznik nosio i simboliku okupljanja sa porodicom, prijateljima i vremena provedenog u velikoj zajednici.
U razgovoru sa građanima Tuzle provjerili smo kako se ovaj praznik danas obilježava. Pitali smo ih da li se Prvi maj i dalje dočekuje u društvu, na otvorenom, uz tradicionalni roštilj i osmijehe, ili je postao još jedan slobodan dan koji mnogi provode zatvoreni u krugu najbližih – ili čak sami.
“Ovo je jedan od mojih dražih praznika jer iskoristimo priliku za boravak u prirodi. Imamo vikendicu, te tu uživamo u krugu porodice, tako radimo godinama. Mi se trudimo još uvijek da njegujemo tradiciju i da niko od nas ne poželi provesti ga nasamo”, kazao je jedan građanin.
Međutim kako navodi, promjena je itekako primjetna u društvu i načinu proslave.
“Teško je danas vidjeti na izletištima grupu od 10 ljudi ili više, kao što je to bilo nekada ranije. Sada su to male grupice, po četvoro ili petoro ljudi, obavezno sa autima koja parkiraju odmah pored stola za kojim sjede, kao da će im ga neko oteti ako ga parkiraju na drugom mjestu”, ispričao nam je.
Dok za neke ovaj praznik predstavlja odmor u prirodi, nekima je povod za kraće vikend putovanje.
“Ove godine smo željeli nešto drugačije, te smo se odlučili na putovanje u Prag. To nam je idealna prilika da uživamo u privatnom ambijentu i pobjegnemo od svakodnevnice”, kazao nam je jedan bračni par.
S druge strane, starije generacije ističu i promjene u međuljudskim odnosima.
“Danas se slabije ljudi druže, nakon korone prijateljstva su prestala. Ranije su ljudi stalno posjećivali jedni druge, a danas je to rijetkost. Sve je postalo užurbano, ljudi nemaju vremena jedni za druge. Čini se kako su se otuđili i kako i kada imaju vremena izbjegavaju zajedničke trenutke”, kazao je stariji građanin.
Prisjetio se i vremena kada je odlazio sa društvom u prirodu na proslavu.
“Mi smo svi voljeli zajednicu. Supruga i ja, kao i mojih pet prijatelja sa svojim porodicama voljeli smo posjećivati velika izletišta. Svako bi znao šta mu je zadatak i to smo sa užitkom radili i jedva čekali. Kad se dan završi nije se znalo ko od nas je bio sretniji”, navodi on.
Iako su svjesni da se vremena mijenjaju, građani naglašavaju da su ljudi ipak bića koja teško funkcionišu bez zajedništva.
“Drugačiji su trendovi. Mladi imaju svoje načine na koje se druže, ali bitno je da su zajedno, neka se još uvijek održava to jedinstvo”, mišljenja je građanka koja kaže kako nema ništa protiv modernih trendova.
Mladi kažu kako se raduju prazniku, te da su već odavno isplanirali mjesto na kome će proslaviti Prvi maj.
“Dogovorili smo se još početkom godine. Iznajmili smo vikendicu za društvo. Ne volimo sjediti u masi ljudi, ovako je privatnije i to je ono što mi volimo”, kazao nam je jedan srednjoškolac.
S druge strane postoje oni koji se raduju kada su okruženi velikim brojem ljudi.
“Uživamo u prirodi. Spremne su društvene igre, kvizovi, loptice za tenis i odbojku. Najljepše nam je kada imamo neku aktivnost, tada sa sobom kući ponesemo najviše uspomena i smijeha”, navodi jedna od mlađih djevojaka.
Vrijeme u kojem živimo neizbježno oblikuje način na koji obilježavamo praznike, pa tako i Prvi maj.
Nekadašnji kolektivni duh, koji je okupljao porodice, prijatelje, komšije i cijele zajednice, sve češće ustupa mjesto individualnim planovima, privatnim okupljanjima i bijegu od svakodnevice.
Nije riječ samo o promjeni navika, već i o dubljim društvenim promjenama – ubrzan ritam života, tehnološki napredak i pandemija ostavili su trag na način na koji međusobno komuniciramo i gradimo zajedništvo.
Dok starije generacije s nostalgijom govore o vremenima kada je Prvi maj bio dan zajedničkog smijeha, rada i druženja, mlađe generacije biraju privatnije proslave, daleko od velikih masa, tražeći mir i sigurnost u užem krugu prijatelja. Takva promjena ne mora biti negativna, može biti odraz prilagođavanja novim društvenim navikama.
Međutim, ostaje otvoreno pitanje da li zajedno s ovim promjenama gubimo i potrebu za pripadnošću zajednici.
Tuzlanska Republika
