U Prijedoru, gradu koji nosi duboke ožiljke iz prošlosti, danas, 31. maja, obilježava se Dan bijelih traka – dan sjećanja na stradanje nevinih civila, posebno djece, tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Među okupljenima ove godine našla se i Slobodanka Komljenac Macanović, kojoj su roditelji ubijeni na Kazanima u Sarajevu, a koja je došla da podrži Fikreta Bačića, čovjeka kojem je u selu Zecovi kod Prijedora ubijeno dvoje djece, supruga i majka.
Ovo simbolično okupljanje ne veže samo tuga, već i odlučnost – da se zločini nikada ne zaborave, ma gdje da su počinjeni. U Centru za mlade “Kvart” pripremaju se bijele ruže s imenima ubijene djece ispisanim na trakama – tihi, ali snažan podsjetnik na izgubljene živote i opomena društvu.
Ovakva prisustva i podrške su srž inicijative Jer me se tiče, koja poziva na zajedničko suočavanje s prošlošću, empatiju i ljudskost, bez obzira na etničku ili vjersku pripadnost. “Budimo ljudi!” – poruka je koja je danas odjeknula Prijedorom.
Podsjetimo, Dan bijelih traka obilježava se u znak sjećanja na 31. maj 1992. godine, kada je Krizni štab tadašnje prijedorske vlasti izdao naredbu da svi Bošnjaci i Hrvati moraju obilježiti svoje domove bijelim čaršafima, a prilikom kretanja nositi bijele trake oko ruke. Ta dehumanizujuća odluka bila je uvod u masovne zločine, među kojima i genocid nad Bošnjacima u ovom području.
Tokom rata u Prijedoru ubijeno je 3.176 osoba, uključujući 102 djece. Desetine hiljada ljudi prošlo je kroz logore smrti – Omarsku, Trnopolje i Keraterm – gdje su preživjeli mučenja, silovanja i zločine protiv čovječnosti.
Danas, širom BiH i svijeta, Dan bijelih traka stoji kao simbol sjećanja, ali i poziv na odgovornost. Na svakome od nas je da čuva istinu, gradi mir i nikad ne okrene glavu od patnje drugih. Jer nas se tiče.
Tuzlanska Republikia
