I roditelje pozivamo da dođu, jer onaj ko “istjera dijete iz sebe” ne može kroz život i sa životom ići

Festival dječije umjetnosti – 11. FEDU, ove godine, uz podršku Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo, bit će upriličen od 6. do 12. maja na nekoliko lokacija u Sarajevu, Kaknju, Tuzli i Goraždu, a donosi više od 70 besplatnih programa!

Festival 6. maja počinje izvođenjem tri predstave, u tri različita termina, na dvije lokacije u bh. prijestolnici. Predstavu “Kome treba pozorište” u Multimedijalnoj sali Općine Novi Grad s početkom u 10 sati izvest će Teatar “Left” iz Sarajeva, sat poslije, predstavu “Priča o Zorku Bistrozorkom i o sreći” na sceni Pozorišta mladih Sarajevo odigrat će glumci HNK Varaždin iz Hrvatske, a svečano otvaranje zakazano je za 19 sati u Pozorištu mladih Sarajevo kada će Pozorište lutaka iz Niša (Srbija) izvesti predstavu “Aska i vuk”.

Predstave za djecu, u okviru takmičarskog programa, izvode profesionalni glumci iz BiH, Hrvatske, Srbije i Slovenije. Na repertoaru su: “Priča o Zorku Bistrozorkom i o sreći”, “Aska i vuk”, “Pinokio”, “Kome treba pozorište”, “Princeza i žabac”, “Petar Pan”, “Pisma na kraju šume”, “Zec i pas” i “Divlji labudovi”.

Publika će moći pogledati još pet predstava koje su van konkurencijskog programa.

Pored pozorišne umjetnosti FEDU “pokriva” likovnu, muzičku i pozorišnu scenu, a idejni tvorac cijele priče je poznati dječiji pisac Fahrudin Kučuk. Kao otac čija kćerka Aida je bila prva žrtva dijete opkoljenog Sarajeva, cijeli svoj život posvetio je djeci. Aida je imala samo pet godina kada je ubijena. Ljubav koju nije mogao njoj dati, godinama daje bezuvjetno brojnoj djeci.

U intervjuu za Stav, između ostalog, govorio je o važnosti druženja sa djecom koja su naša budućnost.

FEDU slavi djecu, njihovu kreativnost i razigranost. I ove godine pripremili ste bogat program, ali, sve to košta iako je za publiku besplatno. Kako ste uspjeli zatvoriti finansijsku konstrukciju?

– Pored sklapanja programa jako je bitan taj finansijski momenat. Ove godine konkursi su kasno izašli, a mi smo morali napraviti program. Vrlo je zahtjevno s obzirom da mali broj ljudi to radi. Ne zato što mi to želimo, jer, evo 11 godina želimo da uključimo mlade ljude, donekle smo i uspjeli, i uglavnom preživljavamo svake godine. Vodimo neprekidnu borbu u organizacionom smislu da ne idemo ispod nivoa. Ove godine tradicionalno smo u Novom Gradu, prvi put u Novom Sarajevu. Gledamo da svake godine nešto novo sadržajnije ubacimo, da bude u skladu sa vremenom i mjestom, ambijentom u kojem djeca odrastaju, a uz pomoć saradnika napravimo opet neku novui čaroliju za mlade.

Jer dolaze nam sjajne trupe sa predstavama, da zbog zabave, ali isto tako vrlo su poučne predstave. Mi aludiramo i da roditelji dolaze sa djecom, jer ne smijemo zabraviti na činjenicu da se roditelji moraju vraćati u djetinjstvo, jer onaj ko “istjera dijete iz sebe” ne može kroz život i sa životom ići. Jako je važno zadržati dijete u sebi. Festival je koncipiran na način da imamo vizuelno, muzički, rekreativno, plesno, ali prije svega vrlo edukativno. Nadam se da ćemo i ove godine pobrati simpatije djece. Moramo da popravimo taj odnos između djece i odraslih. Želimo na svaki način pomoći, misija festivala je da djeca prepoznaju sebe, a možemo reći da smo dobrim dijelom uticali da neko od njih bude književnik, glumac, muzičar…

Festival konstantno raste baš jer ima dobar “feedback” od publike. Festival je zaživio, a pored Sarajeva izašli ste u nekoliko bh. gradova, i izgleda da tu neće stati. Pomenuli ste da je i Novi Pazar zainteresiran da dođete i kod njih?

– Nama su jako važne radionice na kojim djeca uživo uče od profesionalaca. Na likovnoj radionici učit će kako nastaje ilustracija za knjigu, na muzičkoj će komponovati. Radionice dakle nisu tek tako eto da se dese, mi ciljano dovodimo te radionice gdje će djeca pet dana biti zajedno i da na kraju imamo neki produkt. Ta razigranost koja djeca pokazuju nije ništa drugo nego vjetar u leđa. Dosta ima introvertne djece, a mi smo zaista našli dobar koncept i momenat da se ta djeca prepoznaju, da se uključe u kreativno stvaranje. Trudimo se i radimo da pružimo djeci bogat program, jer formalno nikada nećemo raditi ni jedne sekunde.

Nama svake godine dolaze pozorišne trupe iz regiona sa predstavama, tako je i konkurs iz književnosti za etablirane pisce raspisan regionalno, a za mlade pisce za sada samo na nivou BiH, iako redovno dobijamo radove i od djece van BiH. Veliki je to aparat, zahtjevno je. Ja bih najviše volio kada bismo mogli pokriti cijelu BiH. Ali eto nedavno nakon boravka u Crnoj Gori izrazili su želju da sljedeće godine, ne u istom terminu, ali napravimo neki dogovor i da se dio festivala prenese tamo.

Pozivam mlade ljude da se prijave, da budu dio naše priče. Naravno, ne želimo nikoga uključiti u ovoliku količinu posla a da to ne cijenimo,i  mislim da je ovo prilika za studente scenskih umjetnosti. Mogu dosta naučiti. Festival je zaista već prešao sam sebe.

Tokom Festivala nagrađujete i najtalentovanije među djecom, konkretnije u kategoriji za najljepše neobjavljene bajke. Zapravo, Vi te bajke poslije ujedinjujete u knjigu koje dožive svoja izdanja. Koliko do sada je bilo nagrađenih, i koliko knjiga ste objavili. Kako djeca dožive kada vide svoju priču u knjizi?

– Kada im to prezentujemo i kada vide da su djeca pisci, da su njihovi radovi objavljeni, da ilustraciju radi ista osoba koja ilustrira i knjige za etablirane pisce, a to u regionu niko ne radi, budu jako sretni.

Ta knjiga je zapravo vrlo luksuzno izdanje. Ali unutra su i  jako dobri radovi. Tako da je to vizuelno i sadržajno kompatabilno. Zar ima ljepšeg načina da pokažemo tim izdanjem koliko su nam djeca bitna, da festival nije samo igra i zabava, već umjetnost koja pomaže djeci da se prepoznaju i otvore. Region priča o tome. Jer jako je važno da festival ima postprodukciju – uradimo knjigu, predstavu, pjesmu, dajemo nagrade. Ne poklanjamo, oni su to osvojili, i to je nama na ponos.

Vi ste za djecu iz BiH Djeda Mraz u pravom smislu te riječi. Posvećeni ste im, ulažete svu kreativnu energiju i moglo bi se reći svo svoje vrijeme za njih. Bude li nekada naporno, ili su djeca ipak neprekidan izvor Vaše snage i inspiracije?

– Organizaciono da kada govorimo o festivalu. Iako po završetku svakog festivala odmah uđemo u pripremu novog. Iako bih volio da dva mjeseca pred festival budemo rasterećeni, druge stvari nam ne dozvoljavaju da se pripremimo i čekamo start. Što se tiče druženja sa djecom, ne, nikada se ne umorim. Tu fizičku energiju ne može ništa iscrpiti, ta djeca su moja energija, a ja vjerujem da sam i ja njima. Kad sam sa njima na sve zaboravim. Tada me ništa ne boli.

Oko Vas je uvijek masa djece, kako u BiH, tako i u regionu, i to traje godinama. Ali otkrijte nam šta Vam često govore, podijelite sa nama te njihove iskrene emocije. Kako oni doživljavaju ta druženja?

– Sa djecom ne postoji vrijeme, i mislim da se ne može ništa desiti sa tom ljubavlju i mene prema njima i njih prema meni. Postojimo mi unutar toga, razigrani, a ja ih uvodim u svijet zabave, ali, u svakoj mojoj pjesmi/priči postoje i pouke, neka pitanja koja djeca prepoznaju, i onda mi o tome razgovaramo ravnopravno. Nedavno tokom gostovanja u Podgorici, na druženju sa djecom bili su svi iz gradske uprave i rekli su da se takvo što kod njih nije desilo, da je na taj način neko sa djecom radio. Bilo je čarobno, i trajalo sat i pol, iako je bilo planirano da traje 45 minuta. Djeca su sve to vrijeme bila uključena. Meni djeca priđu i grle me. Kad dijete kaže:”kako je bilo lijepo, kada ćete nam opet doći?” znači više nego neka nagrada. Naravno tu ima i vrckavih dječaka, ali vi morate to poznavati, poštovati tu energiju, kako da je preneseš da se oni osjećaju bitnim. Djeca žele da su glavna. Ako im pružite ljubav, radite sa njima, oni će to pamtiti cijeli život.

Sa psihološke strane gledano, u teškim momentima koje život nosi sa sobom, to će im sigurno značiti, i bit će pokretačka snaga, jer su bili prihvaćeni, svoji, bitni… Naravno, takvo prihvatanje je važno i tokom odrastanja.

– Kad uđete u jedno odjeljenje, imate djecu s kojom se nešto radilo pa je s “njima lakše”, ali imate tu djecu koja su, pokazalo se iz mog iskustva, malo “skrajnuti”. Ali oni kada prihvate igru, zabavu i učenje, oni to zabetoniraju. Ne smijemo zanemariti činjenicu da ako sa nekim treba raditi pola sata duže, radi, i imat ćeš rezultat. To ide kroz pjesmu, glumu, recitovanje. Praktikujem da pjevam, iako nisam neki glas, ja i glumim, govorim pjesmicu, pokušavam to iznijeti da djeca osjete. I oni to stvarno doživljavaju, sve vrijeme sam sa njima u interakciji, između njih, nisam gore negdje izoliran. Oni su najbitniji, a moje kolege i ja smo ponajmanje bitni.

Zapravo radite jako važnu misiju – odgajate neke nove i bolje generacije. A oni koji su rasli uz ljubav sigurno da će izrasti u bolje ljude. Ali, moram Vas pitati obzirom da ste stalno među njima, a kažu da na mladima ostaje svijet,  kakva nam je budućnost?

– Svi malo radimo sa djecom, čak i roditelji, škole, pa i mi koji bismo voljeli. Mi imamo jednu prepreku, jer moramo imati odobrenje ministarstva da uđemo u razred, dok se neke druge, vrlo loše stvari dešavaju paralelno, pred djecom. Ako vas neko nauči da jedete tortu gdje je margarin, pa kada vam nakon 20 godina ponude tortu sa puterom, vi ćete reći da ne valja ta torta jer ste navikli na onu sa margarinom.

Djeca su “mumificirana”. Mi koji želimo ozbiljno da radimo sa djecom izgledamo isčašeni. Ali postoje situacije kada mi možemo oblikovati generacije, odnosno da im damo mogućnosti da ono što usvoje plasiraju na bolji način, da prave bolju budućnost, ali ne možemo nažalost puno promijeniti jer tempo života je prebrz.

Da, ali ipak djeca koja dolaze na Festival pokazala su da mogu i da jesu kreatori bolje budućnosti?

– Naravno, ja se ovim ne bi ni bavio kada bi mislio da je sve crno. Moramo biti jako oprezni obzirom da danas se plasira “atmosfera” u kojoj djeca sebe ne prepoznaju kao ličnost, da nemaju svoje ja. Kad napravite tako društvo možete onda manipulirati beskrajno lijepo.

Ono što vidim kroz društvene mreže, jako je pogubno. Borit ću se do zadnjeg daha da djeci prenesem prave vrijednosti. Dijete nije predmet. Život koji je došao to je tako lijepo, moramo se baviti njima, dati im mogućnost da pokažu ko su i  šta su. Nije poenta dijete opteretiri pa da ono nema vremena za “budalaštine”. Djeca imaju neku svoju spiku koju ne možete razumjeti, to je mješavina engleskog i bosanskog, ali ja sam i to “provalio”. To im je način da se odbrane. A zašto to rade – jer nisu prihvaćeni kao prijatelji da bi se otvorili. Zato, moja poruka roditeljima – rastite zajedno sa svojom djecom.

Poznati ste i kao veliki patriota. Kroz pisanu, pa i izgovorenu riječ uvijek promovirate domovinu. Nova knjiga “Avanture mačka B i djeda H” već u naslovu uz igru slova B i H zapravo govori o patriotizmu. Osim maštanju, Vi djecu učite važne lekcije – da vole domovinu.

– Knjigu smo premijerno predstavili na sajmu knjiga u Sarajevu i odziv je bio sjajan. Prvi put sam išao na sajam, jer do sada smo 95 posto dijelili ono što smo objavljivali. Lijepo je bilo, posebna ta druženja. Kroz knjgu “Mačak B i djed H” djeca se upoznaju sa planinama, rijekama, gradovima. Djeda mraza kao lika trebamo shvatiti kao onog koji poklanja. Nezaboravimo da je poklanjati nešto najljepše na svijetu. Moje knjige su uvijek negdje u kompilaciji realnog i irealnog.

To nije knjiga samo za djecu, jer djed ostaje sam sa mačkom na Bjelašnici. Čovjek je socijalno biće, ako nema s kim pričati počne sam sa sobom, a eto on je počeo pričati sa mačkom. A mi obično kažemo “vidi kako mi je mačak pametan samo što nije progovorio”. E pa u ovoj priči mačak progovara. Volim nešto što je plemenito. Kroz sliku, riječi, donosim nešto što se zove putovanje kroz život, polaritet dobrog i lošeg, svjetlosti i mraka.

Lijepa promocija, dobar “feedback”. Mislim da ćemo se pozabaviti mogućnošću da uradimo strip jer je postao ponovo popularan. Kao i moda, sve je ciklično i morate se prilagoditi. A strip uz malo teksta u onom oblačiću i sliku opet je in. Mi imamo odlične pisce, na mali broj stanovnika zasigurno smo prvi u Evropi i svijetu za ono što se piše za djecu. I bitno je da što više privlačimo djecu da zavole kulturu i umjetnost.

Ono što je dobro ima svoj put do uspjeha, to ste dokazali.

– Nas četiri/pet pisaca iz Bosne i Hercegovine smo se otvorili i napravili tu regionalnu saradnju kada govorimo o dječijoj književnosti u regionu. To je donijelo i neke nagrade. Lijepo je kad autor dok je još uvijek živ osjeti slast tog svog tuda, da zna da nije uzalud. Meni je lično najvažnije kako djeca reaguju, ali da biste dospjeli u svijet važne su nagrade. Ali, evo moja jedna knjiga koja je objavljena u Londonu dobro se prodaje. I ako ovako nastavi do kraja godine oni će me podići u taj tzv. gornji rang i praviti mi promocije.