Slaveći rođendan 6. jula, Sylvester Stallone je bio predodređen da dočeka osamdesetu godinu na prvoj liniji fronta. Na ekranu i dalje zadaje udarce u seriji “Tulsa King” (Paramount+), koja se priprema za četvrtu sezonu, dok se izvan ekrana suočava s još težom bitkom. Njujorški glumac i scenarista, vječiti rival Arnolda Schwarzeneggera – ultimativnog holivudskog akcijskog junaka i pionira filmskih nastavaka vrijednih milione dolara – sada se bori za zaštitu vlastitog naslijeđa.
Predstojećeg decembra obilježava se 50. godišnjica filma “Rocky”, koji je Stallonea pretvorio u akcijsku ikonu. Dokumentarac “I Play Rocky” slavi ovu prekretnicu, pričajući priču o tome kako je mladi, ambiciozni glumac – koji je povremeno bio prisiljen spavati pod otvorenim nebom – uspio uvjeriti producente da mu povjere glavnu ulogu u scenariju koji je sam napisao, a koji će ubrzo postati standard akcijskog žanra. Drugim riječima, dokumentarac je lijepa počast Stalloneovim počecima, da nije činjenice da Sly, kako ga ponekad zovu, tvrdi kako nije imao nikakvog utjecaja na njegovo stvaranje.
Stallone je za Los Angeles Magazine izjavio da, iako “nema ništa protiv projekta” i vjeruje da “može biti dobar”, iznenađen je što ga niko iz produkcijskog tima nije kontaktirao, uprkos tome što je on glavni protagonista te priče. Također je naglasio kako želi da se naslijeđe njegove porodice prikaže autentično.
– Ne znam zašto to rade. Svi znaju tu priču – rekao je.
S druge strane, Peter Farrelly, režiser filma “I Play Rocky”, izjavio je za Playlist da je Stallone zapravo dao “zeleno svjetlo” projektu, te da ga je možda zaboravio uslijed priprema za objavljivanje svojih memoara.
Ovo je tek jedna u nizu bitaka koje Stallone vodi. Glumac godinama pokušava dobiti prava na sagu Rocky. Iako je on osmislio lik Rockyja, prava i dalje pripadaju producentu Irwinu Winkleru. No, sukob je mnogo dublji. Stallone je cijeli život proveo boreći se protiv sopstvene javne slike i prošlosti, nastojeći baciti svjetlo na osjetljivog pisca koji se krije iza mišićavog boksera, lika inspiriranog Edgarom Allanom Poeom. Naposljetku, njegova karijera je bila konstantna borba za prepisivanje vlastite historije.
Italijanski pastuh
Kao mladić, Stallone je pokušavao pronaći smisao svog života, što nimalo nije bilo lako. Njegova majka, Jackie, plesačica koja je kasnije postala astrologinja i televizijska ličnost, stalno mu je pričala o svojim pokušajima da ga pobaci.
– Moja majka bi govorila: “Jedini razlog zašto si ovdje je taj što vješalica nije radila” – priznao je glumac prije mnogo godina u podkastu Unwaxed, koji vode dvije od njegove tri kćeri, Sophia i Sistine. Odbijajući prihvatiti trudnoću, Jackie su trudovi uhvatili dok se vozila autobusom. Hitna intervencija i zloupotreba forcepsa ostavili su Stalloneu trajno paraliziran dio usana, jezika i obraza.
Stalloneova karakteristična artikulacija i neobičan izraz lica pretvorili su ga u jedinstvenu zvijezdu. Ipak, kao djetetu, te crte lica donijele su mu samo probleme. U susjedstvu Hell's Kitchena u New Yorku zbog toga je postao meta nasilnika. Kod kuće se suočavao s batinama svog oca, Franka Stallonea, italijanskog imigranta i frizera koji je kasnije postao vlasnik lanca kozmetičkih salona.
– Djeca su kao mekana glina. Stvarno jesu. Oblikujete ih, udubljujete, povrijedite ili ispustite sa stola, i više nisu istog oblika. Još uvijek nosim te ožiljke. Volio bih da ne mogu. Molim se, pokušavam sve, ali uvijek su tu – citirao je Stallonea magazin People.
Nakon razvoda roditelja, glumac je otišao živjeti s ocem. Pobunio se, promijenio 13 škola u 12 godina i završio u vojnoj akademiji. Utočište je pronašao u filmu kada mu je ponuđena uloga u ostvarenju Stevea Reevesa “Hercules”. Bio je to svijet u kojem ne mora sve završiti loše. Odlučio je da želi ostati u tom svijetu.
Stallone se vratio u New York okušati sreću kao glumac, ali njegovo lice bilo je prepreka, pa je posao nalazio samo kao statist – po pravilu, u ulogama nasilnika. Također su ga angažovale Off-Off-Broadway produkcije koje su tražile nekoga ko će se skinuti na sceni. Završio je spavajući na ulazima zgrada i po autobusnim stanicama, kada se ukazala prilika koja će mu promijeniti karijeru, ali ne na način na koji je priželjkivao. Prihvatio je ulogu u pornografskom filmu koji je kasnije ponovo objavljen pod nazivom “Rocky: Italijanski pastuh”.
– Ili sam morao snimiti taj film ili nekoga opljačkati, jer sam bio na samom rubu izdržljivosti – rekao je za magazin Playboy.
Dotaknuvši dno, Stallone je shvatio da, ako filmska industrija nema mjesta za njega, mora ga stvoriti. Obojio je prozore svog stana u crno kako bi se koncentrirao na pisanje i napisao čak 16 scenarija. Među njima je bio i Rocky, priča napisana za samo tri dana, inspirirana rivalstvom Muhammada Alija i Chucka Wepnera. Protagonista je predstavljao sve marginalizirane ljude i gubitnike u društvu, poput samog Stallonea. Scenarij je zainteresovao studije, ali nisu željeli Stallonea u glavnoj ulozi. Ponudili su mu više od 300.000 dolara i, iako mu je novac bio prijeko potreban – čak je prodao i svog psa Butkusa – odbio je dozvoliti nekome drugom da utjelovi lik koji mu je bio toliko blizak srcu.
Naposljetku, Stallone je uspio uvjeriti producente da je pravi izbor za ulogu. Njegovo lice i lice njegovog psa Butkusa, kojeg je u međuvremenu otkupio i uključio u film, ubrzo su se našli na jumbo plakatima širom svijeta. Rocky je osvojio Oscara za najbolji film 1977. godine, a Stallone je ostvario svoj san. Ili je barem tako mislio. Dok se rukovao s američkim predsjednicima – Geraldom Fordom, Ronaldom Reaganom i Jimmyjem Carterom – na prijemu u Bijeloj kući, shvatio je da je postao zarobljenik te uloge. Niko ga nije oslovljavao imenom, za njih je on bio jednostavno Rocky.
– Osjećao sam se zarobljenim u toj slici. Pomislio sam: “Zar ljudi ne shvataju da nisam ona gruba, priprosta osoba? Da sam ja ovo napisao i da sam bio uključen u produkciju?” Ali ljudi su stalno pisali kako sam neandertalac u privatnom životu, da sam zapravo Rocky. Da su me samo pokupili s ulice i da je to jedina uloga koju sam sposoban odigrati – rekao je Stallone u intervjuu za Rolling Stone. Pokušao se preobraziti u drugim filmovima poput “Paklene kuhinje”, ali trik nije uspio.
– Dobio sam gore kritike nego Hitler – izjavio je.
Iako je svojim vezama punio stranice tabloida, jedini način da se Stallone opet poveže s publikom bili su nastavci Rockyja. Sve dok se na sceni nije pojavio John Rambo. U filmu “Prva krv” iz 1982. godine iskoristio je lik ratnog veterana kako bi iskalio sve svoje lične frustracije.
– Znam da sam od oca naslijedio određenu vrstu žestine – kaže Stallone u Netflixovom dokumentarcu “Sly”. Opisujući originalnog lika Ramba kao “ubilačkog manijaka”, dodaje: “Moj otac je u stvarnosti bio Rambo.” Film je postigao uspjeh, ali lijek je bio gotovo gori od bolesti. Stallone nije mogao izbjeći etiketu akcijskog heroja, što ga je uvuklo u takmičenje koje će umalo okončati njegovu karijeru.
Ugrožena vrsta
Bila je 1982. godina, film “Conan Barbarin” je tek izašao i poređenja s Arnoldom Schwarzeneggerom bila su neizbježna. Osamdesete su se pretvorile u nadmetanje u tome ko će od njih dvojice izvući veći nož, pušku ili mačetu, a Stallone je išao do kraja sve dok njegovi likovi nisu postali karikature. Rođen kao ikona kontrakulture koja je kritizirala vojsku, Rambo je na kraju postao najveći predstavnik patriotizma Reaganove ere.
Međutim, komedija “Stani ili će moja mama pucati” činila se kao posljednji ekser u kovčegu Stalloneove karijere. Schwarzenegger je trijumfovao u tom žanru, ali 1990-ih Stalloneovi pokušaji su propali. Izgubio je agente. „
– Išao sam putem ptice dodo i tasmanijskog tigra – priznao je za Variety. I to je bilo djelimično tačno. Iako bogat, našao se u istoj situaciji kao i 20 godina ranije: morao je ponovno pronaći mjesto u industriji koja ga je odbijala prihvatiti. Uzeo je nekoliko godina pauze i tek se duboko u 21. stoljeću vratio s filmom “Plaćenici” (The Expendables). Ideja mu je pala na pamet na koncertu na kojem su nastupale stare rock legende. Pisao je o akcijskim junacima iz 80-ih i 90-ih koji su, poput njega, bili otpisani. Među njima je morao biti i sam Schwarzenegger, s kojim se davno prije pomirio.
U julu 2012. godine, nakon što je napunio 60 godina, Stallone se suočio s traumatičnom smrću sina Sagea, koji se pojavio u filmu “Rocky V”. Od tada se nastavio boriti protiv predrasuda o svojoj ličnosti. Posljednjih godina zbližio se s Donaldom Trumpom, koji ga je imenovao “ambasadorom u Hollywoodu”, iako je Stallone cijele karijere insistirao da se ne miješa u politiku.
Kroz “Porodicu Stallone”, reality show u najčišćoj tradiciji Kardashianovih – s nadrealnim momentima poput poziva pape Franje na sparing tokom njihovog susreta u maju 2024. – Stallone je želio prikazati promjenu u sebi koju je donijela njegova porodica i treća supruga Jennifer Flavin (nakon privremenog razlaza, pomirili su se i još uvijek su zajedno). Iako se u više navrata oprostio od svoja dva alter ega, Rockyja i Ramba, još uvijek ih nerado pušta. Na kraju krajeva, njegova uloga u “Creedu” nastavlja priču o legendarnom bokseru i donijela mu je posljednju nominaciju za Oscara.
Hoće li njegovi memoari biti definitivan kraj Stallonea u javnoj sferi? Sudeći prema onome što je priznao u svom Netflixovom dokumentarcu, čini se malo vjerovatnim. Govoreći o svom grubom odgoju i činjenici da roditelji nisu prisustvovali dodjeli Oscara 1977. godine, rekao je: “Možda hranjenje ega dolazi iz poštovanja i ljubavi stranaca – osjećati se prihvaćeno i voljeno od publike. To je nezasito. Volio bih da to mogu preboljeti, ali ne mogu.”
Tuzlanska Republika
