Na nekoliko lokacija u Osijeku posljednjih dana pojavile su se samouslužne police za prodaju lubenica, koje su građani popularno prozvali “lubenicomatima”.
Ideja je na prvi pogled privukla pažnju građana – svježa lubenica dostupna 24 sata dnevno, bez čekanja u redovima i bez prodavača. Međutim, iza naizgled simpatične poduzetničke priče kriju se ozbiljna pitanja o porijeklu robe i vjerodostojnosti podataka istaknutih na prodajnim mjestima.
Automati, kako su ih Osječani nazvali, postavljeni su na nekoliko lokacija u gradu, a princip kupovine krajnje je jednostavan. Kupac ubaci 10 eura u predviđeni pretinac i odabere jednu od ponuđenih lubenica težine između sedam i osam kilograma. Zanimljivo je da je još jučer njihova cijena iznosila 20 eura, piše Agroklub.
Na svakoj polici jasno je istaknuto da se radi o lubenicama iz Metkovića, uz navedene podatke o proizvođaču: OPG Ivica Ljedug iz Metkovića te Matični identifikacijski broj poljoprivrednog gazdinstva (MIPG). Upravo je taj podatak trebao uliti dodatno povjerenje kupcima i potvrditi domaće porijeklo proizvoda.
Međutim, već nakon prvih provjera pojavile su se ozbiljne sumnje.
Ako berba nije počela, odakle dolaze lubenice?
Prvi znak za uzbunu stigao je iz doline Neretve. Tokom razgovora sa Željkom Bjelišem, predsjednikom Udruženja proizvođača agruma i povrća “Neretvanska mladež”, otkriveno je da berba neretvanskih lubenica još nije počela.
“Berba će početi za deset do petnaest dana”, rekao nam je Bjeliš u prvom razgovoru.
Ta informacija otvorila je logično pitanje: kako se onda lubenice iz Metkovića već prodaju u Osijeku?
U registru poljoprivrednika, OPG nije pronađen, a Bjeliš je rekao nakon provjere da osoba i OPG ne postoje.
Time je priča dobila sasvim novu dimenziju.
Sumnja na uvoznu robu
Osim što nije pronašao navedeno poljoprivredno gazdinstvo, Bjeliš je dodatno pojasnio stanje na terenu u dolini Neretve.
“Berba neretvanskih lubenica počet će krajem ove ili početkom naredne sedmice, a na tržištu bi se mogle pojaviti za desetak dana. S velikom sigurnošću mogu tvrditi da su ove lubenice uvoz iz Albanije”, rekao je.
Ako su njegove tvrdnje tačne, postavlja se pitanje zbog čega se kupcima predstavljaju kao domaći proizvod iz Metkovića te zašto su na “automatu” istaknuti podaci proizvođača koji, prema dostupnim informacijama, ne postoji.
Kako ne bismo ostali samo na jednom izvoru informacija, pokušali smo pronaći trag o navedenom proizvođaču i prezimenu Ljedug.
Pretraga kroz Acta Croaticu, jednu od najvećih baza hrvatskih prezimena i genealoških podataka, nije dala nikakve rezultate.
Umjesto podataka o porodici ili prezimenu, sistem je vratio poruku da prezime Ljedug nije evidentirano u dostupnoj bazi niti u službenim genealoškim izvorima u Hrvatskoj.
Iako sama činjenica da prezime nije pronađeno ne mora nužno značiti da osoba ne postoji, u kombinaciji s informacijama iz sektora proizvodnje lubenica dodatno produbljuje sumnje u vjerodostojnost podataka istaknutih na policama.
Brza reakcija komunalnog redarstva Grada Osijeka
Zbog svega navedenog poslan je upit komunalnom redarstvu Grada Osijeka.
“Nastavno na Vaš upit, ovim putem Vas obavještavamo da redarstvo Grada Osijeka poduzima odgovarajuće radnje. Dotični gospodin nije upisan u registar OPG-ova, što smo provjerili s Jasminom Petrić iz Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju”, rekao je Siniša Lordan, voditelj pododsjeka za redarstvo u Upravnom odjelu za komunalnu privredu i saobraćaj Grada Osijeka, te dodao:
“‘Lubenicomati’ su na području Grada Osijeka postavljeni nelegalno i bez odobrenja. Trenutno saobraćajni i komunalni redar obilazi i evidentira lokacije, nakon čega ćemo dotičnog gospodina prijaviti nadležnoj inspekciji radi daljnjeg postupanja, a ‘lubenicomati’ će biti uklonjeni od strane trgovačkog društva Unikom.”
Pitanje povjerenja potrošača
Ovaj slučaj nadilazi priču o nekoliko “automata” za prodaju lubenica. U vremenu kada se domaća proizvodnja sve snažnije promovira, a kupci sve češće biraju hrvatske proizvode upravo zbog poznatog porijekla i podrške domaćim proizvođačima, svaka sumnja u lažno deklarisanje robe ozbiljno narušava povjerenje tržišta.
Ako se pokaže da lubenice nisu iz Metkovića i da navedeni proizvođač zaista ne postoji, nadležne institucije morat će odgovoriti na pitanje kako je takva prodaja uopće bila moguća. Istovremeno, stvarni hrvatski proizvođači, koji ulažu godine rada u izgradnju ugleda svojih proizvoda, s pravom mogu očekivati zaštitu od onih koji eventualno koriste njihovo ime i reputaciju za vlastitu zaradu.
Do tada ostaje otvoreno pitanje – ko zapravo stoji iza osječkih “lubenicomata” i šta se uistinu prodaje pod etiketom “iz Metkovića”?
Tuzlanska Republika
